Dostupni linkovi

logo-print

Tridesetpetogodišnji Mišo Pecirep Bosnu i Hercegovinu i rodni grad Fojnicu napustio je 1994. godine. U Luksemburg je doselio relativno mlad, pa mu se i nije bilo teško privići na novu sredinu. Mišo danas radi u državnoj Agenciji za promociju istraživanja i inovacija. Govori tečno pet svjetskih jezika. Ističe kako su brojne prednosti za mladog čovjeka, koje nudi država Luksemburug."

Za uspjeh u Luksemburgu potrebna je samo volja. Nakon završenog fakulteta, nije teško doći do kvalitetnog posla, kaže Mišo.

„Sa kvalitetnim obrazovanjem velike su prilike da nađu radno mjesto koje odgovara njihovim kvalifikacijama. Kad se zaposle, ponovo su krediti izuzetno povoljni. Trenutno su kamate za stambene kredite negdje oko 2 posto, a za potrošačke negdje između 4 i 5 posto. Ipak, možda je najveća prednost u tome što su u tako maloj državi od oko 600.000 stanovnika gotovo polovica stranci. A ti stranci dolaze iz preko 170 različitih država, tako da je omladina koja je odrasla u Luksemburgu otvorena prema svim kulturama, vjerama i nacijama, i samim tim sposobna da se snađe bilo gdje, u bilo kojim okolnostima.“

Na pitanje da li postoje neke vrijednosti iz BiH, koje bi želio prenijeti u Luksemburg, Mišo je kratko odgovorio:

„To su vjerovatno te naše porodične vrijednosti. Imam osjećaj da je i toga sve manje u Bosni, ali to je nešto što mi ponajviše nedostaje u Luksemburgu."

U potrazi za boljim životom sve više mladih iz BiH odlaze u zemlje EU. U slučaju da odaberu Luksemburg, evo što ih tamo očekuje:

„Mladi – ko mladi - svugdje kronično nezadovoljni, misle da im je najteže, čak i u Luksemburgu. Ali objektivno gledano, super im je. Većina njih sa 18 godina ima vozačku dozvolu, vozi auto, do 25. godine su putovali pola Evrope i išli na druge kontinente. Što je najbitnije, ne moraju svakodnevno brinuti o svojoj egzistenciji. Oni nisu ni svjesni tih odličnih uslova koje imaju.“

Našeg sugovornika pitali smo da li opravdan masovni odlazak mladih iz BiH.

„Itekako. Ne mislim da je to dobro za Bosnu, ali je opravdano. Ne samo u Bosni, situacija je takva u čitavoj regiji. Mladima su potrebni idoli, oni koji su uspjeli svojim radom i trudom nešto unaprijediti ili promijeniti. U Bosni su to trenutno samo estradne zvijezde ili sportisti. Čak i ti sportisti su uspjeli zahvaljujući nekim uvjetima u inostranstvu. A svi ostali potencijalni uzori mladih, govorim o naučnicima, vizionarima, istraživačima itd., otišli su iz države da bi dobili idealne uslove napretka, tako da mladima ništa drugo ne preostaje nego ići za njima. Mislim da će, dokle god država bude više ulagala u nacionalizam nego u mlade, situacija biti sve gora i gora.“

Nakon dvadeset godina života u Luksemburgu, Mišo ističe kako je zadovljan onim što je postigao.

„Ja sebi nikad nisam zacrtao neki cilj – možda da se ne bih razočarao postignutim, niti mislim o tom šta bi bilo da sam ostao u Bosni, ali gledajući svoju današnju situaciju, pogotovo potencijal za napredak, ja sam itekako zadovoljan.“

Luksemburg je svojom površinom druga najmanja zemlja Europske unije. Jedna je od zemalja osnivača Europske ekonomske zajednice, organizacije koja je prethodnik današnje Europske unije.

U Luxembougu su sjedišta više organizacija Europske unije, kao što su Europski sud pravde, Revizorski sud te Europska investicijska banka.

  • 16x9 Image

    Ivan Katavić

    Novinarstvom se profesionalno bavi od 2005. godine kada je postao član redakcije sarajevskog dopisništva RSE. Najčešće obrađuje teme iz života običnih ljudi, kulture i sporta.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG