U organizaciji Vijeća Evrope, Vijeća za štampu BiH, Regulatorne agencije za komunikacije, te Udruženja bosansko-hercegovačkih novinari, javnost je upoznata sa dvogodišnjim projektom Promocija profesionalizma i tolerancije u medijima BiH. U fokusu projekta je upotreba jezika mržnje u medijima i unapređenje zakonskog okvira za sankcioniranje jezika mržnje u javnom prostoru, o čemu razgovaramo sa Ljiljanom Zurovac, izvršnom direktoricom Vijeća za štampu.
Zurovac: Vijeće Evrope je prošle godine ušlo u BiH sa projektom podržanim od norveške i irske Vlade – promocija tolerancije i profesionalizacije medija u BiH, u smislu smanjenja ili potpunog zaustavljanja širenja govora mržnje putem medija. Vijeće Evrope je okupilo tri organizacije koje se bave medijima na različite načine, razvijajući samoregulaciju koja je logična za razvoj demokratskih i slobodnih medija, ne samo u BiH, već bilo gdje drugo. Mi smo krajem 2012. godine, u okviru ovog projekta, imali nekoliko događaja. Između ostalog, Vijeće za štampu je bilo realizator velike konferencije Zajednički život i razumijevanje, koju smo održali u Mostaru, zajedno sa religijskim predstavnicima, predstavnicima novinara, nevladinih udruga, medijskih institucija i institucija vlasti. To je bio jedan izvanredan skup na kojem se dosta govorilo o tome što je društveno-politička i socijalna situacija u BiH, koja se reflektira u medije. Uvijek insistiram na tome da se govori o reflektiranju stvarnosti u medije, a ne o tome da su mediji uzrok onoga u kakvom haosu živimo u BiH.
Zurovac: Tako je. Vijeće za štampu dobija dosta žalbi građana. I to je dobro. To pokazuje da građani sve više kritički primaju ono što odlazi iz medija, kritički analiziraju informacije koje čitaju i koje im se serviraju, te reagiraju na njih. Dobili smo ukupno 64 žalbe u kojima su građani navodno prepoznali govor mržnje. Od toga, 21 žalba je prihvaćena. Nisu sve žalbe pokazale da mediji krše zakon u smislu drastične diskriminacije, huškanja i govora mržnje. U svakom slučaju, to govori o već istančanoj osjetljivosti čitalačke publike. U 21 odluci, koju je žalbena komisija donijela, zbilja se radi o drastičnom govoru mržnje, o onome što govor mržnje jeste, a to znači huškački i diskriminacijski jezik prema osobi ili određenim grupacijama, kada je u pitanju njihova nacionalnost, rodna opredijeljenost, vjerska pripadnost ili pak pripadanje rodu, kao što je ženski. Imamo jako puno takvih slučajeva gdje se osoba, samo zato što je ženskog roda, stavlja u marginalizirani položaj i to uz poprilično loše vibracije.
Zurovac: Mislim da je to malo prejaka riječ. Internet je prostor slobode mišljenja. Moramo zadržati slobodan Internet da bi smo slobodno mogli izražavati svoje mišljenje. Ako nemamo slobodan dijalog, ako ne možemo kritički slobodno ispoljavati mišljenje prema onome što se dešava oko nas, prema pojavama, javnim ličnostima, političarima, prema Vladi, onda mislim da nećemo nikada stići do demokracije. Internet je jako bitan, socijalni mediji su jako bitni. Imamo sreću u BiH da nikada nije bilo zabranjivanja, niti pristupa Internetu, niti nekim socijalnim mrežama, kao što vrlo se često odgađa. Prema takvoj jednoj odličnoj slobodnoj mogućnosti da izražavamo svoje mišljenje, moramo biti odgovorni. Kod nas se često brka sloboda mišljenja, govora, kritike i sloboda da rasipaš vjersku i nacionalnu mržnju ili mržnju prema drugome. U našim uvjetima je to jako opasno. Sloboda govora nije govor mržnje ili govor mržnje nije sloboda govora. To su potpuno različite stvari. Govor mržnje, kao raspirivanje mržnje, huškačka retorika, su krivično djelo i oni potpadaju pod Krivični zakon i to se mora znati. Imamo usvojen Zakon protiv diskriminacije. To mora da bude istaknuto i građani moraju biti svjesni toga. Već se vode rasprave da li to znači da sada uvodimo neku cenzuru ili verbalni delikt. To nema veze s tim, to se samo odvaja ono što je drastično kršenje i zloupotreba slobode govora, koju imamo i koju želimo zadržati na Internetu.
Zurovac: Govor mržnje nisu uvrede. Uvrede su nepristojne. Nepristojnost i nekultura su niski načini komuniciranja. Ne možete nikome reći da širi govor mržnje jer piše o tome da imam klempave uši ili da sam ovakav ili onakav. Govor mržnje je vrlo lako dokazati. Govor mržnje znači da ono što pišem ili govorim, vodi ka diskriminaciji, ka marginalizaciji ili fizičkom obračunu prema grupaciji ili osobi. Imali smo takvih slučajeva prošle godine. Intervenirali smo za tim slučajevima jer su nam se osobe, kojima su upućivane direktne prijetnje linčem, fizičkim smaknućem ili smrću, obraćale i tražile pomoć. Mi smo u tom smislu razvili suradnju sa policijom i pravosudnim organima da interveniraju u takvim slučajevima. Medijska institucija može ukazati na govor mržnje, a policijski organi i tužilaštvo treba da reagiraju prema svome mandatu jer to potpada pod krivičnu odgovornost i tu se podiže krivična prijava.
Zurovac: Reći ću vam na primjeru koji se dogodio prošle godine. Tri osobe su, pod nadimkom, kontinuirano na jednom od portala prijetili autoru teksta, pišući: „Znamo kako izgledaš. Vidjeli smo te na televiziji. Nećeš živ osvanuti. Sačekat ćemo te ispred kuće. Ti si već mrtav čovjek. Pretući ćemo te“ i slične stvari. Čovjek se nama obratio a mi smo mu savjetovali da se obrati MUP-u RS, kojem pripada. On je to učinio. I mi smo uputili dopis MUP-u. Adresa i identifikacija tih ljudi je vrlo lako utvrđena, u suradnji sa urednikom portala, koji je bio spreman da surađuje i pomogne policiji da se otkrije identitet takvih osoba. To je u procesu. Sličan slučaj je bio i u Brčkom distriktu. Mislim da je prvostepena presuda već izrečena zbog takvog čina, gdje je govor mržnje bio napravljen u komentarima. U biti to je jednostavan postupak. Stvar je samo u tome da se, i policija i pravosudni organi, moraju angažirati u novom pravcu koji se pojavio popularnošću WEB portala i Interneta kod nas.
Zurovac: Meni je najbitnije osobno, kao građanki BiH, da ovakvim projektima mi ne moramo naći eksplicitno rješenje, ali trebamo učiniti, što jeste po mom osobnom mišljenju rješenje, što ogromniji broj građana svjesnim šta to jeste govor mržnje, na koji način ga treba detektovati i na koji način treba reagirati prema njemu. Ako imamo 1.000 komentara ispod jednog teksta, u kome postoji 10 njih, koji plasiraju govor mržnje, onda ta ostala masa, koja želi konstruktivan i kritički dijalog, će sama kazniti tu grupu koja širi govor mržnje, time da će ih prijaviti ili reći - Idite sa mog portala jer hoću da imam dijalog s ljudima koji možda imaju drugačije mišljenje, ali na jednom pristojnom i kulturnom nivou. Što više postajemo svjesni šta je dobro, a šta nije dobro, na taj način štitimo slobodu Interneta, ali i normalan dijalog koji moramo imati u javnosti.
RSE: Prije nekoliko dana u Sarajevu je održan jedan veoma zanimljiv i obećavajući skup u vezi sa predstavljanjem zajedničkog projekta triju domaćih institucija i Vijeća Evrope. O čemu se radilo?
Zurovac: Vijeće Evrope je prošle godine ušlo u BiH sa projektom podržanim od norveške i irske Vlade – promocija tolerancije i profesionalizacije medija u BiH, u smislu smanjenja ili potpunog zaustavljanja širenja govora mržnje putem medija. Vijeće Evrope je okupilo tri organizacije koje se bave medijima na različite načine, razvijajući samoregulaciju koja je logična za razvoj demokratskih i slobodnih medija, ne samo u BiH, već bilo gdje drugo. Mi smo krajem 2012. godine, u okviru ovog projekta, imali nekoliko događaja. Između ostalog, Vijeće za štampu je bilo realizator velike konferencije Zajednički život i razumijevanje, koju smo održali u Mostaru, zajedno sa religijskim predstavnicima, predstavnicima novinara, nevladinih udruga, medijskih institucija i institucija vlasti. To je bio jedan izvanredan skup na kojem se dosta govorilo o tome što je društveno-politička i socijalna situacija u BiH, koja se reflektira u medije. Uvijek insistiram na tome da se govori o reflektiranju stvarnosti u medije, a ne o tome da su mediji uzrok onoga u kakvom haosu živimo u BiH.
RSE: Čini mi se da najviše pojedinosti u vezu sa tim dolazi do tvoga Vijeća za štampu.
Zurovac: Tako je. Vijeće za štampu dobija dosta žalbi građana. I to je dobro. To pokazuje da građani sve više kritički primaju ono što odlazi iz medija, kritički analiziraju informacije koje čitaju i koje im se serviraju, te reagiraju na njih. Dobili smo ukupno 64 žalbe u kojima su građani navodno prepoznali govor mržnje. Od toga, 21 žalba je prihvaćena. Nisu sve žalbe pokazale da mediji krše zakon u smislu drastične diskriminacije, huškanja i govora mržnje. U svakom slučaju, to govori o već istančanoj osjetljivosti čitalačke publike. U 21 odluci, koju je žalbena komisija donijela, zbilja se radi o drastičnom govoru mržnje, o onome što govor mržnje jeste, a to znači huškački i diskriminacijski jezik prema osobi ili određenim grupacijama, kada je u pitanju njihova nacionalnost, rodna opredijeljenost, vjerska pripadnost ili pak pripadanje rodu, kao što je ženski. Imamo jako puno takvih slučajeva gdje se osoba, samo zato što je ženskog roda, stavlja u marginalizirani položaj i to uz poprilično loše vibracije.
RSE: Čini mi se da postoji naglašena razlika između konvencionalnih medija i novih. Očigledno da Internet prostor postaje sve zagađeniji?
Zurovac: Mislim da je to malo prejaka riječ. Internet je prostor slobode mišljenja. Moramo zadržati slobodan Internet da bi smo slobodno mogli izražavati svoje mišljenje. Ako nemamo slobodan dijalog, ako ne možemo kritički slobodno ispoljavati mišljenje prema onome što se dešava oko nas, prema pojavama, javnim ličnostima, političarima, prema Vladi, onda mislim da nećemo nikada stići do demokracije. Internet je jako bitan, socijalni mediji su jako bitni. Imamo sreću u BiH da nikada nije bilo zabranjivanja, niti pristupa Internetu, niti nekim socijalnim mrežama, kao što vrlo se često odgađa. Prema takvoj jednoj odličnoj slobodnoj mogućnosti da izražavamo svoje mišljenje, moramo biti odgovorni. Kod nas se često brka sloboda mišljenja, govora, kritike i sloboda da rasipaš vjersku i nacionalnu mržnju ili mržnju prema drugome. U našim uvjetima je to jako opasno. Sloboda govora nije govor mržnje ili govor mržnje nije sloboda govora. To su potpuno različite stvari. Govor mržnje, kao raspirivanje mržnje, huškačka retorika, su krivično djelo i oni potpadaju pod Krivični zakon i to se mora znati. Imamo usvojen Zakon protiv diskriminacije. To mora da bude istaknuto i građani moraju biti svjesni toga. Već se vode rasprave da li to znači da sada uvodimo neku cenzuru ili verbalni delikt. To nema veze s tim, to se samo odvaja ono što je drastično kršenje i zloupotreba slobode govora, koju imamo i koju želimo zadržati na Internetu.
RSE: Ali ipak se pokušava naći način da se spriječe izlivi mržnje i uvreda od počina različite vrste?
Zurovac: Govor mržnje nisu uvrede. Uvrede su nepristojne. Nepristojnost i nekultura su niski načini komuniciranja. Ne možete nikome reći da širi govor mržnje jer piše o tome da imam klempave uši ili da sam ovakav ili onakav. Govor mržnje je vrlo lako dokazati. Govor mržnje znači da ono što pišem ili govorim, vodi ka diskriminaciji, ka marginalizaciji ili fizičkom obračunu prema grupaciji ili osobi. Imali smo takvih slučajeva prošle godine. Intervenirali smo za tim slučajevima jer su nam se osobe, kojima su upućivane direktne prijetnje linčem, fizičkim smaknućem ili smrću, obraćale i tražile pomoć. Mi smo u tom smislu razvili suradnju sa policijom i pravosudnim organima da interveniraju u takvim slučajevima. Medijska institucija može ukazati na govor mržnje, a policijski organi i tužilaštvo treba da reagiraju prema svome mandatu jer to potpada pod krivičnu odgovornost i tu se podiže krivična prijava.
RSE: Kako to tehnički izgleda? Recimo na nekom portalu osvane nešto što je eksplicitni jezik mržnje. Kako doći do čovjeka koji se krije iza nekog pseudonima?
Zurovac: Reći ću vam na primjeru koji se dogodio prošle godine. Tri osobe su, pod nadimkom, kontinuirano na jednom od portala prijetili autoru teksta, pišući: „Znamo kako izgledaš. Vidjeli smo te na televiziji. Nećeš živ osvanuti. Sačekat ćemo te ispred kuće. Ti si već mrtav čovjek. Pretući ćemo te“ i slične stvari. Čovjek se nama obratio a mi smo mu savjetovali da se obrati MUP-u RS, kojem pripada. On je to učinio. I mi smo uputili dopis MUP-u. Adresa i identifikacija tih ljudi je vrlo lako utvrđena, u suradnji sa urednikom portala, koji je bio spreman da surađuje i pomogne policiji da se otkrije identitet takvih osoba. To je u procesu. Sličan slučaj je bio i u Brčkom distriktu. Mislim da je prvostepena presuda već izrečena zbog takvog čina, gdje je govor mržnje bio napravljen u komentarima. U biti to je jednostavan postupak. Stvar je samo u tome da se, i policija i pravosudni organi, moraju angažirati u novom pravcu koji se pojavio popularnošću WEB portala i Interneta kod nas.
RSE: Svi se slažemo da je kod nas legislativa u oblasti slobode na jednom vrlo viskom nivou. Praksa na žalost ide svojim putem. Može li se ovakvim projektima pronaći neki put u kojem ćemo usaglasiti to što jesu naše mogućnosti i ovo što jesu intimne potrebe nekih ljudi da govore to što govore?
Zurovac: Meni je najbitnije osobno, kao građanki BiH, da ovakvim projektima mi ne moramo naći eksplicitno rješenje, ali trebamo učiniti, što jeste po mom osobnom mišljenju rješenje, što ogromniji broj građana svjesnim šta to jeste govor mržnje, na koji način ga treba detektovati i na koji način treba reagirati prema njemu. Ako imamo 1.000 komentara ispod jednog teksta, u kome postoji 10 njih, koji plasiraju govor mržnje, onda ta ostala masa, koja želi konstruktivan i kritički dijalog, će sama kazniti tu grupu koja širi govor mržnje, time da će ih prijaviti ili reći - Idite sa mog portala jer hoću da imam dijalog s ljudima koji možda imaju drugačije mišljenje, ali na jednom pristojnom i kulturnom nivou. Što više postajemo svjesni šta je dobro, a šta nije dobro, na taj način štitimo slobodu Interneta, ali i normalan dijalog koji moramo imati u javnosti.
