Većina stanovnika Crne Gore smatra da je homoseksualnost bolest i da gej osobe treba da se liječe. Tradicija i jak uticaj religije u toj zemlji, stvorili su atmosferu u kojoj LGBT osobe žive u strahu i primorane su da skrivaju svoje seksualno opredjeljenje.
Provokacije na ulici, prijetnje, uvrede, ali i napadi na LGBT osobe u Crnoj Gori, dio su svakodnevice pripadnika te manjine. O tome svjedoči i priča 25 godišnjeg Aldina, koji već nekoliko godina živi u Podgorici. On nam prepričava napad koji se dogodio ispred jednog od podgoričkih kafića.
"Poručili smo jedno piće i ostali smo do kasno. U jednom trenutku smo krenuli da izađemo. Mene je zaustavio drugi momak i pitao za moga druga. Pitao me da li smo pederi. Pitah ga da li mu to smeta, a on reče da ne, ali da pita samo onako. Drug je izašao iz kafića a ja sam pošao da platim piće za šankom. Dok sam plaćao, njega su van već prebili. Jedan je prišao, udario i mene", kaže on.
Na malo šta su Crnogorci toliko osjetljivi, koliko na pominjanje LGBT prava, Parade ponosa, a od skora i imena Končite Vurst, austrijskog transeksualca koji je osvojio ovogodišnji Eurosong.
Danijel Kalezić iz Kvir Montenegro kaže da reakcije na Končitu nisu pokazatelj da je homofobija u Crnoj Gori danas veća nego što je bila prošle godine, već da samo pokazuje kako većina građana reaguje kada LGBT osobe postanu javno vidljive.
Končita Vurst
"Ti negativni komentari uvijek postoje, kao i nasilje nad LGTB populacijom. Končita je podigla vidljivost transseksualnih osoba. Čim se podigne vidljivost, podiže se i vidljivost nasilja i nešto, što u svakodnevnom životu generalno ne vidimo, ali je tu. To je ono što se dogodilo, kao što se slične stvari događaju kada se organizuje Pride. Nasilje postoji svakodnevno, ali ga mi ne vidimo jer se dešava na različitim mjestima i ne možemo sve da ispratimo. Kada se dešava Pride, sve se dešava na jednom mjestu, svi ti ljudi su tu i vidljivost svega toga je jača", ističe Kalezić.
Crna Gora je u odnosu na region u specifičnoj situaciji jer se, za razliku recimo do Srbije ili Hrvatske, jako malo pripadnika gej populacije autovalo u javnosti. Prvi javno deklarisani gej bio je Zdravko Cimbaljević koji je zbog prijetnji, nakon Prajda u Budvi, morao da napusti Crnu Goru.
Njegov nasljednik u LGBT Forumu Progres, Stevan Milivojević, kaže da se situacija u tom pogledu polako mijenja ali da je netrpeljivost Prema gej populaciji i dalje velika. Oni još uvijek žive u atmosferi neslobode i ugroženosti.
Prajd u Podgorici, oktobar 2013.
"Sada već imamo više vidljivih aktivista koji javno govore i priznaju da jesu članovi LGBT zajednice. Time doprinose vidljivosti i boljoj situaciji te zajednice. Uprkos zakonskim izmjenama, uprkos donošenju jako bitne nacionalne strategije koja se tiče poboljšanja kvaliteta života LGBT osoba, sam život na terenu, u smislu sigurnosti, u smislu svakodnevne slobode je jako loš i jednostavno nesiguran. O tome svjedoče i mnogobrojni napadi kojima su LGBT osobe izložene. Svako je našao svoj način da se bori sa tim. Mi koristimo pravne puteve - policiju i sve te mehanizme koje država pruža", navodi Milivojević.
Posljednje istraživanje o stepenu homofobije iz februara 2012. godine pokazalo je da su predrasude i negativni stavovi prema LGBT populaciji češći kod starijih osoba, onih sa nižim obrazovanjem, koji žive na sjeverozapadu i u ruralnim dijelovima Crne Gore. Odnosno, kao tolerantniji se pokazuju mladi, urbani, visokoobrazovani i žene.
Autori istraživanja Centar za građansko obrazovanje i LGBT Forum Progres, saopštili su da je prva asocijacija na LGBT osobe pozitivna za 22,4 odsto, neutralna kod 29,7 a negativna za 47,8 odsto građana. Istraživanje je pokazalo da 17 odsto populacije negira postojanje osoba homoseksualne orijentacije u Crnoj Gori.
"Preko 60 posto crnogorskih građana i dalje ima negativne stavove prema LGBT populaciji, misleći da to ne bi trebalo na neki način biti dozvoljeno. To je indikator koliko još posla ima i koliko je dalek put pred nama", zaključuje Stevan Milivojević.
