Dostupni linkovi

logo-print

Legenda o Pavi i Ahmetu: Drevna ljubav kao temelj tolerancije


Slika Ahmet-paše i Pave sa poštanske markice

Slika Ahmet-paše i Pave sa poštanske markice

Legenda o ljubavi Ahmeta i Pave, po kojoj je nastao toponim Pavino Polje, na sjeveru Crne Gore, odlukom Uprave za zaštitu kulturnih dobara na Cetinju, proglašena je kulturnim dobrom.

Poučna priča o ljubavi vraneške ljepotice pravoslavne vjeroispovjesti Pave i Ahmet-paše, o kojoj vjekovima svjedoče dvije nadgrobne ploče, jedna pored druge, sa krstom i polumjesecom, dokaz je koliko duboko u prošlost sežu korijeni multietničnosti, međuvjerske i međunacionalne tolerancije u Crnoj Gori.

Pomoćnica Uprave za kulturna dobra Crne Gore, Maja Ćetković, za RSE obrazožila je zašto je odlučeno da se legenda o Pavi i Ahmetu proglasi nematerijalnim kulturnim dobrom.

"Od izuzetnog je značaja za našu nacionalnu identifikaciju, odnosno za razumijevanje, očuvanje i promovisanje naše istorije i tradicije, što će ovim i svim budućim generacijama, služiti u procesu daljeg snaženja crnogorskog kulturnog identiteta", navodi Ćetković.

Prema legendi, jedinica vraneškog kneza Nikole Milikića, Pava, udala se prije tri i po vijeka za Ahmet-pašu Hasanbegovića, koji se nakon višegodišnjeg izbivanja iz svog rodnog kraja vratio u Vraneš i zaljubio u ljepoticu Pavu.

Odlučili su da se vjenčaju, uz uslov da svako zadrži svoju religiju, da muška djeca budu islamske vjeroispovijesti, a ženska pravoslavne. Tako su rođeni blizanci Muša, Hasan i Daut, koji su svake nedjelje, na konju sa pozlaćenom opremom, majku vodili u crkvu i ispred vrata je sačekivali dok obavi obred.

Na drugom porođaju, rađajući kćerku Anđeliju, Pava je umrla. Njih dvije sahranjene su zajedno, a Ahmet-paša u znak velike ljubavi i poštovanja prema Pavi, posjede koje mu je donijela u miraz, nazvao je Pavino polje.

Kada je Ahmet umirao imao je samo jednu želju, da bude sahranjen pored Pave. Tako su, do dan-danas, dvije kamene ploče, od kojih je na jednoj u reljefu urezan krst, a na drugoj polumjesec, ostale da u Pavinom Polju - na putu prema Pljevljima - svjedoče kao spomenik velikoj ljubavi.

"Sa ove vremenske distance ona govori o multikulturalnom i multikonfesionalnom skladu uz poruku da ljubav i povjerenje u različitost, imaju tradicionalnu odnosno neprolaznu vrijednost", ističe Maja Ćetković.

Predanjem o Pavi i nastankom toponima Pavino Polje, bavili su se brojni istoričari i hroničari 20. vijeka, a posebno inspirativno bilo je za novinara i publicistu Veselina Konjevića, koji je 2010. objavio knjigu "Vraneška legenda". Autor je došao do izvorne verzije iz 1901. koja je bila na turskom jeziku, za koju kaže da je veličanstven primjer.

"Veličanstven primjer uvažavanja jedno drugog, jer oni pripadaju različitim civilizacijiskim krugovima. Ta priča nosi univerzalne i svevremene poruke. To je poruka o nužnosti da treba uvažiti drugog, onakav kakav jeste, bez namjere da se on udesi prema sopstvenim afinitetima. U tome je poenta, najprije civilizacijskog zrijevanja a potom shvatanja našeg suštinskog poimanja zajedništva", navodi Konjević.

Čak i da je izmišljena i istorijski neutemeljena, veličanstvena je sama potreba da legenda o Pavi i Ahmetu nastane, te da se o njoj dalje priča na prostorima obilježenim zločinima, kao što je onaj 1924. prema civilima islamske vjeroispovijesti u nekadašnjim Šahovićima, a današnjem Tomaševu.

"U jednom kraju, koji se vrlo često prepoznaje po jednim strašnim događanjima iz 1924. godine, imate tu priču koja je izronila tako moćno i nadvisila sve te ružne stvari iz naše prošlosti. Ovdje je tolerancija nužnost, neophodnost, a ne postoji na prostoru Crne Gore, priča koja na tako upečatljiv način govori o toj nužnosti", kaže Konjević.

Koliko, zapravo, priča o Pavi i Ahmetu baštini one univerzalne, suštinske ljudske i civilizacijske vrijednosti, koje je novo vrijeme pokušalo da delvalvira i stavi pod znak pitanje?


Pisci, slikari, svako na svoj način, pokušao je da što ekspresivnije ispriča priču o Pavi i Ahmetu, a Pošta Crne Gore 2012. godine, izdavanjem poštanske marke, vizuelizovala je njihove likove i omogućila da stignu do svih krajeva svijeta.

  • 16x9 Image

    Dimitrije Jovićević

    Novinarstvom se bavi od 1995, kada je počeo rad na BK Televiziji u Beogradu. Na RTV Crne Gore, koja je u to vrijeme bila prepoznatljiva po otporu režimu Slobodana Miloševića, prelazi 1998. godine. Od 2000. radi za podgoričko dopisništvo RSE i od tada je povremni prezenter u praškom studiju.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG