Dostupni linkovi

logo-print

Bezuspješno traganje za nestalima u opštini Hadžići


Hadžići

Hadžići

Članovi porodica nestalih 46 stanovnika Hadžića (koji su odvedeni 1992. godine) ponovo su razočarani jer potraga za posmrtnim ostacima na lokalitetu Krupačke stijene nije urodila plodom. I ovaj put se pokazalo da nije tačna izjava svjedoka da se na nekom mjestu nalazi masovna grobnica.

Ni nakon deset dana potrage za posmrtnim ostacima 46 stanovnika Hadžića nije ponađena grobnica, ali ni bilo kakav trag gdje bi se mogla nalaziti. Informacija da su mještani Hadžića koji su u maju 1992. godine odvedeni iz svojih kuća u logor „Slaviša Vajner Čiča“ u Lukavici zakopani na lokalitetu Krupačke stijene, pokazala se netačnom.

Jedan od bivših logoraša, Mehmed Musić, i danas se sjeća kroz kakve je muke prošao. Gotovo pola godine prebacivali su ga iz logora u logor. Danas traži brata, koji je ubijen te 1992. godine. O ovim događajima svjedočio je i pred Haškim tribunalom:

„Prozivali su i prozvali su moga brata Musić Miralema, koji je tada imao 40 godina. Poslije su rekli:’Ko ima još od Musića?’ Ja sam šutio. Sljedeće su rekli:’Strijeljaćemo ga ovdje“, i tad je već 10 mojih iz familije otišlo tamo, a i ja sam izašao i odmah sam morao ruke staviti na potiljak glave. Špalir je bio preko cijele kasarne. Oni su stajali cik-cak. Jedno šest, sedam metara prije, na ulazu u kasarnu, ja sam vidio leži mladić. Rekli su mi:’Diži tog baliju.’ Kad sam ga podigao, vidio sam da je to moj brat Miralem. Oni su rekli meni: ’Gledaj preda se, balijo.’ Ja sam ušao da unesem brata, ušao sam u tu prostoriju i odmah lijevo sam ga prislonio uza zid. Tu je bilo krvi - moglo se ugaziti.“
Musić se sjeća trenutka kada je odvedeno 46 njegovih komšija, prijatelja:

„Tog 23. juna 1992. u jutarnjim časovima su odvojeni i ja više nikada nisam ništa mogao saznati.“

U Udruženje porodica nestalih opštine Hadžići kažu da traže još 99 osoba. S obzirom da se informacije o grobnici na lokalitetu Krupačke stijene nisu pokazale tačnim, porodice su ponovo razočarane, ističe Amor Mašović iz Instituta za nestale BiH:

Amor Mašović

Amor Mašović

„Nakon desetodnevne potrage i rada sa čak sa dvije mašine na lokalitetu u blizini kamenoloma Krupac nisu pronađeni ni posmrtni ostaci niti tragovi eventualnog postojanja neke masovne grobnice iz ranijeg vremena. S obzirom da su informacije govorile o egzekuciji na tim mjestima, a ne o samim grobnicama, moguće je da su te informacije bile tačne u smislu da je egzekucija vršena na tom lokalitetu, ali očigledno posmrtni ostaci su sahranjivani na nekom drugom lokalitetu. Mi trenutno raspolažemo još jednom informacijom o mogućem postojanju masovne grobnice i najvjerovatnije da ćemo, čim stigne naredba od Suda BiH, pristupiti pretraživanju tog lokaliteta. Radi se o lokalitetu koji je blizu lokaliteta na kojemu nismo ništa pronašli.“

Vrlo često se dogodi da su informacije koje imaju svjedoci nevjerodostojne, što porodicama, ali i Institutu otežava potragu za nestalima, kaže Mašović.

„To ne mora uvijek značiti da svjedoci nisu dobronamjerni. Jednostavno, to su ponekad svjedoci iz treće ruke. Postoje i takvi svjedoci koji su nedobronamjerni i koji nastoje da izvuku neku vlastitu finansijsku ili drugu korist pružajući takve informacije. Oni počesto idu direktno prema porodicama - žele iskoristiti nedovoljno upućene, a s druge strane skrhane dugogodišnjim traganjem za svojim najmilijim, i onda, naravno, dolazi do razočarenja“, napominje on.

U Bosni i Hercegovini, prema centralnoj bazi podataka Instituta za nestale, ima još 30.000 evidentiranih nestalih osoba.

„Više od dvije trećine je završeno. Ostaje sada onaj najteži dio - da se pronađu oni koji su najskrovitiji, koji se nalaze u najnepristupačnijim grobnicama, za koje ne postoje praktično ni svjedoci“, kaže Mašović.

U BiH postoji Zakon o nestalima. Lejla Mamut, direktorica švajcarske organizacija protiv nekažnjivosti Trial BiH, kaže da i godinama nakon donošenja zakona fond za nestale nije osnovan.

„Porodicama nestalih osoba su uskraćena ta prava koja sljeduju iz fonda. To je očigledno kršenje prava porodica nestalih osoba, i mi na to kao Trial konstantno upozoravamo.“

Za porodice nestalih najvažniji je pronalazak njihovih najmilijih, ističe Lejla Mamut.

„Ono što je njima prioritet kad ih se pita, recimo, šta očekuju od tužbe na međunarodnom nivou, je pronalazak nestale osobe. A nakon toga dolazi ili kompenzacija ili kažnjavanje počinitelja ukoliko se zna o kome se radi“, zaključuje ona.

*********
Program Pred licem pravde - Suđenja za ratne zločine na prostoru bivše Jugoslavije pripremaju Radio Slobodna Europa i Institut za ratno i mirnodopsko izvještavanje (IWPR).

Svake nedjelje od 18.30 do 19.00 i od 22.30 do 23.00 sata - samo u našem radijskom programu i na internet stranici.
  • 16x9 Image

    Aida Đugum

    Nakon iskustava u printanim i elektronskim medijima, uključujući BH Radio 1, u maju 2007. pridružila se ekipi RSE, gdje obavlja poslove novinara-reportera za radijski program i emisiju TV Liberty.

XS
SM
MD
LG