Dostupni linkovi

Latinka Perović o Oliveri Milosavljević: Odlazak osobene ličnosti i specifične istoričarke


Latinka Perović
Latinka Perović

Piše: Latinka Perović

U Beogradu je, iznenada, preminula Olivera Milosavljević, profesorka istorije na Odeljenju za sociologiju Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu.

Za njenu porodicu, za njene prijatelje i kolege, njena smrt je delovala poput groma iz vedrog neba. U punoj zrelosti, ali još daleko od godina kada smrt nije tragična. Još uvek je držala nastavu, istraživala, pisala.

U haosu i konfuziji kojima je ispunjeno naše vreme, glas Olivere Milosavljević dolazio je iz dubina istorijskih izvora – rezolutan, siguran. Bio je to specifičan glas u srpskoj istoriografiji tokom poslednjih četvrt veka. Za neke, suviše rezak, za druge – hrabar i razuman.

Olivera Milosavljević nije redukovala istorijske izvore: njih je uvek odabirala i grupisala tema koja je bila u fokusu njenih istraživanja.

Doktorirala je na samoupravljanju, temi koja je zaokupljala pažnju naučnika na više stranih univerziteta. Taj veliki istraživački rad ostao je neobjavljen, jer je tema „izgubila“ aktuelnost.

U ratovima devedesetih godina, Olivera Milosavljević je bila angažovana na velikom projektu „Srpska strana rata“. Trauma i katarza u istorijskom pamćenju“. U poglavlju „Jugoslavija kao zabluda“, analizirala je odgovornost srpske intelektualne elite, okupljene oko Srpske akademije nauka i umetnosti, za ratove i raspad države.

U vreme refašizacije srpskog društva, Milosavljevićeva se orijentisala na razdoblje Drugog svetskog rata, posebno na kvislinšku upravu generala Milana Nedića. Ta proučavanja zaokružila je knjigom „Potisnuta istina“.

Zatim je došlo njeno dvotomno delo „Savremenici fašizma. Percepcija fašizma u beogradskoj javnosti 1933-1941.“. Delo je prećutano, jer se nije moglo ni odbaciti, ni prihvatiti.

Smrt je Oliveru Milosavljević zatekla u proučavanju komunizma kao istorijskog procesa. U srpskoj istorijografiji posle pada komunizma, to je prvi poduhvat u kome se o komunizmu ne raspravlja politički tj. revanšistički, već naučno.

Pored više rasprava i članaka u istorijskim časopisima, posebno su značajni radovi Milosavljevićeve u višetomnoj ediciji „Dijalog istoričara – povijesničara“, koji je vođen posle ratova devedesetih godina.

Bibliografija radova Olivere Milosavljević sadrži i dve knjige razgovora sa mnom („Snaga lične odgovornosti“ i „Činjenice i tumačenja -Dva razgovora sa Latinkom Perović”). Pristala sam na ličnu ispovest Oliveri Milosavljević zbog njene srčanosti i snažnog profesionalnog poriva da sagovornika „istera“ na čistinu. Posao je bio podjednako težak za obe. U godinama posle tih razgovora, često sam se pitala – koliko sam opravdala očekivanja svoje koleginice i sagovornice. Često citirani u istoriografskim radovima, ovi razgovori predstavljaju dokumenat koji neki književni teoretičari naslovljavaju kao „autobiografija u saradnji“.

Ubeđena antifašistkinja i levičarka, Olivera Milosavljević je u bavljenju danas potisnute istine, nalazila i moralnu ravnotežu i profesionalno zadovoljenje.

XS
SM
MD
LG