Dostupni linkovi

logo-print

Kurspahić: Poštovanje po narudžbi


Kemal Kurspahić, novinar

Kemal Kurspahić, novinar

Ovih dana sam sa zanimanjem pratio reagovanja uglavnom u bosanskoj javnosti, među Bosancima i Hercegovcima i u zemlji i u svijetu, na posjetu predsjednika Republike Srpske Milorada Dodika Sjedinjenim Državama. Najviše reagovanja izazvalo je njegovo gostovanje na prestižnom Columbia univerzitetu Njujorku: tamo je, naime, jedan broj navodno uredno prijavljenih posjetilaca Dodikovog predavanja - pretežno bošnjačkog imena i porijekla - zaustavljeno na ulazu u zgradu s obrazloženjem da više nema mjesta u sali biblioteke pravnog fakulteta u kojoj je predavanje održano. Uvrijeđeni zabranom ulaska na predavanje njujorški Bošnjaci su u brojnim pismenim protestima Univerzitetu, i u izvještaju u univerzitetskim novinama, tvrdili kako su brisani sa spiska na osnovu imena i porijekla što bi predstavljalo ozbiljan primjer diskriminacije. Predstavnik organizatora izjavio je univerzitetskim novinama kako Columbia nikada ne bi diskriminirala protiv bilo koga ko želi da prisustvuje nekom događaju i da se radilo o slučaju prevelikog broja prijavljenih. Grupa Bošnjaka je ipak izrazila ogorčenje zbog poziva Dodiku na uglednu naučnu ustanovu pored ostalog i plakatima protiv njegovog negiranja genocida u Srebrenici.

Tako nekako stoji stvar i sa navodnim "velikim poštovanjem" predsjednika Republike Srpske u Sjedinjenim Državama: ne treba potcjenjivati ni podršku koju on dobija među uvaženim predstavnicima srpske akademske i poslovne zajednice i srpskom dijasporom u Americi ali ne treba potcjenjivati ni javnost i vjerovati kako ona ne može sama zaključiti kako stoji s tim poštovanjem


Mogu da razumijem razloge njihovog ogorčenja, među kojima su i neke Dodikove izjave tokom višednevne posjete Sjedinjenim Državama u kojima se dovodi u pitanje opstojnost bosanske države, ali razumijem i naučnu ustanovu koja se brine kako da obezbijedu uslove za akademski nivo dijaloga: demonstranti s parolama u tome nisu od neke pomoći. Osim toga, Columbia je svoju akademsku otvorenost i radoznalost i za stavove s kojima se većina u Americi i na univerzitetu nipošto ne slaže pokazala i kad je prije četiri godine ugostila iranskog predsjednika Ahmedinedžada. Tada je, istina, sam predsjednik Univerziteta - najavljujući i predstavljajući gosta - izrazio neslaganje s njegovim negiranjem Holokausta; njegovim javnim pozivima za uništenje izraelske države; iranskom podrškom svjetskom terorizmu i nuklearnim ambicijama ... Ovog puta pitanja o Dodikovom negiranju genocida ostavljena su tek malobrojnim kritičarima koji su uspjeli da uđu u salu.

Ali, s medijima kakve ima kod kuće, Dodik ne mora brinuti kako će njegovo gostovanje u Americi biti predstavljeno u javnosti Republike Srpske. Tamošnji nezavisni dnevnik već u naslovu izvještaja iz Vašingtona poručuje: "Dodik uživa veliko poštovanje u SAD".

Prva rečenica tog izvještaja glasi:

"Opšti utisak neposredno nakon posjete Milorada Dodika, predsjednika RS, Vašingtonu jeste snaga i odlučnost Dodika da zastupa interese RS na efektivan način koji nije nužno i u svakom trenutku u harmoniji sa stavovima Stejt departmenta, ali koji izaziva poštovanje i najozbiljnije uzimanje u razmatranje njegovog mišljenja".

Zaključak u naslovu o "velikom poštovanju" list izvlači iz izjava ličnosti bez značajnije funkcije u američkom državnom aparatu a usputna opaska kako način na koji Dodik zastupa interese svog entiteta "nije nužno i u svakom trenutku u harmoniji sa stavovima Stejt departmenta" krajnje je neadekvatan način da se prikrije dubok suštinski nesporazum: Dodik je, naime, u zvaničnom Vašingtonu saslušan na nivou pomoćnika zamjenika državnog sekretara. Taj nivo prijema u dubokom je kontrastu s novinskim izvještajem o velikom poštovanju. Ali, u našoj javnosti "svaka igra i svaka dobija" pa tako najčešće nema ozbiljnog propitivanja vjerodostojnosti izvještaja sračunatog da se diplomatski debakl predstavi kao diplomatski uspjeh.

Pogled na Univerzitet Kolumbia, Njujork, arhivska fotografija

Pogled na Univerzitet Kolumbia, Njujork, arhivska fotografija

O tome sam nešto već pisao u ovoj kolumni 6. juna 2008. godine povodom sličnog pokušaja da se u javnosti prikaže uspjelom posjeta tadašnjeg bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Harisa Silajdžića Vašingtonu: Mediji su tada "pošto kupili-po to prodali" saopštenje iz njegovog kabinjeta u kojem se, pored ostalog, tvrdilo kako je "na sastanku s američkim privrednicima preporučenim od strane Svjetske banke" Silajdžić upoznat sa namjerom ulaganja u sektor kontrole hrane u Bosni i Hercegovini. Ta rečenica – a i mnogo toga u tom izvještaju – prosto je vapila za najelementarnijim novinarskim skepticizmom ili odgovornošću prema činjenicama. Zahtijevala je da se postave bar najočitija pitanja: koje je to kompanije – ili bar iz kojih oblasti biznisa – Svjetska banka preporučila za vašingtonski sastanak sa Silajdžićem; koje su kompanije i na kojem nivou odlučivanja bile prisutne; šta o investicionoj klimi i vlastitim investicionim namjerama kažu američki biznismeni …

Ovaj autor je u prvom pokušaju provjere pravovjernosti tog saopštenja iz Svjetske banke dobio nedvosmislen odgovor: "Od nas se nije tražilo niti smo dali bilo kakav doprinos organizaciji posjete predsjednika Silajdžića Sjedinjenim Državama".

Tako nekako stoji stvar i sa navodnim "velikim poštovanjem" predsjednika Republike Srpske u Sjedinjenim Državama: ne treba potcjenjivati ni podršku koju on dobija među uvaženim predstavnicima srpske akademske i poslovne zajednice i srpskom dijasporom u Americi ali ne treba potcjenjivati ni javnost i vjerovati kako ona ne može sama zaključiti kako stoji s tim poštovanjem tamo gdje je ono jedino važno kad je riječ o odnosima bilo koje države ili entiteta sa Sjedinjenim Državama.
  • 16x9 Image

    Kemal Kurspahić

    Vodeći urednik lanca nedjeljnih listova "The Connection Newspapers", osnivač je i predsjednik Instituta za medije u demokratiji, sa sjedištem u Washingtonu. Bio je glavni urednik "Oslobođenja" u Sarajevu od 1988. do 1994.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG