Dostupni linkovi

logo-print

Kurspahić: Ko reče Evropa?


Željko Komšić, Bakir Izetbegović i Dragan Čović

Željko Komšić, Bakir Izetbegović i Dragan Čović

U uobičajenom ritualu uz prvu jutarnju kafu, prelistavanja Internet izdanja bosanskih novina i čitanja jutrošnjeg The Washington Posta, ne mogu a da ne primijetim razliku između obećanja pravne države i pravne države na djelu.

Među vijestima iz Bosne i Hercegovine sa zanimanjem sam pročitao ekspoze novog premijera federalne vlade u osam tačaka usmjerenih isključivo na ekonomsku politiku. Upadljivo je najmanje rečeno u poglavlju pod naslovom “Borba protiv korupcije” – samo tri rečenice: “Moramo nastaviti raditi na uspostavljanju sudskog okvira i jakog tužilaštva. Istovremeno moramo definisati i prekršajne odgovornosti. Imperativno je što prije otpočeti proces oduzimanja nelegalno stečene imovine, ali za sve ove mjere iz oblasti borbe protiv korupcije, neophodna nam je svesrdna podrška međunarodne zajednice”.

Za razliku od tog obećanja kako će se “nastaviti raditi” – kao da je bilo šta uopšte rađeno protiv korupcije u protekle dvije decenije: naprotiv ona je divljala u samim vrhovima i pod pokroviteljstvom vlasti – u vrhu naslovne strane američkog prijestoničkog dnevnika izdvaja se vijest pod naslovom “Senator optužen u slučaju s poklonima: Menendez okrivljen za korupciju”. U njoj se kaže kako je visokorangirani demokrata u spoljnopolitičkom komitetu Senata optužen da je koristio uticaj svoje funkcije da pogura poslovne interese dugogodišnjeg prijatelja i političkog sponzora u zamjenu za luksuzne poklone, rasipne odmore i više od 750.000 dolara za izborne kampanje. Optužbe uključuju i obilje detalja za radoznale kao što su putovanja privatnim ili iznajmljenim avionima poslovnog prijatelja, urgiranje da mu se kao očnom ljekaru isplate računi koje je podnio federalnoj agenciji zdravstvenog osiguranja penzionera u iznosu od gotovo devet miliona dolara, urgiranje da se djevojkama njegovog prijatelja izdaju američke vize ili da mu se pomogne da dobije višemilionski posao u Dominikanskoj Republici.

Poštovani čitalac može sad potegnuti bar dva ozbiljna prigovora. Prvo – da nema nikakvog osnova da se poredi stanje s vladavinom prava u zemlji jedva započete tranzicije i nezaliječenih ratnih rana sa stanjem u zemlji sa 200 i više godina demokratske tradicije. I drugo – da je i u Bosni i Hercegovini ne tako davno bilo hapšenja visokih dužnosnika.

Odgovor: prvo, premijer i vlada, ako ozbiljno misle provoditi i ostala obećanja iz najavljeng programa – pogotovo ono o „poboljšanju poslovnog okruženja“ – moraju pokazati da znaju kako i šta mora da se uradi na obuzdavanju korupcije a to se baš ne vidi iz citirane tri rečenice; i drugo – bosanskohercegovačka hapšenja do sada su najčešće bila spektakli za kamere, bez odgovarajućih optužnica ili presuda, što ostavlja utisak da se nerijetko radi o politički motivisanim obračunima u vrhu.

Novi federalni premijer (Fadil Novalić) naveo je dugu listu izazova u ispunjavanju obaveza iz projekta rasta i zapošljavanja – koju sada valja prevesti u praktičan program: šta, ko i kada mora da uradi – ali je neposredno nakon njegovog izlaganja uslijedila oštra kritika iz opozicionih klupa uz prijekor iz ugla vladajuće koalicije: „Pa niste im dali ni jedan sat da rade!“

Ta polemika pokazuje da nova vlast u Bosni i Hercegovini ne može računati na onaj tradicionalni stodnevni “medeni mjesec” koji uživaju nove vlade gotovo svuda u demokratskom svijetu.

Bosanskohercegovačke su, u zemlji u kandžama duboke ekonomske i političke krize, spiskale gotovo pola godine u raspodjeli mandata i naštimavanju etničkog ključa - u kojem je bilo i viška i manjka pripadnika i konstitutivnih naroda i ostalih - a ako mislite da je formiranjem vlasti najzad došlo vrijeme da se zasuču rukavi i prione na posao, pitajte jednog od trojica lidera stranaka nove vladajuće koalicije Željka Komšića. On će - na primjer u nedavnom nastupu u emisiji Senada Hadžifejzovića - reći kako očekuje da sada počne otimačina za vlast nad upravnim odborima javnih preduzeća. Nakon što su u protekle dvije decenije “poklopile” sva javna preduzeća u svojim zabranima, popunjavajući ih rodbinski i partijski najbližima i osiguravajući tako i njihovu lojalnost i podršku, dvije tradicionalno vladajuće partije, SDA i HDZ, računaju na očuvanje stečenih i osvajanje novih pozicija i uticaja u najprofitabilnijim firmama. Može se očekivati da će u prvom talasu biti na redu javne kompanije u kojima su, za kratke vladavine „platformaške vlasti“ predvođene SDP-om, na uticajne položaje došli kadrovi bez pečata podobnosti dviju nacionalnih stranaka.

Komšić – kojeg su u prošla dva mandata u državnom Predsjedništvu reprezentativci etničkih politika i isključivosti proglasili nekom vrstom “greške u sistemu” jer mandat hrvatskog člana Predsjedništva nije dobio od HDZ-a – najavljuje suprotstavljanje stranačkoj vlasti nad upravnim odborima: “Javne funkcije nisu ni Bakirove, ni Čovićeve, ni moje – ljudi se ne mogu smjenjivati samo zato što ja mislim da je to ‘moje’. Direktor će biti onaj ko pobijedi na konkursu …”

Ko ono reče: Evropa?

  • 16x9 Image

    Kemal Kurspahić

    Vodeći urednik lanca nedjeljnih listova "The Connection Newspapers", osnivač je i predsjednik Instituta za medije u demokratiji, sa sjedištem u Washingtonu. Bio je glavni urednik "Oslobođenja" u Sarajevu od 1988. do 1994.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG