Dostupni linkovi

logo-print

Kurspahić: Alarm šapatom


Sa jednog od protesta bh. građana u Sarajevu

Sa jednog od protesta bh. građana u Sarajevu

Bivši visoki predstavnik u Bosni i Hercegovini Paddy Ashdown u utorak je, otvarajući debatu o Bosni i Hercegovini u Domu lordova britanskog parlamenta, rekao kako ta zemlja ide unazad i opisao je tu situaciju kao "tragičnu i opasnu".

"Žao mi je ako sam bio oštriji nego što bih inače bio, ali ja nemam načina da šapatom pozivam na buđenje", rekao je Ashdown.

On je u toj raspravi rekao i kako je Bosna i Hercegovina imala vrijeme uspona, kad se million prognanih vratilo kućama i gradile se državne institucije, brže nego i u jednoj zemlji, a početak nazadovanja pripisuje odluci Evropske unije iz 2007. godine da proglasi "politiku vlasništva" samih Bosanaca i Hercegovaca nad reformskim procesima i da ih posmatra stojeći po strani.

Ashdown smatra kako je Evropska unija, odustajanjem od aktivnog angažmana u Bosni i Hercegovini, umjesto da doprinosi daljoj izgradnji funkcionalne države, prepustila teren opstrukcionistima i nosiocima politike podjele.

Naveo je, kao primjer tog evropskog ohrabrivanja secesionističke retorike, odlazak doskorašnje šefice evropske diplomatije Catherine Ashton u posjetu Banjaluci gdje je razgovarala s Dodikom "pred zastavom i mapom Republike Srpske" kao da se radi o kakvoj državi što je protumačio kao znak evropske nezainteresovanosti.

Svoju tezu o "tragičnom i opasnom" zaostajanju Ashdown je potkrijepio procjenom kako su i na najnovijim izborima prevladale stranke koje su predsjedavale nad ratom i pozvao je na obnovu međunarodnog angažovanja u stvaranju funkcionalne države.

Kada je predstavnica vlade u toj debati, rekavši kako Velika Britanija priznaje suštinski značaj funkcionalne države upotrebila standardnu liniju evropske politike kako "promjene zahtijevaju da bosanske vođe rade za zajedničko dobro", Ashdown je reagovao:

"Pogrešno - uvijek krivimo bosanske političare a nikad spoljne faktore što ne koriste ovlaštenja koja imaju."

Rasprava u Domu lordova ilustrativan je primjer narastajuće frustracije - i očekivanja - u evropskim prijestonicama da nakon izbora Bosna i Hercegovina najzad počne da se vraća na put euroatlantskih integracija, ali i odsustva zajedničke evropske strategije poticanja bosanskohercegovačkih partnera na tom poslu.

Logo

Logo

U očekivanju formiranja nove vlasti u skladu s rezultatima ovomjesečnih izbora, i uz podsjećanje kako je za to poslije prošlih izbora 2010. godine trebalo više od godinu dana, zanimljivu analizu ponudio je prestižni nedjeljnik "The Economist" u tekstu pod naslovom "Bosanski izbori - Vjetar promjena: Bosna stagnira ali njeni izbori otkrivaju želju za reformom".

Ovaj magazin kaže: "Lako je otpisati Bosnu kao disfunkcionalnu zemlju sputanu nepotrebnim slojevima vlasti u kojima ništa ne funkcioniše. Zapravo, uprkos nepotrebno složenom sistemu vlasti, što je bila cijena za okončanje rata u 1995., Bosna funkcioniše - ali loše".

Pa gdje onda The Economist nazire "promjene u vazduhu"?

Magazin zapaža kako je u Federaciji BiH nakon teškog poraza socijaldemokrata osnažila nacionalistička bošnjačka partija, ali je značajan dio urbane populacije podržao potpuno novu stranku, Demokratsku frontu, "koja bi mogla igrati ulogu u novoj vladi".

Isto tako - zapaža i narastanje opozicije u Republici Srpskoj i neke njene simbolične pobjede koje nagovještavaju da se Dodikova "dugotrajna dominacija nad politikom bosanskih Srba približava kraju".

Sa jednog od protesta bh. građana

Sa jednog od protesta bh. građana

The Economist - u skladu s reputacijom jedne od najautoritativnijih ekonomskih publikacija - "pogađa u sridu" u prepoznavanju dominantnog motiva borbe za vlast u Bosni i Hercegovini: riječ je o podjeli plijena u vidu dodjele hiljada radnih mjesta u administracijama i kompanijama u vlasništvu države srodnicima i sljedbenicima izbornih pobjednika.

"U zemlji od samo 3,8 miliona stanovnika ta radna mjesta daju mnogima očit interes za očuvanje sklerotičnog sistema", zaključuje The Economist podsjećajući, takođe, na februarske nemire i zahtjeve građana koje nove vlasti ne mogu ignorisati.

Iskustvo iz proteklih najmanje osam godina "klizanja unazad", od odbacivanja paketa ustavnih promjena sračunatih na postepeno jačanje države u aprilu 2006., pokazuje kako krajnosti - "stopostotne" Bosne i Hercegovine, otcjepljenja srpskog ili formiranja "trećeg entiteta" - vode, uglavnom, blokadi bilo kakvog napretka.

Ono takođe pokazuje da zagovornici tih krajnosti na bosanskohercegovačkoj sceni proizvode, uglavnom, efekte potpuno suprotne svojim objavljenim namjerama: guranje projekta "stopostotne" države vodilo je samo njenom slabljenju kao što je i secesionistička retorika - nasuprot željama njenih protagonista za ukidanjem ovlašćenja i funkcije visokog predstavnika - samo utvrdila osjećaj najuticajnih svjetskih partnera kako je dalji međunarodni nadzor vitalno potreban.

To nas vraća debati u britanskom Domu lordova.

U njoj je spomenuta i jedna simbolična epizoda iz ratnog Sarajeva - ona kad u predstavi "Čekajući Godoa" u režiji Susan Sontag u trenutku napete tišine glasnik na sceni kaže: "Gospodin Godo rekao mi je da vam kažem da on neće doći večeras, ali će sigurno doći sutra".

Susan Sontag je tada reporteru The New York Timesa rekla kako ona u Sarajevu i ne čeka Godoa nego Clintona.

Čekanje Evrope jednako je frustrirajuće, a potreba za domaćom saglasnošću i partnerstvima - utoliko veća.

  • 16x9 Image

    Kemal Kurspahić

    Vodeći urednik lanca nedjeljnih listova "The Connection Newspapers", osnivač je i predsjednik Instituta za medije u demokratiji, sa sjedištem u Washingtonu. Bio je glavni urednik "Oslobođenja" u Sarajevu od 1988. do 1994.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG