Dostupni linkovi

logo-print

Bosna i Hercegovina se već dvadeset godina valja u blatu postratnog perioda i nikako da se odmakne od priče o ratu i da se konačno pokrene iskreni proces pomirenja i kretanja naprijed.

Brojni stručnjaci društvenih nauka i posmatrači bh. stvarnosti tvrde da u Bosni i Hercegovini najprije nedostaje kulture dijaloga, odnosno da na političkom nivou te kulture ima, ali samo kada su u pitanju materijalni interesi političkih elita.

Posljedica svega je da ljudi iz Bosne i Hercegovine odlaze, pa je - kažu stručnjaci - krajnje vrijeme da svaki čovjek pojedinačno u BiH počne saslušati onog drugog i drugačijeg.

Kulture dijaloga u Bosni i Hercegovini apsolutno nema. Tačnije, nekultura dijaloga je postala način na koji se komunicira u BiH, smatra Vehid Šehić, iz organizacije Forum građana Tuzla. Šehić naglašava da na političkom polju kulture dijaloga ima, ali samo onda kada se radi o interesima elita, prvenstveno materijalnim.

“I ako analiziramo ponašanje naših političara, kada treba dobiti novac od MMF-a, tu su saglasni, tu su svi jednoglasni. Međutim, kada treba odlučivati o sudbini ove države, odnosno o položaju svakog njenog građanina, onda to materijalno se zaboravi”, smatra Šehić.

I ne samo to. Prof. dr. Nerzuk Ćurak, sa Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, smatra da se način na koji bh. političke elite raspravljaju o nekima od ključnih pitanja, poput međuetničkih odnosa, može ovako opisati:

“Ako pogledamo donositelje odluka u Bosni i Hercegovini, ja nisam siguran da uopće postoji dijalog, nego da imamo paralelne monologe i da je to jedan od razloga našeg neuspjeha”, rekao je prof. Ćurak.

Evo i primjera. Još nijednom nije zabilježeno, tvrde analitičari, da su zastupnici u parlamentima raznih nivoa vlasti, iz različitih stranaka koje tvrde da predstavljaju bh. narode, promijenili stav nakon parlamentarne rasprave i prihvatili argumente onog drugog.

Sa skupa u Mostaru, foto: Mirsad Behram

Sa skupa u Mostaru, foto: Mirsad Behram

“Kada vi u parlamentu ne želite da prihvatite argumentaciju drugog, samo zato što je recimo druge nacije ili je dio druge političke strukture, iako se vi kao čovjek intimno slažete s njegovom argumentacijom, onda znači da smo daleko od neke ‘zelene grane’”, kazao je o tome prof. Ćurak.

Dolijevanje ulja na vatru

Da kulture dijaloga u Bosni i Hercegovini nema, sve više se slažu i zvaničnici vlasti na nižim nivoima. Tako su se ovih dana, na skupu u Mostaru - u sklopu projekta “PRO-Budućnost”, kojeg finansira američka Agencija za međunarodni razvoj - USAID - mogli čuti kritički tonovi na račun visoko rangiranih političara.

“Nemaju tu kulturu dijaloga. Uglavnom, kada su izbori i kada su političke emisije, prepucavanja, ono ne liči ni na što. Znači, to je nivo ili razina nekog seoskog sijela i priče, upadanje u riječi”, navodi kao primjer načelnik Opštine Nevesinje Momčilo Šiljegović.

Nerijetko se čuju kritike i na račun vjerskih elita, za koje se kaže da, umjesto da rade na pomirenju, još više dolijevaju ulje na vatru u ionako podijeljenom bh. društvu. Magistar Marko-Antonio Brkić, sa Sveučilišta Hercegovina, zato smatra da bi svi oni koji očekuju ekumensko djelovanje crkava i vjerskih zajednica u BiH i sami trebali nešto preduzeti.

“Doista, mnogi očekuju, iako je pitanje s kojim pravom očekuju, jer isti ti ljudi koji očekuju najčešće su i pripadnici crkava i vjerskih zajednica. Možda bi to trebali očekivati unutar samih tih svojih crkava-vjerskih zajednica, podignuti svoj glas, postaviti pitanje, a ne samo na društvenoj areni, tamo gdje su na sigurnoj udaljenosti”, naveo je Brkić.

“Društvo ne može da krene naprijed, jer nas uvijek vraćaju u tu našu nesretnu prošlost ili rat koji je odnio mnoge živote i uspostavio neke nove vrijednosne sisteme u državi. Sve tri strane u BiH žele da kroz svoje tri poluistine afirmišu neke stvari koje njima idu u prilog”, dodao je Vehid Šehić, iz Foruma građana Tuzla.

Posljedica svega je da je u BiH još uvijek prisutan strah jednih od drugih, što mr. Brkić ovako opisuje:

“Jedan od najvećih strahova, s kojima se mi svakodnevno susrećemo, je da gubimo nešto od vlastitog identiteta, vlastite stvarnosti, pripadanja, nekog svog habitusa, ukoliko stupimo u kontakt s nečim ili nekim što je drugačije ili drugačiji.”

I dok vrijeme prolazi, posmatrači bh. stvarnosti ističu kako ne treba nikog da čudi zašto su građani u apatiji i samo misle kako napustiti BiH.

“Nezadovoljstvo ljudi svojim materijalnim položajem, ispunjavanjem svojih osnovnih životnih potreba, stvaraju u čovjeku revolt prema svemu i svačemu. A budući da je društvo tako da im svaki dan onemogućava, kaže ‘Idu’. Pa nekud mora ići!”, naglašava predsjednik Hrvatske udruge logoraša Anđelko Kvesić.

Svi se slažu da je potreban iskreni razgovor. Takvi signali dolaze i sa nižih nivoa vlasti.

“I izgleda da je došao neki moto, gdje se kaže: ‘Svak onaj koji drugačije misli, nije vrijedan da ja razgovaram s njim’”, ističe glavna savjetnica gradonačelnika Mostara, Radmila Komadina.

Magistar Marko-Antonio Brkić, sa Sveučilišta Hercegovina, ističući da je kultura dijaloga prijeko potrebna, poručuje:

“Trebali bismo razvijati povjerenje, bez da to uvjetujemo da imamo isto uvjerenje. Dakle, nije dijeljenje uvjerenja preduvjet ili ključ da bismo razvijali povjerenje. Možemo zadržati svaki svoje uvjerenje, a pokušati izgrađivati povjerenje.”

  • 16x9 Image

    Mirsad Behram

    Dopisnik je Radija Slobodna Evropa iz Mostara. U novinarstvu je od februara 1994. godine. Diplomirao na Fakultetu političkih nauka, studij žurnalistike u Sarajevu.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG