Dostupni linkovi

logo-print

Kućna premijera filma Anđeline Džoli u RS


Foto: Alottav Agina (fotografija objavljena na Facebook profilu Radost Stroynik)

Foto: Alottav Agina (fotografija objavljena na Facebook profilu Radost Stroynik)

Film Anđeline Džoli „U zemlji krvi i meda“ ipak je imao skromnu i neformalnu premijeru u Republici Srpskoj. Online aktivistkinja, čiji je pseudonim Radost Stroynik, prošlog vikenda je u svom stanu u Prijedoru organizovala dvije projekcije filma pruživši priliku i pravo manjem broju gledalaca da donesu sopstveni sud o sada već kontroverznom i u RS cenzurisanom režiserskom debiju Džolijeve.

Pitanja na koja se pokušalo odgovoriti neformalnom projekcijom filma su zašto smo isključivi, zašto pristajemo na cenzuru i zbog čega nismo spremni da se suočimo s prošlošću.

Projekcije filma protekle su bez incidenata iako se online aktivistkinji Radost Stroynik uveliko prijetilo zbog toga. Kako je još ranije napisala na svom facebook profilu, cilj prikazivanja filma bio je otpor rastućoj cenzuri, posebno u Republici Srpskoj, kao i činjenici da neko u naše ime odlučuje šta je dobro a šta loše.

Osoba pod pseudonimom Radost Stroynik je za RSE pismeno prokomentarisala šta zapravo personificira cijela priča u vezi sa filmom „U zemlji krvi i meda“.
Online aktivistkinja Radost Stroynik: Slučaj sa ovim filmom je jedan od najklasičnijih, školskih primjera preusmjeravnja javnog mnijenja.

„Slučaj sa ovim filmom je jedan od najklasičnijih, školskih primjera preusmjeravnja javnog mnijenja, ma kako daje, na nebitne i sekundarne teme. To je proces koji traje već duže od dvije decenije, a u sklopu je velikog procesa formiranja nečeg što zovem kolektivitet straha, čije je postojanje neophodno za održavanje vlasti u jednom ansiokratskom sistemu. U kolektivitetu straha ne postoje pojedinci i ni za šta nisu odgovorni. U isto vrijeme njega čine jedinke koje nisu sposobne za kolektivno djelovanje horizontalnog tipa. Čeka se na poruku i poziv odozgo. Zaista, sav problem je u tome što nismo spremni da kažemo JA onda kad je to potrebno“, ocjenjuje Stroynik.

Vlasnik multipleksa u Banjaluci i ovlašteni distributer filma Vladimir Ljevar odlučio je nedavno da se film „U zemlji krvi i meda“ ne prikazuje u RS. To je objasnio isključivo komeracijalnim razlozima jer smatra da se njegovo prikazivanje ne bi isplatilo. On je takođe ocijenio da je film jako loš i demantovao tvrdnje da su komercijalni razlozi alibi za cenzuru.

Na pitanje da li je njegova odluka o ovom filmu slična onoj da se u RS ne prikazuje film „Grbavica“ Jasmile Žbanić, Ljevar kaže da su sasvim različiti razlozi u pitanju.

„Anđelinin film se ne prikazuje zato što nešto gore skoro nisam gledao. Znači film je katastrofa. ’Grbavica’ je dobar film, ali se ne prikazuje iz razloga što taj film neće da gledaju zbog nekih drugih stvari“, kazao je Ljevar.

Urednik medijskog projekta Buka Aleksandar Trifunović ističe da distributer filma nije odgovoran za opštu društvenu atmosferu, te zbog toga njegovu odluku ne smatra važnom.

„Najvažnije je da se stvara oko svih sličnih ostvarenja jedna atmosfera u kojoj zaista nekom distributeru predstavlja čak i opasnost da neki film pusti“, kaže Trifunović.

Raskrinkati dominantne diskurse

A o opštoj društvenoj atmosferi svjedoče i brojne prijetnje upućene na facebook adresu Radost Stroynik - i to ne samo njoj već i njenim prijateljima. Na svom profilu ona je postavila duhovitu fotomontažu na kojoj je 3-D mapping spornog filma, i to na Banskom dvoru u Banjaluci - kao aluzija na spektakl povodom 20 godina Republike Srpske. Prijetnje je ipak shvatila ozbiljno, a za RSE objašnjava šta ju je u njima najviše iziritiralo.

„Ono što mene lično najviše razjari je što nijedna od prijetnji koje sam primila nisu napisane bez gramatičkih grešaka. Veza između neznanja s jedne, i nacionalizma, fundamentalizma i nasilja s druge strane opisana je i dokazana već bezbroj puta, ali ja se svaki put nađem iznova poražena“, rekla je ona.

Scena iz filma Iz zemlje krvi i meda

Scena iz filma Iz zemlje krvi i meda

Film „U zemlji krvi i meda“ definitivno je postigao mnogo više nego što je sama režiserka očekivala. „On je veliki medijski događaj koji se može analizirati s mnogo aspekata,“ kaže docentica na lingvistici i kulturološkim studijama u Banjaluci Danijela Majstorović.

„Kad gledam kako su domaći mediji izvještavali o tom filmu, mogu da nazrem ova dva, tri glavna diskursa - da je to film koji je štetan za bošnjačke žrtve, ili je štetan za srpske žrtve, ili ne govori da bismo mi napravili taj balans. Bitno je da se raskrinkaju ti dominantni diskursi koji su, ustvari, ideološka kočnica ka brani takvog filma ili nekakvog drugog, alternativnog mišljenja“, ocjenjuje Majstorović.

Alternativno mišljenje, sudeći po reakcijama velikog dijela javnosti, ekskluzivitet je za Republiku Srpsku. Prijetnje upućene osobi koja je odlučila ignorisati cenzuru, i to u mjestu koje nosi hipoteku ratnih zločina, potvrđuju da se od rata vrlo malo napredovalo. Radost Stroynik kaže da je to zbog toga što nas sve ove godine žvaće nacionalistička propagandna mašinerija. Ali uprkos cenzuri, pa i prijetnjama, online aktivistkinja najavljuje:

„Dalje projekcije će se nastaviti, i to u Banjaluci gdje postoji grupa ljudi dovoljno objektivnih i slobodnih koji žele da vide film i da o njemu sami sude.“

(VIDEO: Trejler za film "U zemlji krvi i meda")
  • 16x9 Image

    Maja Bjelajac

    U skoro dvije decenije novinarske karijere, izvještavala i istraživala o temama iz kulture, politike i društva za najveće medije u Republici Srpskoj o od 2006. radi kao dopisnik RSE iz Banjaluke.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG