Površina "spržene zemlje" koja ostaje iza privatizacionog aranžmana crnogorske Vlade i ruskih investitora postaje sve veća, a najnovije "proširenje" je stiglo u vidu stečaja koji je, nakon bankrotiranog podgoričkog Kombinata aluminijuma zadesio i nikšićke Rudnike boksita.
U nikšićkim Rudnicima boksita je, kako se i očekivalo, proglašen stečaj, a paradoksalno je da su to, izmedju ostalih, priželjkivali i sami radnici, ali ne zato što su iracionalno priželjkivali propast svoje firme, već da bi se očuvala preostala imovina.
Stečaj za Boksite u ovom trenutku, zapravo, znači spas od zaplijene imovine koju traže brojni povjerioci. Do danas proglašenog stečaja, imovinu su očuvali upravo radnici koji su prije nekoliko dana, nakon odluke Privrednog suda da na zahtjev povjerilaca zaplijeni izvjesnu količinu rude, u potpunosti blokirali rudnik.
“Blokirali smo zbog toga što je došlo do naplate starih dugova i oduzimanja rude i stanja koje je za oduzimanje od starih dobavljača”, kazao je predsjednik Sindikata Rudnika boksita, Ilija Djilas.
Iako su i sami priželjkivali stečaj, radnici su ipak revoltirani zbog situacije u kojoj se našlo njihovo preduzeće koje je, po njihovoj procjeni ali i poznatim potencijalima, moglo da bude uspješno.
“To je dug koji je napravila ruska kompanija CEAC, veliki dug koji je napravio ruski vlasnik i rudnici Boksita su u problemima. Mi mislimo, međutim da rudnik ima perspektivu I može da radi, ali je problem što je dug veliki i što nam je potvrdio minister ekonomije. Očekujemo dalji nastavak rada zaposlenih, a ovim ljudima koji su za penziju da im se reguliše penzija”, rekao je Djilas.
Stečaj u nikšićkim Rudnicima je proglašen nakon zahtjeva Crnogorske komercijalne banke koja od Boksita potražuje milijardu i šesto miliona eura ali prema finansijskom izvještaju, akumulirani gubici kompanije iz prethodnih godina približili su se iznosu od 140 miliona eura.
Oleg Deripaska
Ovakva situacija je završno poglavlje aranžmana crnogorske Vlade i Centralnoevropske aluminijumske kompanije ruskog oligarha Olega Deripaske koji je 2005. godine, privatizujući podgorički Kombinat aluminijuma, kupio i većinski paket akcija Rudnika za desetak miliona eura.
Umjesto da, kako su najavili, proizvode 650 hiljada tona godišnje, Rusi su 2011. prekinuli proizvodnju, broj radnika desetkovali, a preostalim zaposlenim koji su sa 1.500 spali na svega tri stotine duguju skoro cijelu godišnju zaradu i staž za nekoliko godina.
Budućnost rudnika pod upitnikom
Ovakav "poslovni rezultat" rezultat je privatizacione jednačine u kojoj nema nepoznate, a funkcioner Demokratskog fronta Milutin Djukanović kaže da je Vlada Crne Gore ustvari Vlada za stečajeve i bankrote.
“To dovoljno govori šta radi ova vlast. Kada ona jedan da ga ne nazovem Rudnik Boksita nego zlatni rudnik koji je trebalo da bude jedan od oslonaca razvoja crnogorske ekonomije dovede do stečaja, to je malo je reći katastrofa ekonomske politike koju vodi ova vlast. Ova vada je u suštini vlada za stečaj i bankrot i to je izgleda nešto za šta se obučila i njoj je strano da stvara neki dohodak i vrijednost. Ona se pokazala u nekim drugim stvarima kroz nelegalne poslove ali kada nešto treba ostvariti legalno, neki prihod ili dohodak ova vlada je pokazala da to ne umije i ne zna.”
Iz Medjunarodnog monetarnog fonda i Svjetske banke proljetos su stigle ocjene da bi podgorički Kombinat aluminijuma trebalo ugasiti, a ovih dana je i crnogorska Centralna banka Vladi sugerisala da ozbiljno razmotri tu mogućnost koja je, čini se, sasvim izvjesna jer je zbog cijene struje, za čije subvencionisanje više nema većinske političke volje, skoro nemoguće obezbijediti novog investitora.
Da li bi u takvom scenariju Rudnici boksita uopšte imali budućnost? Na to pitanje pokušava da odgovori Milutin Djukanović: “Ukoliko bi se KAP ugasio, protiv čega smo mi u Demokratskom frontu, onda bi budućnost Rudnika Boksita bila teška ali to ne bi bio kraj jer postoje i druga tržišta za boksit, mimo kombinata u Podgorici.”
Ilija Djilas zaključuje: “Ima budućnost jer ima najbolji kvalitet te rude u Evropi i imao bi tržište za izvoz.”
