Stanje u kojem se nalazi crnogorsko zdravstvo, jednako je opštem stanju u društvu. Velika besparica i raširena korupcija, ali čini se da, bar kada se radi o odnosu prema pacijentima, ljudski faktor još uvijek nije zakazao.
Crnogorsko zdravstvo se godinama suočava sa velikim problemima koji ga značajno onemogućavaju da funkcioniše kako bi trebalo. Pored korupcije koja nagriza ovaj sistem, glavni problem je sigurno besparica, koja je vjerovatno jedan od razloga je dio ljekara koji ne uspijeva da odoli iskušenju. Ostatak medicinskog osoblja živi od veoma skromnih primanja.
Predsjednik Sindikata zdravstva pri Uniji slobodnih sindikata, Vladimir Pavićević kaže:
„Materijalno stanje je do 2009. godine bilo najbolje, mada ni tada nije bilo nešto sjajno. Međutim, od tada država uvodi razne poreze i na taj način su nam umanjene zarade. Onda je uveden i krizni porez. Do 720 EUR se oporezuje sedam posto, a preko tog iznosa 15 posto, tako da su osjetno umanjene zarade. Naknada za troškove prevoza, koje su zdravstveni radnici dobijali do 2010. godine je takođe ukinuta, tako da je stanje prilično problematično.“
Doktor Pavićević kaže da bi za rješenje mnogih pitanja koja negativno utiču za zdravstvo u Crnoj Gori najljekovitija bila reforma cjelokupnog sistema:
„Glavna poenta te reforme bi bila da se poveća odgovornost rukovodilaca. Znači, da postoji jedan direktor zdravstvenog centra koji bi sam bio odgovoran za bilo što, što se dešava u zdravstvenom sistemu. Odnos sa pacijentima bi bio bolji i oni bi imali jedno lice kojem bi se na kraju obraćali za bilo koji problem koji imaju. Međutim, to u Crnoj Gori još ne može da zaživi jer ima dosta otpora, i to najviše iz menadžmenta zdravstvenih ustanova.“
Jedan od važnih stavki u troškovniku crnogorskog zdravstva su refundacije koje Fond zdravstva isplaćuje građanima koji su primorani na liječenje izvan države.
Portparol Fonda zdravstva, Amer Ramusović, kaže da je po tom osnovu u 2012. ukupno izdvojeno sedam i po miliona eura. Od toga jedan dio se odnosi na liječenje građana Crne Gore u Srbiji, a ostatak za treće zemlje.
Zanimljivo je da je za liječenje u Srbiji, tokom 2012. izdvojeno manje novca nego ranije, ali da su porasli troškovi bolesnika koji su se liječili u trećim zemljama:
„Do smanjenja troškova liječenja u 2012. godini, u odnosu na 2011. godinu, je došlo zbog smanjenja broja upućenih osiguranika Fonda zdravstvene ustanove u Republiku Srbiju i to za 338 osiguranika ili u procentima, 5,74%. Troškovi liječenja u samo sedam zdravstvenih ustanova u Srbiji iznose 4.850.000 EUR, i manji su u 2012. godini, nego u 2011. godinu za 9,29%. Kada je riječ o liječenju naših osiguranika u inostranstvu, u 2012. godini je utrošeno 1.424.000 EUR i to je više za 26% u odnosu na 2011. godinu. U Republici Srbiji, zajedno se obračunavaju i putni troškovi, dok kod izdataka za liječenje u inostranstvu, pored liječenja su tu i putni troškovi i dnevnice.“
„Mjere Akcionih planova, prema kojima država vodi borbu protiv korupcije u zdravstvu se, u potpunosti ili djelimično realizuju, ali značajniji rezultati i dalje izostaju“, ovako glasi zbirna ocjena koja proizlazi iz monitoringa sprovođenja Akcionog plana za borbu protiv korupcije u zdravstvenom sistemu, koji je realizovao podgorički Centar za monitoring.
Iako se, prema svim istraživanjima, upravo zdravstvo redovno nalazi u vrhu liste najkorumpiranijih oblasti, konkretnih rezultata borbe države protiv korupcije među bijelim mantilima, prema nalazima CEMI-ja, i dalje nema.
Direktorka odjeljenja za istraživanje javnih politika Centra za monitoring, Ana Selić, kaže da su registrovani određeni iskoraci, ali da i dalje izostaju konkretne mjere:
„Nacionalni akcioni plan sadrži pet ciljeva za borbu protiv korupcije, od kojih su neki djelimično ispunjeni, a neki su potpuno ispunjeni, ali njihovi rezultati nisu značajni i nisu opipljivi. Unaprijeđen je informacioni sistem zdravstvenih ustanova. Urađen je i veliki broj kampanja za podizanje javne svijesti. Donesena su dva zakona, ali nedostaju konkretni koraci koji bi spriječili korupciju u procesima javnih nabavki, distribucije i registracije lijekova, kao i u odnosu doktor - pacijent.“
Građani Podgorice, čini se, pozitivno ocjenjuju ljude koji čine medicinsko osoblje, ali smatraju da bi objekti i oprema mogli biti bolji, kao i da vjerovatno postoje bolja organizaciona rješenja koja bi sistem učinila efikasnijim i bez dodatnih novčanih ulaganja:
Crnogorsko zdravstvo se godinama suočava sa velikim problemima koji ga značajno onemogućavaju da funkcioniše kako bi trebalo. Pored korupcije koja nagriza ovaj sistem, glavni problem je sigurno besparica, koja je vjerovatno jedan od razloga je dio ljekara koji ne uspijeva da odoli iskušenju. Ostatak medicinskog osoblja živi od veoma skromnih primanja.
Predsjednik Sindikata zdravstva pri Uniji slobodnih sindikata, Vladimir Pavićević kaže:
„Materijalno stanje je do 2009. godine bilo najbolje, mada ni tada nije bilo nešto sjajno. Međutim, od tada država uvodi razne poreze i na taj način su nam umanjene zarade. Onda je uveden i krizni porez. Do 720 EUR se oporezuje sedam posto, a preko tog iznosa 15 posto, tako da su osjetno umanjene zarade. Naknada za troškove prevoza, koje su zdravstveni radnici dobijali do 2010. godine je takođe ukinuta, tako da je stanje prilično problematično.“
Doktor Pavićević kaže da bi za rješenje mnogih pitanja koja negativno utiču za zdravstvo u Crnoj Gori najljekovitija bila reforma cjelokupnog sistema:
„Glavna poenta te reforme bi bila da se poveća odgovornost rukovodilaca. Znači, da postoji jedan direktor zdravstvenog centra koji bi sam bio odgovoran za bilo što, što se dešava u zdravstvenom sistemu. Odnos sa pacijentima bi bio bolji i oni bi imali jedno lice kojem bi se na kraju obraćali za bilo koji problem koji imaju. Međutim, to u Crnoj Gori još ne može da zaživi jer ima dosta otpora, i to najviše iz menadžmenta zdravstvenih ustanova.“
Jedan od važnih stavki u troškovniku crnogorskog zdravstva su refundacije koje Fond zdravstva isplaćuje građanima koji su primorani na liječenje izvan države.
Portparol Fonda zdravstva, Amer Ramusović, kaže da je po tom osnovu u 2012. ukupno izdvojeno sedam i po miliona eura. Od toga jedan dio se odnosi na liječenje građana Crne Gore u Srbiji, a ostatak za treće zemlje.
Zanimljivo je da je za liječenje u Srbiji, tokom 2012. izdvojeno manje novca nego ranije, ali da su porasli troškovi bolesnika koji su se liječili u trećim zemljama:
„Do smanjenja troškova liječenja u 2012. godini, u odnosu na 2011. godinu, je došlo zbog smanjenja broja upućenih osiguranika Fonda zdravstvene ustanove u Republiku Srbiju i to za 338 osiguranika ili u procentima, 5,74%. Troškovi liječenja u samo sedam zdravstvenih ustanova u Srbiji iznose 4.850.000 EUR, i manji su u 2012. godini, nego u 2011. godinu za 9,29%. Kada je riječ o liječenju naših osiguranika u inostranstvu, u 2012. godini je utrošeno 1.424.000 EUR i to je više za 26% u odnosu na 2011. godinu. U Republici Srbiji, zajedno se obračunavaju i putni troškovi, dok kod izdataka za liječenje u inostranstvu, pored liječenja su tu i putni troškovi i dnevnice.“
„Mjere Akcionih planova, prema kojima država vodi borbu protiv korupcije u zdravstvu se, u potpunosti ili djelimično realizuju, ali značajniji rezultati i dalje izostaju“, ovako glasi zbirna ocjena koja proizlazi iz monitoringa sprovođenja Akcionog plana za borbu protiv korupcije u zdravstvenom sistemu, koji je realizovao podgorički Centar za monitoring.
Iako se, prema svim istraživanjima, upravo zdravstvo redovno nalazi u vrhu liste najkorumpiranijih oblasti, konkretnih rezultata borbe države protiv korupcije među bijelim mantilima, prema nalazima CEMI-ja, i dalje nema.
Direktorka odjeljenja za istraživanje javnih politika Centra za monitoring, Ana Selić, kaže da su registrovani određeni iskoraci, ali da i dalje izostaju konkretne mjere:
„Nacionalni akcioni plan sadrži pet ciljeva za borbu protiv korupcije, od kojih su neki djelimično ispunjeni, a neki su potpuno ispunjeni, ali njihovi rezultati nisu značajni i nisu opipljivi. Unaprijeđen je informacioni sistem zdravstvenih ustanova. Urađen je i veliki broj kampanja za podizanje javne svijesti. Donesena su dva zakona, ali nedostaju konkretni koraci koji bi spriječili korupciju u procesima javnih nabavki, distribucije i registracije lijekova, kao i u odnosu doktor - pacijent.“
Građani Podgorice, čini se, pozitivno ocjenjuju ljude koji čine medicinsko osoblje, ali smatraju da bi objekti i oprema mogli biti bolji, kao i da vjerovatno postoje bolja organizaciona rješenja koja bi sistem učinila efikasnijim i bez dodatnih novčanih ulaganja:
