U Haškom tribunalu u utorak se izriče konačna presuda Milanu i Sredoju Lukiću, za zločine počinjene nad Bošnjacima u Višegradu, od 1992. do 1994. godine.
Milan Lukić je prvostepenom presudom od 20. jula 2009. proglašen krivim za istrebljenje, ubistva, okrutno postupanje i nehumana djela i osuđen na kaznu doživotnog zatvora.
Pretresno vijeće je utvrdilo da je on direktno odgovoran za spaljivanje dvije grupe žena, djece i staraca, zatvorenih u kućama u Pionirskoj ulici i naselju Bikavac, gdje je 14. i 27. juna 1992. izgorjelo više od stotinu osoba.
Naime, 14. juna 1992. godine Milan i Sredoje Lukić, sa još nekoliko osoba, zatvorili su i zapalili oko 70 osoba, uglavnom žena i djece, u kuću Avde Omeragića u Pionirskoj ulici. Novac i zlato su, prema izjavama preživjelih haških svjedoka - što je potvrđeno i presudom, uzeli ranije u kući u kojoj su prethodno bili smješteni:
„Milan Lukić je bacio krpu na sto i kaže: ’Svo zlato i pare što imate od sebe da bacite ovdje.’ Milan Šušnjar i Sredoje Lukić - sve je to okupiralo kuću i unišli su gore, tako da smo sve od sebe dali. Na kraju su nas skidali gole da im igramo oko stolova - i maltretirali, izvodili na silovanje.“
Nakon što su civile nesrpske nacionalnosti prebacili u Omeragićevu kuću, nastavio se teror. Milan Lukić i ostali su pucali u one koji su pokušali pobjeći.
„Tako da su tu pripremili da nas zapale da ne bi niko pričao šta se desilo, ni šta su radili. I onda su ubacili zapaljeni neki predmet. I dijete je tu izgorjelo, ni dva dana nije imalo. Večeras se rodilo, sutra navečer izgorjelo. Ja sam ranjena kroz lijevu nogu i lijevu ruku kad sam iskočila kroz prozor, izbacila sina od 13 i po, 14 godina. Tako još jedna žena. Četvero nas je preživjelo“, kazao je svojevremeno jedan od svjedoka.
Trinaest dana kasnije, po istom scenariju, u kući u naselju Bikavac Milan i Sredoje Lukić zapalili su i ubili oko 70 civila, žena i djece.
Sudije su zaključile da je Milan Lukić kriv i za ubistvo pet Bošnjaka na obali Drine, 7. juna 1992, za ubistvo sedam radnika Fabrike „Varda“, ubistvo Hajre Korić, i za brutalno zlostavljanje zatočenika logora u kasarni u Uzamnici kod Višegrada.
Milan Lukić je bio vođa paravojnih trupa „Beli orlovi“ i „Osvetnici“. Njegov rođak Sredoje Lukić, koji je prije i za vrijeme sukoba u BiH radio kao policajac, osuđen je na 30 godina zatvora zbog saučesništva u lišavanju života 59 osoba zaključanih u kućama u Pionirskoj ulici i za zlostavljanje zatvorenika u logoru Uzamnica.
Zastupnici odbrane tražili su poništavanje prvostepene presude, ili bar ublažavanje kazne.
Tužilaštvo je uložilo žalbu samo na presudu Sredoju Lukiću i zatražilo da on bude proglašen krivim za progon i za pomaganje i podržavanje istrebljenja i da mu se u skladu sa tim izrekne duža zatvorska kazna.
Milan Lukić je prvostepenom presudom od 20. jula 2009. proglašen krivim za istrebljenje, ubistva, okrutno postupanje i nehumana djela i osuđen na kaznu doživotnog zatvora.
Pretresno vijeće je utvrdilo da je on direktno odgovoran za spaljivanje dvije grupe žena, djece i staraca, zatvorenih u kućama u Pionirskoj ulici i naselju Bikavac, gdje je 14. i 27. juna 1992. izgorjelo više od stotinu osoba.
Naime, 14. juna 1992. godine Milan i Sredoje Lukić, sa još nekoliko osoba, zatvorili su i zapalili oko 70 osoba, uglavnom žena i djece, u kuću Avde Omeragića u Pionirskoj ulici. Novac i zlato su, prema izjavama preživjelih haških svjedoka - što je potvrđeno i presudom, uzeli ranije u kući u kojoj su prethodno bili smješteni:
„Milan Lukić je bacio krpu na sto i kaže: ’Svo zlato i pare što imate od sebe da bacite ovdje.’ Milan Šušnjar i Sredoje Lukić - sve je to okupiralo kuću i unišli su gore, tako da smo sve od sebe dali. Na kraju su nas skidali gole da im igramo oko stolova - i maltretirali, izvodili na silovanje.“
Nakon što su civile nesrpske nacionalnosti prebacili u Omeragićevu kuću, nastavio se teror. Milan Lukić i ostali su pucali u one koji su pokušali pobjeći.
„Tako da su tu pripremili da nas zapale da ne bi niko pričao šta se desilo, ni šta su radili. I onda su ubacili zapaljeni neki predmet. I dijete je tu izgorjelo, ni dva dana nije imalo. Večeras se rodilo, sutra navečer izgorjelo. Ja sam ranjena kroz lijevu nogu i lijevu ruku kad sam iskočila kroz prozor, izbacila sina od 13 i po, 14 godina. Tako još jedna žena. Četvero nas je preživjelo“, kazao je svojevremeno jedan od svjedoka.
Trinaest dana kasnije, po istom scenariju, u kući u naselju Bikavac Milan i Sredoje Lukić zapalili su i ubili oko 70 civila, žena i djece.
Sudije su zaključile da je Milan Lukić kriv i za ubistvo pet Bošnjaka na obali Drine, 7. juna 1992, za ubistvo sedam radnika Fabrike „Varda“, ubistvo Hajre Korić, i za brutalno zlostavljanje zatočenika logora u kasarni u Uzamnici kod Višegrada.
Milan Lukić je bio vođa paravojnih trupa „Beli orlovi“ i „Osvetnici“. Njegov rođak Sredoje Lukić, koji je prije i za vrijeme sukoba u BiH radio kao policajac, osuđen je na 30 godina zatvora zbog saučesništva u lišavanju života 59 osoba zaključanih u kućama u Pionirskoj ulici i za zlostavljanje zatvorenika u logoru Uzamnica.
Zastupnici odbrane tražili su poništavanje prvostepene presude, ili bar ublažavanje kazne.
Tužilaštvo je uložilo žalbu samo na presudu Sredoju Lukiću i zatražilo da on bude proglašen krivim za progon i za pomaganje i podržavanje istrebljenja i da mu se u skladu sa tim izrekne duža zatvorska kazna.
