Dostupni linkovi

logo-print

Koliko su istinite filmske priče o prisluškivanju?


Edward Snowden

Edward Snowden

Autor: Kate Dailey, BBC; Prevela: Ena Stevanović

Priče o prisluškivanju su oduvijek bile popularne u kinima. Uzimajući u obzir ono što znamo o stvarnim špijunima, pitanje je koliko ove često maštovite priče imaju veze sa realnošću.

Priča o Edwardu Snowdenu, zaposleniku tajne službe kojem su procurile informacije o tajnim vladinim programima nadziranja bi mogla biti pretvorena u odličan film. Hollywood već duže vrijeme pronalazi inspiraciju u pričama o prisluškivanju, špijunaži i tajnim agentima.

Distopijski filmovi se snimaju otkad znamo za Hollywood. Sjetite se Chaplinovog "Modernog doba" iz 1936. i "Metropolisa" iz 1927. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća ovaj žanr postaje izrazito rasprostranjen.

Međutim, u kakvoj priči bi bio Snowden se tek treba utvrditi.

Priča bi vjerovatno počela scenom u kojoj naš junak sjedi ispred kompjutera. Konvencionalno zgodan i sa štreberskim naočalama, njegovi prsti lete po tastaturi sve dok ne otkrije nešto što ne bi trebao. Sve se mijenja. Naš junak se sprijateljuje sa novinarom koji je ujedno i veliki kritičar vlade. Utrkuje se po Hong Kongu pokušavajući izbjeći one koji ga ganjaju zbog razotkrivanja istine. Jedan čovjek se bori protiv sistema.

Priča može početi i sa negativcem koji sjedi ispred svijetlećeg kompjuterskog ekrana. Njegovi brzi prsti razotkrivaju tajnu za tajnom. Uskoro će sve informacije koje su namijenjene da spase Ameriku od terorista biti otkrivene cijelom svijetu, uključujući i terorističke mreže. Onda na scenu stupa tim odvažnih američkih tajnih agenata koji prate negativca po Aziji kako bi ga spriječili da napravi još veću štetu.

Obje navedene priče imaju svoje hollywoodske prethodnike i odražavaju oprečne stavove o ulozi prisluškivanja u modernom društvu.

„S jedne strane imate vladu koja ima moć da nadzire ljude na neprimjeren način“, kaže Vincent Casaregola, direktor filmskih studija na Univerzitetu u Saint Louisu.

„S druge strane je kriminalac i u tom slučaju im moć vlade i pravo policije da nadzire pomaže da uhvate kriminalca .“

Filmovi kao što je "Minority Report" ili "Gattaca" u kojima svemoćna i sveznajuća vlada prisluškuje protagonistu koriste primitivne strahove kao glavno sredstvo, kaže Casaregola.

„Svi znamo da možemo postati potencijalna žrtva predatora. Kada ste na otvorenom gdje možete biti viđeni, moguće je da vas neko promatra iza žbuna. Iako mnogi to negiraju, svi mi želimo biti promatrači i želimo znati nešto što drugi ne znaju,“kaže on.

Osim straha da ćemo biti viđeni, tu je i želja da smo upravo mi oni iza žbuna koji posmatraju. To je prisutno u filmovima kao što je "Zero Dark Thirty" u kojem se koristi hi-tech sistem nadzora za praćenje Osame Bin Ladena i "Hakeri" u kojem grupa hakera pokušava probiti vladinu data bazu u ime slobode.

Iako je terorizam postao popularan u filmovima tek nakon 11.septembra, tema državne špijunaže je na platnu prisutna već desetljećima u filmovima kao što je "Državni neprijatelj" iz 1998.

„To je sveprisutni strah i tjeskoba koja je nastala mnogo prije Patriotskog zakona i mnogo prije ovih najnovijih vijesti,“ kaže Michael Berube, direktor Instituta za umjetnost i društvene znanosti Univerziteta Penn.

Iako se tehnologija mijenja, mnoge poruke ostaju iste. „Uvijek postoji čežnja za jednostavnijim vremenima,“ kaže Carolyn Guertin sa Transart instituta u Berlinu. „To su bajke kojima se pokušava izbjeći stvarnost.“

Ljubitelji filmova stoje u redovima kako bi kupili karte za ove bajke, međutim u stvarnom životu su mnogo manji idealisti. Nedavno istraživanje pokazuje da 56 posto Amerikanaca smatra aktivnosti tajne službe prihvatljivim.

Doista, neki filmovi poput Wittenbergovog Koda 46 osuđuju autoritarnu državnu kontrolu koja se sprovodi špijunažom, ali priznaju da u nekim slučajevim država zna najbolje.

Mnogi filmski teoretičari tvrde da filmovi ne bi trebali samo pričati priče o nadzoru već i ispitati šta znači biti promatran i šta time možemo izgubiti.
„Ovi filmovi govore o tome šta se dešava kada vas nadziru pogrešni ljudi i pravi ljudi, ali nikad se ne bave time kako to utječe na ljude i koja je cijena toga,“ kaže Lance Duerfahrd, profesor engleskog na Univerzitetu Purdue.

„Šta je privatnost i šta je privatno? Zašto se privatnost mora braniti? Niko se ne bavi unutarnjim privatnim svijetom ljudi. To je uzeto zdravo za gotovo i film počinje odatle.“

Duerfahrd predviđa da će se film o Edwardu Snowdenu kojeg će vjerovatno glumiti Bradley Cooper jednog dana naći u vašem kinu.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG