Arheološke iskopine u Hercegovini svjedoče o narodima koji su ovaj prostor naseljavali i o životima koje su vodili. No, bilo da je riječ o spomeniku iz doba paleolita, helenizma ili kasnog srednjeg vijeka, oni propadaju.
Iskopine i eksponati iz paleolita, bronzanog doba, helenizma - dokazi su da su se na prostoru Hercegovine tokom historije smjenjivale brojne kulture. O paleolitu svjedoči pećina Badanj, o utjecaju Grčke naselje Daorson (danas Ošanići) pokraj Stoca.
Spomenike su nam, objašnjava arheologinja Snježana Vasilj, ostavili i Rimljani.
„Na ovom prostoru u velikim prevratima je jedna kultura smjenjivala drugu. Strašne su se stvari događale baš u tom periodu iza helenizma i dolaska Rimljana na vlast, ali opet ta civilizacija ostavila je tako fenomenalne spomenike - recimo Rim nam je ostavio Višiće, Mogorjelo, spomenik na Humcu“, navodi ona.
Koliko je Hercegovina bogata tragovima prošlosti nabolje govori podatak da i danas postoje neistraženi lokaliteti. Jedan takav nalazi se na području između Mostara i Širokog Brijega, takozvani Zvonigrad, otkriva Vasilj.
„Jedna ilirska gradina, jedno naselje u kome su živjeli Iliri istovremeno kad i na Daorsonu. Sličan je bedem, nema kule. Zvonigrad je stradao u prodoru Delmata prema Donjoj Neretvi. Sigurno će dati vrlo zanimljivih podataka. Znaćemo, znači, po materijalu koji će se pronaći jednog dana točno kad si Daorsi morali napustiti Zvonigrad i povući se na lijevu obalu rijeke Neretve“, kaže Vasilj.
I dolazak Slavena na ove prostore zabilježen je na mnogim mjestima. Posljednji trag ranog slavenstva pronašla je upravo Vasilj, u Doljanima na granici sa Hrvatskom. Riječ o izuzetno značajnom nalazu.
„To je slavenski ukop u jedan antički lokalitet - i zamislite, sahranjena žena koja je na prsima imala čitavu posudu u kojoj su bile kosti djeteta od godinu i pol dana. Taj nalaz je toliko riješio u znanosti. To je prvi ranoslavenski nalaz koji imamo, i to je do sada najjužniji ranoslavenski nalaz na ovim prostorima“, navodi ona.
Zakonski problemi
Traga su brojne civilizacije ostavile i nešto istočnije, u Blagaju pokraj Mostara. Vrelo rijeke Bune od prahistorije je privlačilo narode služeći kao svojevrstan kult vode. Najpoznatije je po Tekiji - derviškoj kući, uz koju su također nedavno pronađeni ostaci tekije iz srednjeg vijeka. Što je tekija tada predstavljala, priča nam Hasan Eminović, iz Medžlisa Islamske zajednice Mostara.
„Blagajska tekija je zaokupljala pažnju ljudi otkako je historije i uvijek je imala prizvuk obrednog. Ljudi su se ovdje okupljali zbog kulta vode, zbog te impresivne prirode koja je ovdje - i uvijek su ovdje dolazili sa vjerskim razlozima“, kaže on.
No, koliko danas vodimo računa o tim spomenicima, od kojih su neki proglašeni i nacionalnim, najbolje oslikavaju primjeri gdje su arheološke iskopine i spomenici poslužili kao dobro okruženje za otvaranje, recimo, ugostiteljskih objekata. Nemaran odnos prema spomenicima, smatra Vasilj, prisutan je jer arheologija nema oslonca u zakonu.
„Suštinski je problem institucionalne arheologije na ovim prostorima. Mi nismo zakonski riješili puno stvari i zakonski odredili institucije koje bi u svojoj nadležnosti imale određene segmente arheologije“, kaže Vasilj.
Eksponati pronađeni u nekim od iskopina pohranjeni su u Muzeju Hercegovine u Mostaru. Ima ih na desetine hiljada, ali sačuvati ih od zuba vremena nije nimalo lagan zadatak, žali se direktor Muzeja Asim Krhan.
„Postoje predmeti koji iziskuju ogromnu pažnju – znači konzervatorski zahvat i tretman. Muzej je siromašan sa kadrovskom strukturom. Stvari obično radimo u Zemaljskom muzeju“, navodi Krhan.
Ako nemamo odnos prema prošlosti, šta će biti s nama u budućnosti, pita se Vasilj. Boreći se dugo s vjetrenjačama, odlučila je dati vlastiti doprinos očuvanju naše baštine. Otkrivena nalazišta, čak i ona koja su nemarom već propala, sabrala je u monografiju „Arheološki vodič Hercegovine“, koja će uskoro ugledati svjetlo dana.
Iskopine i eksponati iz paleolita, bronzanog doba, helenizma - dokazi su da su se na prostoru Hercegovine tokom historije smjenjivale brojne kulture. O paleolitu svjedoči pećina Badanj, o utjecaju Grčke naselje Daorson (danas Ošanići) pokraj Stoca.
Spomenike su nam, objašnjava arheologinja Snježana Vasilj, ostavili i Rimljani.
„Na ovom prostoru u velikim prevratima je jedna kultura smjenjivala drugu. Strašne su se stvari događale baš u tom periodu iza helenizma i dolaska Rimljana na vlast, ali opet ta civilizacija ostavila je tako fenomenalne spomenike - recimo Rim nam je ostavio Višiće, Mogorjelo, spomenik na Humcu“, navodi ona.
Koliko je Hercegovina bogata tragovima prošlosti nabolje govori podatak da i danas postoje neistraženi lokaliteti. Jedan takav nalazi se na području između Mostara i Širokog Brijega, takozvani Zvonigrad, otkriva Vasilj.
„Jedna ilirska gradina, jedno naselje u kome su živjeli Iliri istovremeno kad i na Daorsonu. Sličan je bedem, nema kule. Zvonigrad je stradao u prodoru Delmata prema Donjoj Neretvi. Sigurno će dati vrlo zanimljivih podataka. Znaćemo, znači, po materijalu koji će se pronaći jednog dana točno kad si Daorsi morali napustiti Zvonigrad i povući se na lijevu obalu rijeke Neretve“, kaže Vasilj.
I dolazak Slavena na ove prostore zabilježen je na mnogim mjestima. Posljednji trag ranog slavenstva pronašla je upravo Vasilj, u Doljanima na granici sa Hrvatskom. Riječ o izuzetno značajnom nalazu.
„To je slavenski ukop u jedan antički lokalitet - i zamislite, sahranjena žena koja je na prsima imala čitavu posudu u kojoj su bile kosti djeteta od godinu i pol dana. Taj nalaz je toliko riješio u znanosti. To je prvi ranoslavenski nalaz koji imamo, i to je do sada najjužniji ranoslavenski nalaz na ovim prostorima“, navodi ona.
Zakonski problemi
Traga su brojne civilizacije ostavile i nešto istočnije, u Blagaju pokraj Mostara. Vrelo rijeke Bune od prahistorije je privlačilo narode služeći kao svojevrstan kult vode. Najpoznatije je po Tekiji - derviškoj kući, uz koju su također nedavno pronađeni ostaci tekije iz srednjeg vijeka. Što je tekija tada predstavljala, priča nam Hasan Eminović, iz Medžlisa Islamske zajednice Mostara.
„Blagajska tekija je zaokupljala pažnju ljudi otkako je historije i uvijek je imala prizvuk obrednog. Ljudi su se ovdje okupljali zbog kulta vode, zbog te impresivne prirode koja je ovdje - i uvijek su ovdje dolazili sa vjerskim razlozima“, kaže on.
No, koliko danas vodimo računa o tim spomenicima, od kojih su neki proglašeni i nacionalnim, najbolje oslikavaju primjeri gdje su arheološke iskopine i spomenici poslužili kao dobro okruženje za otvaranje, recimo, ugostiteljskih objekata. Nemaran odnos prema spomenicima, smatra Vasilj, prisutan je jer arheologija nema oslonca u zakonu.
„Suštinski je problem institucionalne arheologije na ovim prostorima. Mi nismo zakonski riješili puno stvari i zakonski odredili institucije koje bi u svojoj nadležnosti imale određene segmente arheologije“, kaže Vasilj.
Eksponati pronađeni u nekim od iskopina pohranjeni su u Muzeju Hercegovine u Mostaru. Ima ih na desetine hiljada, ali sačuvati ih od zuba vremena nije nimalo lagan zadatak, žali se direktor Muzeja Asim Krhan.
„Postoje predmeti koji iziskuju ogromnu pažnju – znači konzervatorski zahvat i tretman. Muzej je siromašan sa kadrovskom strukturom. Stvari obično radimo u Zemaljskom muzeju“, navodi Krhan.
Ako nemamo odnos prema prošlosti, šta će biti s nama u budućnosti, pita se Vasilj. Boreći se dugo s vjetrenjačama, odlučila je dati vlastiti doprinos očuvanju naše baštine. Otkrivena nalazišta, čak i ona koja su nemarom već propala, sabrala je u monografiju „Arheološki vodič Hercegovine“, koja će uskoro ugledati svjetlo dana.
