Zagrebačka policija intenzivno radi na rasvjetljavanju okolnosti ubojstva Vinka Žuljevića Klice, nekadašnjeg bliskog suradnika zapovjednika Kažnjeničke bojne Mladena Naletilića Tute, kojeg su mediji povezivali sa nizom kriminalnih aktivnosti – od iznuda do šverca narkoticima i preprodaje oružja. Ubojstvo je obavljeno profesionalno, a policija dopušta mogućnost da su egzekutori dovedeni iz inozemstva.
Bar je deset ljudi – prema policijskoj procjeni – sudjelovalo u ubojstvu Vinka Žuljevića Klice, koji je prema medijskim napisima bio visoko rangiran u zagrebačkom krim-miljeu, i kontrolirao istočno zagrebačko prigradsko naselje Sesvete. Iako su pred nekoliko mjeseci u istočnoj Češkoj misteriozno nestala dvojica njegovih najbližih suradnika, Žuljević Klica nije uveo dodatne mjere opreza. Nakon jutarnje mise u Sesvetama sam je sjeo u automobil i krenuo kući. Presreli su ga drugi automobil i motocikl, i minutu kasnije on je ležao na cesti izrešetan mecima iz automatskog oružja. Automobil iz pljačke nađen je nešto kasnije – zapaljen.
Žuljević Klica rođen je u Uskoplju pored Bugojna u Bosni i Hercegovini. U ratu u BiH napreduje do čina pukovnika HVO-a. Mediji javljaju da je bio pod istragom za ratni zločin nad bošnjačkim civilima u Bugojnu god. 1993, ali nije se maklo dalje od istrage. Po završetku rata prelazi u Hrvatsku. Izvještaj hrvatske tajne službe iz god.1998 opisuje njegovu djelatnost. Urednik tjednika „Nacional“ Berislav Jelinić.
„U tom izvješću piše da se bavio kamatarenjem, iznudama, zastrašivanjem, prodajom oružja i droge i drugim kojekakvim spornim aktivnostima.“
Četiri godine kasnije Žuljević Klica ubija vjerojatnog glavnog dobavljača informacija za to izvješće, vojnog obavještajca Veselina Marinova, koji je jedno vrijeme prikupljao podatke i kao tjelohranitelj Mladena Naletilića Tute, Klicinog ratnog zapovjednika i poslijeratnog poslovnog partnera. Klica je oslobođen jer je sud ustvrdio da se radilo o samoobrani.
„Marinov je u trenutku likvidacije klečao, i dobio je tri metka u glavu. To je po meni jedna prilično živopisna definicija samoobrane. I nakon što je gospodin Žuljević de facto 'očišćen' , otvoren je put za njegovu transformaciju u jednog mirnog i samozatajnog poduzetnika koji je sve više širio svoje poslovne aktivnosti, a po svemu sudeći nastavio je sa jednim spletom aktivnosti kakve su opisane u tom špijunskom izvještaju, koje su vrlo vjerojatno i dovele do njegove tragične pogibije.“
Prema medijskim napisima, nisu mu bili strani ni poslovi sa osiguranjem, a pisalo se i da je angažiran na opskrbi nekih srednjodalmatinskih otoka narkoticima u turističkoj sezoni. Poslovi Žuljevića Klice prostirali su se i preko granica Hrvatske, pa je moguće da su ne samo izvršitelji, nego i naručitelji njegovog ubojstva iz neke od susjednih zemalja. Hrvatska policija uspostavila je suradnju sa susjedima.
Poznavatelji problematike priznaju kako nisu vjerovali da će se ovakvi krvavi obračuni – kakvih se svi sa nelagodom sjećaju iz devedesetih godina - vratiti na zagrebački asfalt, pa makar u prigradska naselja. „Moderni se mafijaši ne obračunavaju više noževima, mecima ili zoljama,“ kaže donedavna dugogodišnja predsjednica Zbora sudskih izvjestitelja Ana Raić Knežević.
„Oni se sada obračunavaju odmjeravajući svoje moći u državnim, sudskim ili zagrebačkim gradskim institucijama. Mjere svoju snagu tko će uspjeti brže,lakše, bolje, jednostavnije i možda za manje novce realizirati svoje ideje i planove, tko će tamo zaposliti više svojih ljudi, tko će 'okrenuti' više novaca na zamjeni zemljišta, i zato je ovo na neki način iznenađujuće. Ja vjerujem da će ovaj slučaj biti riješen, iako smo svjedoci da gotovo 90 posto takvih obračuna i likvidacija još od devedesetih nije nikada riješen.“