Dostupni linkovi

Kineski lideri: Ključna uloga tržišta


Trg Tjenanmen u Pekingu tokom plenuma Komunističke partije, 12. novembar 2013.
Trg Tjenanmen u Pekingu tokom plenuma Komunističke partije, 12. novembar 2013.
Tržište će imati jednu od ključnih uloga u raspodeli resursa, ali će državna imovina i dalje biti stub ekonomije, založili su se kineski lideri na Trećem plenumu Komunističke partije na kome je obelodanjen plan dubokih reformi kako bi druga po veličini svetska ekonomija mogla da nastavi održivi rast.

Neophodno je osloboditi nove poluge rasta, jer ekonomija, nakon tri decenije jačanja, pokazuje znakove posrtanja, zbog viška kapaciteta u odnosu na tražnju, akumulacije dugova i sve manje konkurentnosti, prenosi Rojters.

U saopštenju nakon četvorodnevnog sastanka Centralnog komiteta, koji ima 205 članova, zatvorenog za javnost navodi se da je “ključno pitanje jačanje veze između vlade i tržišta, omogućavajući tržištu da igra ključnu ulogu u raspodeli resursa i poboljšanju pozicije vlade”.

Biće formiran tim za “sveobuhvatno produbljivanje reformi”, odgovoran za “osmišljavanje promena na svim nivoima”.

Kineska državna agencija Hsinhua navodi da je u prethodnim saopštenjima Komunistička partija opisivala ulogu tržišta kao “bazičnu” u raspodeli resursa, što znači da mu se sada daje veća važnost u partijskoj filozofiji.

“KP Kine nastoji da raskine sa praksom vladine kontrole, dopuštajući tržištu da preuzme ključnu ulogu. U prošlosti je odluke o cenama i investicijama uglavnom donosila vlada. To je za kineske standarde revolucionarna filozofija”, kaže za Rojters Dong Tao, glavni ekonomista za Aziju pri “Kredit Svis” (Credit Suisse) u Hong Kongu.

KP Kine naglašava i važnost produbljivanja fiskalne i poreske reforme, uspostavljanje jedinstvenog zemljišnog tržišta u gradovima i u selima, davanja poljoprivrednicima više vlasničkih prava, zatim održivog sistema socijalne sigurnost. To podrazumeva odvajanje veće količine novca za pomoć najsiromašnijim slojevima kako bi se smanjile političke tenzije. Istovremeno, najavljuje se pomnija kontrola u cilju smanjenja etničkih nemira i potencijalnog političkog disidenstva.

U dokumentu KP Kine se navodi duga lista uopštenih obećanja – od plana da se stvori moderna armija do stvaranja efikasnijeg sistema za borbu protiv korupcije.
Međutim, KP Kine nije obelodanio odlučne i hrabre reforme državnih preduzeća, ističući da, mada su državne firme i privatni sekotr važni što treba da podstakne privatno preduzetništvo, biće nastavljena dominacija “javnog sektora”.

“Banke u državnom vlasništvu su zainteresovanije da kreditiraju državna preduzeća jer je to politički sigurnije. Čelnici ovih banaka su zainteresovaniji za političku promociju nego za profit. Zbog toga je niska efikasnost u raspodeli fondova. Istovremeno, veoma kreativne privatne firme ne mogu da dobiju zajmove. To je urgentan problem u Kini”, ističe Žu Guožong, profesor Univerziteta u Pekingu.

Problem je i vladin monopol u sektorima kao što su nafta i telekomunikacije.

“Državne kompanije, pre svega u industrijskom sektoru, uglavnom su opterećene dugovima. To nije fer jer raspolažu velikim državnim resursima, kao što je zemlja i zajmovi”, objašnjava Šeng Hong, direktor privatnog instituta za analizu politike u Pekingu.
Si Đinping
Si Đinping

Malo ko je očekivao da će se predsednik Kine Si Điping odlučiti da reformiše moćne državne monopoliste, procenjujući da bi politička cena bila previsoka.

Umesto toga, fokus će biti na indirektnim koracima kako bi se ograničila moć državnih giganata i otvorio prostor za okretnije i efikasnije privatne i strane rivale – što će omogućiti da ključna tržišta budu dostupna za privatne i strane investitore kao i deregulaciju što se pokazalo delotvornim u slobodnim trgovinskim zonama.

Mnogi ekonomisti smatraju da će sve druge reforme biti ograničenog dometa ako se ne dovede u pitanje monopol velikih državnih firmi na ključnim tržištima.

Moćne interesne grupe kao što su lokalne vlade i državni monopolisti mogu da se odupru reforma, upozoreno je tokom Trećeg plenuma. Stoga će kineski lideri sada morati da ubede lokalne zvaničnike da sprovedu dogovorene promene.

Zbog toga analitičari ističu da iako Điping pokazuje spremnost da reformiše centralizovanu plansku privredu, to treba prihvatiti sa izvesnom rezervom.

Deng Sijao Ping začetnik “Trećeg plenuma”

Održavanje Trećeg plenuma podrazumeva da novi kineski lider predsedava po treći put plenarnom sednicom Centralnog komiteta Komunističke partije – uglavnom godinu dana nakon preuzimanja dužnosti i konsolidovanja vlasti.

Ovu praksu je ustanovio Deng Sijao Ping kada je 1978. najavio tektonske promene otvararanjem za trgovinu sa svetom.

Ping, koji je bio uklonjen iz partijskog života tokom Kulturne revolucije, rehabilitovan je 1977. godine posle smrti Mao Cetunga. Iste godine izabran je za lidera nakon žestoke borbe za vlast, uklonivši Huo Guofenga, koga je Cetung odabrao za naslednika.

Petnaest godina kasnije, 1993, zamenik premijera a kasnije premijer Žu Ronđi, najavio je stvaranje “socijalističke tržišne ekonomije” i demontiranje većeg dela kineskog državnog sektora, što je omogućilo Kini da postane druga ekonomija sveta.

Do sada je održano šest partijskih plenuma i na njima su obznanjene radikalne ekonomske i političke promene. Osim dva pomenuta, na plenumu 1984. godine Hu Jaobang je proširio reforme iz ruralnih područja u gradove. Četiri godine kasnije Žao Cijang je najavo reformu cena i plata.

Deceniju kasnije Đijang Cemin je objavio gradnju novog socijalističkog sela, dok je Hu Đintao 2003. stavio naglasak na naučni koncept razvoja, a 2008. na produbljivanju reformi ruralnog dela zemlje.

Tokom ovogodišnjeg plemuna u Pekingu su bile pooštrene mere bezbednosti zbog incidenata na centralnom trgu Tjenanmen i eksplozija na severu zemlje nekoliko dana kasnije.

Pet osoba je ubijeno u “terorističkom napadu”, kako su ga okvalifikovale kineske vlasti za koje su optužile ekstremiste iz zapadne regije Sinđijang – većinski nastanjene muslimanima – kada je automobil uleteo u gomilu ljudi i zapalio se u blizini ulaza u Zabranjeni grad.
XS
SM
MD
LG