Dostupni linkovi

logo-print

Kurspahić: Vučić u "Evropi"


Predsjedavajući Savjeta ministara BiH Denis Zvizdić i premijer Srbije Aleksandar Vučić u Sarajevu, 4. novembar 2015.

Predsjedavajući Savjeta ministara BiH Denis Zvizdić i premijer Srbije Aleksandar Vučić u Sarajevu, 4. novembar 2015.

Predsjednik Vlade Srbije Aleksandar Vučić doživio je u ovonedjeljnoj posjeti Sarajevu neka od zadovoljstava svog životnog političkog projekta: prijema u Evropu. U istoimenom sarajevskom hotelu mu je, naime, priređen srdačan koktel dobrodošlice, a on je o tome kako se osjeća u Sarajevu rekao da je dočekan kao da je Džo Bajden (Joe Biden) ili Džon Keri (John Kerry).

Nakon sarajevskog zajedničkog zasjedanja Savjeta ministara Bosne i Hercegovine i Vlade Srbije potpisana su i četiri sporazuma - o traženju nestalih osoba, očuvanju mosta Mehmed-paše Sokolovića u Višegradu i saradnji u oblastima telekomunikacija i zaštite okoliša - uz naglašavanje obostranog zadovoljstva rezultatima u poboljšanju ekonomskih odnosa dvije zemlje.

U zajedničkom televizijskom nastupu s članom bosanskohercegovačkog Predsjedništva Bakirom Izetbegovićem Vučić je o ovoj posjeti rekao:

"Ne sastajemo se i ne govorimo jer nas treba neko pohvaliti iz Evropske unije, već zato što to smatramo potrebom: BiH postaje jedna od najznačajnijih zemalja za Srbiju, a isto tako Srbija za BiH i samo glup i lud čovek mogao bi raditi protiv toga."

Vučić je od preuzimanja odgovornosti za ispunjavanje evropskih aspiracija Srbije stekao međunarodno uvažavanje i domaću podršku za inicijative čiji je cilj razvoj dobrosusjedskih odnosa u regionu uključujući i - pokazalo se - rizičnu odluku da prisustvuje ljetošnjoj komemoraciji 20. godišnjice genocida u Srebrenici i ugošćivanje u Beogradu tročlanog Predsjedništva BiH.

Milorad Dodik

Milorad Dodik

Dvadeset godina nakon završetka rata ne treba da čudi što ovonedjeljnja posjeta Sarajevu u njenim medijskim odjecima i interpretacijama nije ostala samo na tim osjećanjima i izjavama dobre volje, ali nije moglo ostati nezapaženo da je njena najzlovoljnija interpretacija došla iz Banjaluke: tamo su i predsjednik Republike Srpske i predsjednica njene vlade izjavili kako je Vučić u Sarajevu imao pogrešne sagovornike - jer Bosna i Hercegovina i nema vladu - i da je zato trebalo da se Vlada Srbije sastane s dvije entitetske vlade, a ne sa Savjetom ministara koji ima tek "minorna" ovlaštenja.

U medijskom prostoru u kojem su takve političke izjave dovoljne da zasjene i potisnu u drugi plan i najpozitivnije političke inicijative, nudeći javnosti interpretaciju u kojoj sve postaje "politička poruka" ili "šamar" i u kojoj se traže "pobjednici" i "gubitnici" i banjalučke izjave o tome kako je premijer Srbije u jednoj od svojih najznačajnijih inicijativa "otišao na pogrešna vrata" preko noći je postala medijski značajnija od svih drugih aspekata ove posjete.

Među onima koji uživaju u političkim neslaganjima među Srbima, osim tekućeg demokratskog bratoubilačkog rata između vlasti i opozicije u Republici Srpskoj, sada se i Vučićeva posjeta Sarajevu uzima kao "poruka Banjaluci" kako će Srbija sarađivati s državom, a ne entitetom kao što se i izjave dvoje po funkciji najviših zvaničnika Republike Srpske o Vučićevim "pogrešnim partnerima" u Sarajevu uzimaju kao znak rastuće nervoze u Banjaluci povodom ranijeg poziva premijera Srbije da Dodik "preispita odluku o referendumu".

Ne vjerujem da je posjetom Sarajevu Vučić slao bilo kakve poruke Banjaluci: samo je slijedio vlastito razumijevanje evropskih očekivanja - da za pridruženje evropskoj porodici naroda najprije valja pospremiti vlastito dvorište i susjedstvo, te ne treba očekivati da će i ubuduće za korake na tom putu tražiti odobrenje entitetskih vođa.

Ne vjerujem ni da je negativno reagovanje iz Banjaluke proizvod neke smišljene političke diverzije: da je o tome bilo ikakvog promišljanja - ne bi entitetske vođe u izjavama o posjeti sugerisale kako se njihov glavni politički sponzor zaputio u Sarajevo a da ne zna ni kud je pošao ni kud je došao.

Ne vjerujem ni da je negativno reagovanje iz Banjaluke proizvod neke smišljene političke diverzije: da je o tome bilo ikakvog promišljanja - ne bi entitetske vođe u izjavama o posjeti sugerisale kako se njihov glavni politički sponzor zaputio u Sarajevo a da ne zna ni kud je pošao ni kud je došao. Da je razmišljao o posljedicama takve izjave koja, iznad svega, dovodi u pitanje Vučićevu kompetentnost da se bavi državnim poslovima, predsjednik entiteta ostao bi na svom repertoaru rutinskog omalovažavanja bosanske države ne proširujući uvrede i na Srbiju.

Mora da je sa te strane uslijedilo ekspresno reagovanje, pa su Nezavisne novine ponudile predsjedniku entiteta odstupnicu postavljajući mu sugestivno pitanje: "Juče su neki mediji prenijeli Vašu izjavu da je gospodin Vučić u BiH odabrao pogrešnog partnera: da li je ta izjava tačna?" na šta je on odgovorio: "Ma ne. Nikad tako nešto nisam rekao. Upravo sam razgovarao s gopodinom Vučićem. To je očigledno neka podvala... Ali, jesam rekao da Savjet ministara nije vlada i da bi bilo bolje da je sastanak bio sa dvije vlade entiteta jer entiteti imaju više državnih nadležnosti nego Savjet ministara za rješavanje problema za koje je Srbija zainteresovana".

Pokušaj objašnjenja koji ima efekte autogola i ne ide dalje od narodne izreke "nije šija nego vrat".

  • 16x9 Image

    Kemal Kurspahić

    Vodeći urednik lanca nedjeljnih listova "The Connection Newspapers", osnivač je i predsjednik Instituta za medije u demokratiji, sa sjedištem u Washingtonu. Bio je glavni urednik "Oslobođenja" u Sarajevu od 1988. do 1994.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG