Dostupni linkovi

logo-print

Odluka Ustavnog suda Bosne i Hercegovine – kojom se Narodnoj skupštini Republike Srpske nalaže da entitetski Zakon o praznicima uskladi s državnim ustavom – naišla je na predvidivo nipodaštavajuće reagovanje predsjednika Republike Srpske koji je poručio sudijama kako tu odluku mogu „okačiti mačku o rep“. Za to svoje odbijanje nalaza Ustavnog suda da je obilježavanje 9. januara kao Dana Republike Srpske i kao pravoslavne slave Svetog Stefana protivno Ustavu entitetski predsjednik je koji dan kasnije dobio i jednodušnu podršku svih drugih entitetskih stranaka i njihovih prvaka: oni su u zajedničkoj izjavi zatražili od entitetske Narodne skupštine da raspiše referendum „na kome bi narod odlučio da li prihvata odluku Ustavnog suda BiH o ukidanju Dana RS 9. januara“.

Uslijedilo je i reagovanje Savjeta za implementaciju mira koji je izričito poručio kako bi najavljeni referendum u Republicu Srpskoj predstavljao temeljno kršenje Dejtonskog sporazuma „i izazov cjelovitosti, suverenitetu i teritorijalnom integritetu Bosne i Hercegovine“ i da su državne pravosudne institucije ustavna odgovornost države a ne entiteta.

Međunarodni visoki predstavnik Valentin Inzko je, govoreći o stavovima Savjeta, naglasio očito:

„Ne može niži nivo imati referendum o višem nivou.“

Iako se Ruska Federacija „nije mogla pridružiti“ jednodušju ostalih članica Savjeta u dvije od 16 tačaka – onima kojima se osuđuje referendum i zahtijeva provođenje odluka Ustavnog suda – povodom verbalnog vatrometa iz Banjaluke nekako mi je najviše žao onog mačka iz uvodne rečenice: o njegov rep će osim odluke Ustavnog suda očito biti okačen i entitetski referendum, koji niko u svijetu neće priznati, a na žalost kao kolateralna šteta i pismena obaveza bosanskohercegovačkih prvaka za provođenje evropskih reformi. Takav teret teško da bi mogao ponijeti i onaj poslovični mačak kojem je „malo i teleća glava“.

U odsustvu međunarodne političke volje – ili namjere – da se povlače radikalni potezi, u vidu sankcija ili smjenjivanja nekooperativnih bosanskih političara, saopštenje Savjeta za implementaciju mira je ipak dovoljno loša vijest za balkanske loše momke.

Razumijem sve one kojima je do mirne i prosperitetne Bosne, koji su umorni od ponavljanja u saopštenjima međunarodnih sponzora mirovnog procesa njihove posvećenosti očuvanju „teritorijalnog integriteta i suvereniteta“ zemlje – i podsjećanja kako entiteti nemaju prava na otcjepljenje i kako bi smatrali neposrednom prijetnjom miru svaki pokušaj potkopavanja Bosne i Hercegovine kao cjelovite i suverene države koja obuhvata dva entiteta – ali to je i najviše što se od današnjeg svijeta može očekivati. On je prezauzet drugim izazovima da bi se mogao posvetiti i pitanjima unutrašnjeg uređenja i funkcionisanja bosanske države. U odsustvu međunarodne političke volje – ili namjere – da se povlače radikalni potezi, u vidu sankcija ili smjenjivanja nekooperativnih bosanskih političara, saopštenje Savjeta za implementaciju mira je ipak dovoljno loša vijest za balkanske loše momke: svijet prati i osuđuje njihove antidejtonske postupke i nema namjeru da se odrekne instrumenata kontrole nad mirovnim procesom, ni funkcije i ovlašćenja visokog predstavnika, sve dok se ne ostvare „pet ciljeva i dva uslova“ uključujući i „povoljnu ocjenu političke situacije“.

Prvaci Republike Srpske nisu jedini u Bosni i Hercegovini koji ne provode odluke Ustavnog suda. U analizi Radija Slobodna Evropa („Čemu služi Ustavni sud BiH?“) navodi se 91 neprovedena odluka od 2004. godine, a bosanskohercegovačka „politička elita“ i međunarodno je zapažena po nesposobnosti da provede odluku Evropskog suda u „slučaju Sejdić-Finci“ o jednakopravnosti pripadnika manjina.

Pa, kakvi su – u svjetlu te istorije ignorisanja njegovih odluka – efekti najnovije odluke Ustavnog suda Bosne i Hercegovine? Ostaće zapisano da je obilježavanje 9. januara kao Dana Republike Srpske neustavno. Međunarodni zvaničnici takav će praznik nastaviti da ignorišu, kao što ih ni najmanje neće impresionirati šta narod ima da kaže o odluci Ustavnog suda.

Ali, nadvikivanje o neustavnosti entitetskog praznika i kačenju odluke Ustavnog suda „mačku o rep“ neminovno nanosi štete projektu proevropskih reformi: predstavnici Republike Srpske u državnim organima jednodušno su stali u odbranu 9. januara; oživljene su rasprave o tome kako je i kada nastala Republika Srpska; u javnom diskursu i političkom životu fokus je na prošlosti a ne na „euroatlantskoj“ ili budućnosti uopšte. Bošnjački političari imaju istoriju djelovanja u korist državne štete: jedan je u ime neosnovanog obećanja „stopostotne države“ doprinio desetogodišnjoj blokadi procesa njenog postepenog jačanja, a drugi – osporavajući praznik entiteta koji je ozakonio njegov otac – daje entitetskim prvacima povod i izgovor za dalju blokadu reformi.

Ako je znao, a morao je znati, da će u bosanskohercegovačkim relnostima čak i povoljan ishod njegovog obraćanja Ustavnom sudu izazvati nove zategutosti, bojkot i blokadu državnih institucija – i da država nema instrumenata za provođenje takvih odluka – nije li bošnjački član Predsjedništva mogao uraditi korisniji posao da se posvetio širenju fronta za provođenje evropskih reformi? One su, naime, i jedino pouzdan put unapređenja funkcionalnosti države i afirmacije vladavine prava do tačke na kojoj niko, kome je do uvažavanja u javnom životu, neće ni pomišljati da odluke najviših sudskih instanci kači mačku o rep.

  • 16x9 Image

    Kemal Kurspahić

    Vodeći urednik lanca nedjeljnih listova "The Connection Newspapers", osnivač je i predsjednik Instituta za medije u demokratiji, sa sjedištem u Washingtonu. Bio je glavni urednik "Oslobođenja" u Sarajevu od 1988. do 1994.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG