Dostupni linkovi

logo-print

Suđenje Karadžiću: Kecmanovićevo pravdanje ratnih zločina


Nenad Kecmanović u sudnici 31. svibnja 2013.

Nenad Kecmanović u sudnici 31. svibnja 2013.

Kako bi pokazao da su njegove vlasti u Republici Srpskoj bile demokratske, bivši predsjednik Radovan Karadžić doveo je kao svjedoka obrane – Nenada Kecmanovića, bivšeg političkog predstavnika srpskog naroda u ratnom Predsjedništvu Bosne i Hercegovine.

Nakon što je Karadžiću potvrdio kako je, za razliku od Srpske demokratske stranke (SDS), bošnjačka Stranka demokratske akcije (SDA) vođena despotski od strane Alije Izetbegovića, potičući pri tom islamski radikalizam – Kecmanovića je tužiteljstvo suočilo s Karadžićevim izjavama - o njemu kao „Izetbegovićevom Srbinu“.

Kecmanović je bio na početku rata predstavnik reformskih snaga i član ratnog predsjedništva Bosne i Hercegovine, da bi ubrzo, polovicom 1992.godine, otišao iz Sarajeva u Beograd. No dok je boravio u Sarajevu, Karadžić ga je nazivao Izetbegovićevim privatnim Srbinom, koji ga drži oko sebe po uzoru na hrvatskog nacističkog vođu Ante Pavelića, kako bi se prikazalo multinacionalno vođenje države.

Tužiteljica Urc-Reclaf (Hildegard Uertz – Retzlaff) suočila je Kecmanovića s Karadžićevom izjavom o tome u medijima.

„Doktore Kecmanović, on Vas ovdje uspoređuje s onim Srbima koji su surađivali s Antom Pavelićem, hrvatskim vođom za vrijeme Drugog svjetskog rata, koji je ujedno bio i saveznik nacističke Njemačke, zar ne?“, upitala je tužiteljica Urc-Reclaf pokazujući Karadžićeve riječi u mediju pod nazivom „Naš glas“.

„Ovo što ste pokazali, zaista nisam znao i to je ozbiljna uvreda. Prvi put ovo vidim“, odgovorio je svjedok.

Kecmanović se nakon umirovljenja u Beogradu vratio za predavača na Fakultetu poslijeratnog istočnog Sarajeva, a postao je i član Senata Republike Srpske, kao i dužnosnik na raznim pozicijama, poput glavnog urednika Radio televizije RS.

Budući da je u glavnom iskazu pokušao potvrditi Karadžićeve teze o dobrovoljnoj razmjeni stanovništva, tužiteljica Urz Reclaf ga je podsjetila na knjigu njegovog poznanika, novinara Eda Vulliamy-ja, pod nazivom – „Godišnja doba u paklu“ (Seasons in Hell). Pakao u Bosni i Hercegovini je prema tužiteljstvu upravo pokrenut prema strateškim ciljevima Karadžića – o razdvajanju naroda, koje je optuženi javno proklamirao na Skupštini srpskog naroda u svibnju 1992.godine.

„Imajući u vidu Vaš interes i učešće u političkom životu u to vrijeme, Vi ste morali znati da gospodin Karadžić i rukovodstvo bosanskih Srba – vide muslimane i Hrvate kao neprijatelje Srba. To ste znali zar ne?“, upitala je tužiteljica.

„Apriori kao neprijatelje, to bi bilo nepojmljivo znate. Kako čitav narod smatrati za neprijateljski? Nikad nisam čuo Karadžića da je takvo što rekao, niti vidio dokumente“, konstatirao je svjedok obrane.


Prije nego je izašao iz sudnice i otputovao za Beograd Kecmanović je zatražio dozvolu da se približi optuženom i pozdravi kontaktom, no suci mu to nisu dozvolili, za razliku od sudaca na suđenju bivšem predsjedniku Skupštine bosanskih Srba Momčilu Krajišniku, osuđenom na 20 godina zatvora zbog zločina koji se stavljaju na teret i Karadžiću.

Suđenje Karadžiću nastaviti će se idući tjedan iskazom 140. po redu svjedoka obrane od optužbi za progone, genocid u Srebrenici, teror nad Sarajlijama te uzimanje međunarodnih promatrača za taoce.
  • 16x9 Image

    Goran Jungvirth

    Diplomirani politolog iz Zagreba. U razbijanju stereotipa, širenjem informacija s Haškog suda o pravim razlozima i podstrekačima rata, nalazi motivaciju za svoj trenutni praktični rad.

XS
SM
MD
LG