Dostupni linkovi

logo-print

Kako zaštititi svjedoka u maloj državi?


Viši sud u Bijelom Polju, ilustracija, foto: Savo Prelević

Viši sud u Bijelom Polju, ilustracija, foto: Savo Prelević

Da li je u Crnoj Gori moguće efikasno sprovesti proceduru zaštite svjedoka? Ovo pitanje se postavlja nakon što se sve češće u javnosti čuju najave da određeni svjedoci krivičnih djela žele da daju iskaz, ali zauzvrat traže potpunu zaštitu. Ključna prepreka efikasnoj zaštiti svjedoka je veličina države u kojoj se gotovo svi međusobno poznaju.

Iako je nedavno izmjenjen zakon o zaštiti svjedoka kojim je proširena komisija za primjenu tog programa, reklo bi se da je efikasna primjena instituta zaštite svjedoka u slučajevima krivične odgovornosti u Crnoj Gori praktično nemoguća misija.

Ključni razlog je veličina teritorije i i mali broj stanovnika u državi gdje se gotovo svi međusobno, posredno ili neposredno poznaju. Zaštita svjedoka podrazumjeva između ostalog uključivanje i svjedoka saradnika u zaštitu, koja predstavlja zaštitu njegovog identiteta.

Tema zaštite svjedoka je aktuelizovana nakon što su se anonimne osobe javile sa informacijama o određenim krivičnim djelima počinjenim u ranijem periodu.

Prema riječima advokata Branislava Lutovca, institut zaštite svjedoka je veoma teško efikasno sprovesti u Crnoj Gori, a jedino što bi moglo pomoći da se smanje šanse za otkrivanje identiteta svjedoka krivičnog djela je međunarodna saradnja:

„Program zaštite svjedoka u Crnoj Gori je veoma delikatan. Jer Crna Gora je mala sredina. 600.000 stanovnika gdje gotovo svako svakoga poznaje. I tu je nemoguće, nema te institucije koja može na pravi način da pruži punu pravnu zaštitu zaštićenom svjedoku. Po meni, jedino rješenje je saradnja policijskih i pravosudnih organa regiona. Dakle zaštitu svjedocima iz Crne Gore treba pružiti u regionu a možda i šire. To bi bilo jedino pravo i pravilno rješenje koje bi dalo određene bezbjedonosne garancije tim ljudima da u budućnosti ne strahuju zbog svoje svjedočke uloge koju su imali u Crnoj Gori. Znači apsolutno je po mome mišljenju nemoguće pružiti punu pravnu zaštitu u Crnoj Gori. Drugo je u regionu. Tu bi moglo da dođe do promjene njihovog identiteta, ličnih podataka i zaposlenja, tako da bi oni osjećali jednu veću dozu sigurnosti. To je sve jedan početak, ja ne znam kako će to zaživjeti, ali to je jedno od rješenja“, konstatuje Lutovac.

Podsjetimo, prije dva mjeseca se u parlamentu raspravljalo o proširenju zakona kojim bi zaštita svjedoka bila efikasnija. Tada je konstatovano da treba zaštiti lice koje može dati adekvatne informacije koje mogu biti od značaja za uspješno okončanje krivičnog postupka u dijelu organizovanog kriminala i korupcije i drugih teških krivičnih djela.

Ipak tada je, podsjetimo, jedan od poslanika Zoran Miljanić ukazao na sve manjkavosti sistema zaštite svjedoka u Crnoj Gori i iznio primjer u kojem je gotovo kompletna javnost vrlo brzo saznala za identitet zaštićenog svjedoka:

„Svi se sjećamo zaštićenog svjedoka „Bohuma“. Znači slučaj ubistva inspektora Šćekića i evo već decenija suđenja. Zaštićeni svjedok „Bohum“...čitava Crna Gora je za 24 sata njegov identitet. To je veliki problem. Na osnovu te izjave došlo je do presude. Ta presuda je pala nekoliko puta iz raznoraznih razloga. Nikakve odgovornosti do sada nije bilo sa nijedne strane. Crna Gora je mala država. Ovdje svako poznaje svakoga. Vrlo brzo cure informacije i to je veliki problem, a kamoli onda kada se zakon ne sprovede, odnosno kada ime zaštićenog svjedoka procuri i kada za to nema apsolutno nikakve odgovornosti“, naveo je Zoran Miljanić.

Da bi se efikasno sproveo institut zaštite svjedoka potrebna su finansijska sredstva, kaže Branislav Lutovac, a taj novac treba da obezbjedi Vlada:

“To bi Ministarstvo pravde trebalo da prilikom donošenja novog budžeta za te svrhe ima poseban jedan budžetski odjel kojim bi se finansirala zaštita svjedoka. Da li smo mi to sad u situaciji, ja ne znam ali to je jedino pravno rješenje koje bi dalo neke efikasne rezultate u zaštiti svjedoka“, ocjenjuje Lutovac.

  • 16x9 Image

    Srđan Janković

    Nakon rada u pisanim i elektronskim medijima u Srbiji, Beograd napušta 1999. nakon gašenja ovih medija zbog pritiska tadašnjeg režima i ubistva novinara Slavka Ćuruvije. Na RSE radi od novembra 1999. godine.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG