Više od milion i pol bh. državljana živi izvan granica Bosne i Hercegovine, što je skoro 40 posto od ukupnog broja ljudi u BiH. Po broju migranata BiH je druga država u Evropi. Ovo su neki od podataka predstavljeni na dvodnevnoj istraživačkoj radionici o migracijama iz BiH, koja je održana u Sarajevu.
Iako je mnogobrojna, o bh dijaspori se malo zna. Zvaničnih statističkih podataka nema. Nema ni istraživanja u ovoj oblasti. Sektor za iseljeništvo Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH prikuplja podatke, uglavnom preko stranih statističkih institucija, te Eurostata. Pomoćnica resornog ministra, Ruzmira Tihić-Kadrić, ističe kako se domaće institucije moraju više angažovati kada je u pitanju dijaspora.
„U Bosni i Hercegovini ne postoji svijest o značaju i mogućoj ulozi dijaspore za razvoj zemlje. Imamo ogromne potencijale, ogromne resurse u dijaspori i jednu veliku spremnost tih ljudi da pomognu razvoju zemlje. Dijaspora se svakodnevno nudi da pomogne razvoju zemlje“, ističe ona.
Koliko su bh. iseljenici spremni pomoći domovini možda se najbolje ilustruje kroz financijsku pomoć. Oni godišnje u prosjeku u Bosnu i Hercegovinu pošalju više od milijarde KM, tako da su dosadašnje novčane doznake bh. dijaspore veće od ukupne pomoći međunarodne zajednice, ali i stranih ulaganja. Uprkos tome, bh. vlasti nemaju razrađenu politiku prema iseljenicima, ističe prodekan za naučno-istraživački rad Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, profesorica Srebrenka Viđen.
„Čini mi se da smo tu podosta zakasnili, da se dijaspore sjetimo od izbora do izbora. To sad već pad glasača iz dijaspore pokazuje da neće polučiti dovoljno dobrim rezultatima, a pogotovo ne u ovom smislu da ti ljudi imaju gdje vratiti i da su potrebni ovoj državi“.
Osobe, prognane ili one koje su izbjegle tokom rata čine većinu bh dijaspore. Tokom 90-ih, najveći broj bh izbjeglica prihvatila je Austrija. Oni i danas čine 15 posto od ukupnog broja stranih državljana u Austriji. Damir Hamzić sa austrijskog Univerziteta iz Linca kaže kako su se mladi, koji su došli kao bebe ili rođeni u Austriji, potpuno integrisali u društvo.
„Većina problema se javlja pretežno u prvoj generaciji, znači kod onih prvih, koji su došli 70-ih godina ili poslije Drugog svjetskog rata, gastarbajteri, u većini slučajeva imaju još uvijek problema s njemačkim jezikom. Druga generacija ima djelimično problema, treća generacija se apsolutno integrisala, nema nikakvih problema, bilo to u oblasti obrazovanja, radnog tržišta, jezika...“ kaže Hamzić.
Etnički ključ
Druga država u koju je veliki broj bh. građana izbjegao, a potom i ostao da živi je Švedska. Profesorica na Institutu za istraživanje migracija, etniciteta i društava Univerziteta u Linkopingu, Branka Likić-Brborić, ističe kako su se doseljenici sa prostora bivše Jugoslavije djelimično integrisali u švedsko društvo.
„Naši ljudi se druže najviše sa našim ljudima i to ne na način da se jedna etnička grupa druži samo između sebe. Oni dijele zajedničko iskustvo izbjeglištva, muzika, sport, iz bivše Jugoslavije. Tu su naravno i šale o Sulji i Muji, i ostale šale koje su nam zajedničke.“
Zajedničke tradicionalne, kulturne, ali i sportske vrijednosti povezuju su iseljenike sa Balkana. Raspad nekadašnje zajedničke države provocirao je pitanje identiteta pojedinca. Prema istraživanju Marine Glamočak, više saradnice francuskog Instituta za geopolitiku, većina iseljenika sa prostora bivše Jugoslavije istovremeno se etnički dijelila kako se to dešavalo u državama iz kojih dolaze.
„Ono što se dogodilo u samoj zemlji, dogodilo se i u migraciji, i to relativno rano. Jedan deo klubova je ostao jugoslovenski određeno vreme, u smislu 'neće to baš kod nas', a onda se sve to zaista pocepalo po ključu koji je postojao i negde u zemlji“, navodi Glamočak.
Ovo su i prvi podaci zasnovani na istraživanjima koji daju više informacija o bh. iseljenicima, njihovom broju, načinu života, ali i integraciji u državama koje su postale njihove nove domovine. Radionica je okupila dvadesetak mladih istraživača, uglavnom porijeklom iz BiH, koji su obrazovani, radno sposobni i voljni pomoći Bosni i Hercegovini.
Od Bosne i Hercegovine zavisi hoće li prepoznati njihov značaj, te iskoristiti njihove potencijale u svrhu razvoja bh društva.
Iako je mnogobrojna, o bh dijaspori se malo zna. Zvaničnih statističkih podataka nema. Nema ni istraživanja u ovoj oblasti. Sektor za iseljeništvo Ministarstva za ljudska prava i izbjeglice BiH prikuplja podatke, uglavnom preko stranih statističkih institucija, te Eurostata. Pomoćnica resornog ministra, Ruzmira Tihić-Kadrić, ističe kako se domaće institucije moraju više angažovati kada je u pitanju dijaspora.
„U Bosni i Hercegovini ne postoji svijest o značaju i mogućoj ulozi dijaspore za razvoj zemlje. Imamo ogromne potencijale, ogromne resurse u dijaspori i jednu veliku spremnost tih ljudi da pomognu razvoju zemlje. Dijaspora se svakodnevno nudi da pomogne razvoju zemlje“, ističe ona.
Koliko su bh. iseljenici spremni pomoći domovini možda se najbolje ilustruje kroz financijsku pomoć. Oni godišnje u prosjeku u Bosnu i Hercegovinu pošalju više od milijarde KM, tako da su dosadašnje novčane doznake bh. dijaspore veće od ukupne pomoći međunarodne zajednice, ali i stranih ulaganja. Uprkos tome, bh. vlasti nemaju razrađenu politiku prema iseljenicima, ističe prodekan za naučno-istraživački rad Fakulteta političkih nauka u Sarajevu, profesorica Srebrenka Viđen.
„Čini mi se da smo tu podosta zakasnili, da se dijaspore sjetimo od izbora do izbora. To sad već pad glasača iz dijaspore pokazuje da neće polučiti dovoljno dobrim rezultatima, a pogotovo ne u ovom smislu da ti ljudi imaju gdje vratiti i da su potrebni ovoj državi“.
Osobe, prognane ili one koje su izbjegle tokom rata čine većinu bh dijaspore. Tokom 90-ih, najveći broj bh izbjeglica prihvatila je Austrija. Oni i danas čine 15 posto od ukupnog broja stranih državljana u Austriji. Damir Hamzić sa austrijskog Univerziteta iz Linca kaže kako su se mladi, koji su došli kao bebe ili rođeni u Austriji, potpuno integrisali u društvo.
„Većina problema se javlja pretežno u prvoj generaciji, znači kod onih prvih, koji su došli 70-ih godina ili poslije Drugog svjetskog rata, gastarbajteri, u većini slučajeva imaju još uvijek problema s njemačkim jezikom. Druga generacija ima djelimično problema, treća generacija se apsolutno integrisala, nema nikakvih problema, bilo to u oblasti obrazovanja, radnog tržišta, jezika...“ kaže Hamzić.
Etnički ključ
Druga država u koju je veliki broj bh. građana izbjegao, a potom i ostao da živi je Švedska. Profesorica na Institutu za istraživanje migracija, etniciteta i društava Univerziteta u Linkopingu, Branka Likić-Brborić, ističe kako su se doseljenici sa prostora bivše Jugoslavije djelimično integrisali u švedsko društvo.
„Naši ljudi se druže najviše sa našim ljudima i to ne na način da se jedna etnička grupa druži samo između sebe. Oni dijele zajedničko iskustvo izbjeglištva, muzika, sport, iz bivše Jugoslavije. Tu su naravno i šale o Sulji i Muji, i ostale šale koje su nam zajedničke.“
Zajedničke tradicionalne, kulturne, ali i sportske vrijednosti povezuju su iseljenike sa Balkana. Raspad nekadašnje zajedničke države provocirao je pitanje identiteta pojedinca. Prema istraživanju Marine Glamočak, više saradnice francuskog Instituta za geopolitiku, većina iseljenika sa prostora bivše Jugoslavije istovremeno se etnički dijelila kako se to dešavalo u državama iz kojih dolaze.
„Ono što se dogodilo u samoj zemlji, dogodilo se i u migraciji, i to relativno rano. Jedan deo klubova je ostao jugoslovenski određeno vreme, u smislu 'neće to baš kod nas', a onda se sve to zaista pocepalo po ključu koji je postojao i negde u zemlji“, navodi Glamočak.
Ovo su i prvi podaci zasnovani na istraživanjima koji daju više informacija o bh. iseljenicima, njihovom broju, načinu života, ali i integraciji u državama koje su postale njihove nove domovine. Radionica je okupila dvadesetak mladih istraživača, uglavnom porijeklom iz BiH, koji su obrazovani, radno sposobni i voljni pomoći Bosni i Hercegovini.
Od Bosne i Hercegovine zavisi hoće li prepoznati njihov značaj, te iskoristiti njihove potencijale u svrhu razvoja bh društva.
