Dostupni linkovi

logo-print

Kako spriječiti politički motiviranu zloupotrebu Interprola


Sjedište Interpola u Francuskoj

Sjedište Interpola u Francuskoj

Priredila: Mirjana Rakela

Koncem prošlog mjeseca Interpol je odbio zahtjev iz Moskve da se prati kretanje američkog investitora Billa Browdera koji traži istragu o smrti svoga odvjetnika Sergeja Magnitskog u ruskom zatvoru 2009. Ruske vlasti Browdera optužuju za utaju poreza i pokušaj nezakonitog stjecanja dionica Gazproma, koji ima monopol na prirodni plin.

Robert Coalson je razgovarao s Alexom Tinsleyem, iz nevladine organizacije „Pošteno međunarodno suđenje“, sa sjedištem u Londonu, o zloupotrebama Interpola u političke svrhe od strane Rusije, ali i drugih zemalja, te što bi se trebalo učiniti kako bi se to spriječilo.

RSE: Kakvo je značenje Interpolove odluke u slučaju Browder?

Tinsley: Rusija je od Interpola zatražila da svojim kanalima locira Browderovo kretanje, ali je dobila odbijenicu. Iako su to mnogi protumačili kao pokazivanje mišića Rusiji, takvu je odluku trebalo očekivati. Riječ je o slučaju koji je dobro poznat javnosti i bilo je izvjesno da Interpol neće dopustiti korištenje svojih kanala za „lociranje" Browdera. No, mnogo više zabrinjava činjenica da brze akcije na isti način nisu poduzete u nekim drugim slučajevima kada se takodjer radi o političkim protivnicima režima.

RSE: Prije nego se pozabavimo takvim slučajevima, možete li nam reći nešto više o „crvenoj potjernici“?

Alex Tinsley

Alex Tinsley

Tinsley: Crvena potjernica je obavijest agencijama za provedbu zakona širom svijeta da se određena osoba traži i da je tražena od određene države. Znači kada se osoba s crvene tjeralice nađe u policijskoj provjeri, ili na aerodromu, vrlo vjerojatno će odmah biti uhapšena. I onda će provesti jedno vrijeme u pritvoru, često i nekoliko mjeseci, a nakon toga se odlučuje da li će biti izručena ili ne zemlji koja ju je stavila na potjernicu. No, treba voditi računa i o nizu drugih učinaka takve potjernice. Pitanje je da li takva osoba može otvoriti račun u banci, dobiti kredit ili dozvolu za rad. Pojedinci gube svoja stalna zaposlenja. Ljudi koji trebaju putovati i kojima je potrebna viza, naći će se u situaciji da im je viza uskraćena i da neće biti u mogućnosti da putuju. Dakle, to stvarno može imati niz ozbiljnih posljedica. Za razliku od kaznenog progona, koje mora završiti u nekom vremenu, crvena potjernica znači da se jedna osoba može trajno progoniti.

RSE: Rekli ste da Browder nije jedini slučaj zlolupotrebe Interpola od strane Rusije.

Tinsley: Ima više primjera kada su ruski politički oponenti bili proganjani kroz kanale Interpola, ponekad s vrlo ozbiljnim posljedicama za te ljude, a da Interpol nije brzo reagirao i to onemogućio. Jedan od tih primjera je slučaj Pjotra Silajeva. Riječ je o antifašističkom aktivistu iz Moskve koji je sudjelovao u prosvjedima protiv uništenja Kimki šume 2010. Finska mu je dala status političkog izbjeglice. No, unatoč tome, Interpolov sustav je korišten kako bi se osiguralo njegovo hapšenje. Proveo je neko vrijeme u pritvoru prije nego što su španjolski sudovi priznali da se radi o političkom slučaju. Ipak, Interpol nije reagirao na zloupotreabu svog sustava. Ima i drugih primjera. Tu je poznati slučaj Ahmeda Zakajeva, čečenskog lidera, koji živi u egzilu, a koji je dugo bio na crvenoj potjernici. Slučaj Billa Browdera je primjer u kojem je Interpol brzo reagirao zbog širokog publiciteta, no to svakako nije pravilo.

RSE: U slučaju Silajev, ruski zahtjev se temeljio na optužbi za huliganizam. Ipak, dok je bio na odmoru u Španjolskoj, protuteroristička policija je upala u njegovu hotelsku sobu u ranim jutarnjim satima. Odležao je gotovo tjedan dana u zatvoru maksimalne sigurnosti, bez mogućnosti da komunicira sa svojom obitelji. Čini mi se suviše mnogo, i sve to zbog huliganizma?

Tinsley: Mislim da je značajno da se države ozbiljno odnose prema Interpolovim tjeralicama, ali je uistinu previše da se ljudi potražuju zbog političkog spora u demonstracijama, pa se onda i hapse. Interpol treba takve slučajeve na vrijeme razotkriti, i spriječiti da se njegovi kanali zloupotrebljavaju u političke svrhe. Ne može se samo reagirati na temelju publiciteta, kao što je bilo u slučaju gospodina Browdera.

RSE: Postoje li i druge zemlje u bivšem Sovjetskom Savezu ili drugdje koje imaju reputaciju da pomoću Interpola „napadaju“ svoje političke protivnike?

Tinsley: Zloupotreba Interpola nije samo specijalitet Rusije. To je globalni problem. Nama je poznat slučaj venezuelanskog novinara koji je istraživao korupciju, a kojemu je trebalo 18 mjeseci da se „skine“ sa crvene potjernice, iako je imao status izbjeglice u Sjedinjenim Državama. Poznato je i da Bjelorusija koristi kanale Interpola za obračun s oponentima. Tako je Minsk izdao potjernicu za Aleksom Mihalevičem koji je bio jedan od protukandidata Aleksandra Lukašenka na izborima 2010. Interpol je, istina, odbio zahtjev za crvenom potjernicom, ali je u međuvremenu Bjelorusija već bila u mogućnosti iskoristiti Interpolovu mrežu i Mihalevič, koji je dobio status izbjeglice u Češkoj, je bio uhapšen u Poljskoj, što je toj zemlji donjelo brojne neugodnosti. I druge zemlje se koriste ovim metodama, primjerice Iran i Turska.

RSE: Postoje li posljedice za zemlju koja zloupotrebljava Interpol na ovaj način?

Tinsley: Interpolova pravila predviđaju određene sankcije. No, nije jasno kako ili koliko često su one primjenjivane. Bilo je zahtjeva da se iz organizacije isključe države koje zloupotrebljavaju Interpol. Mi mislimo da to nije rješenje. Naš je stav da Interpol sam treba onemgućiti pojedine zemlje da zloupotrebljavaju njegove kanale, što bi pitanje sankcija učinilo manje bitnim. Želim istaknuti da je sustav Interpola važno sredstvo za provedbu zakona. Svaki pokušaj njegove zloupotrebe umanjuje smisao postojanja Interpola, a to je da pomogne policijama širom svijeta u borbi protiv kriminala.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG