Dostupni linkovi

logo-print

Kako spriječiti novu nestašicu hrane u svijetu


Pijaca u Minsku, ilustracija

Pijaca u Minsku, ilustracija

Piše: Robert D.Hormats, Foreign Policy (Prevela: Ena Stevanović)

Cijene hrane ponovo rastu i to vrlo brzo. Prema navodima Ujedinjenih naroda za hranu i Organizacije za poljoprivredu, globalne cijene namirnica su samo u julu porasle za šest posto.

Vrućine i suša su uništile proizvodnju kukuruza i soje u mnogim dijelovima SAD-a. Izvoz pšenice ostalih ključnih izvoznika- Rusije, Ukrajine i Kazahstana je također opao zbog nepovoljnih vremenskih prilika. Iako cijene hrane ostaju niže od najvišeg nivoa koji su dosegle u februaru 2011. i iako situacija još nije dosegla razmjere međunarodne krize, nedavna poskupljenja su dovoljan razlog za ozbiljnu zabrinutost. Zato je sada izrazito važno da ove države ne pogoršaju situaciju, kao što su činile proteklih godina kada je došlo do krize.

U zemljama s visokim dohotkom kao što su Sjedinjene Države i Zapadna Europa, poskupljenja hrane predstavljaju izazov i prisiljavaju obitelji, posebno one sa niskim prihodima da donose teške i često bolne odluke o tome kako potrošiti svoj novac.

U zemljama sa niskim dohotkom, poskupljenja namirnica nameću ogromne teškoće i prisiljavaju građane da donose nezamislivo teške odluke o preživljavanju. To posebno vrijedi za siromašne obitelji u državama koje uvoze većinu namirnica, kao što su Angola, Egipat i Tunis. Porast cijena hrane također može izazvati društvene nemire, što se pokazalo istinitim u više navrata u proteklih nekoliko godina.

Kada dođe do brzog rasta cijena hrane, vladini čelnici često moraju donositi ključne odluke: kako stabilizirati rastuće cijene namirnica? Kako reagirati na često akutne potrebe svog stanovništva kada dođe do poskupljenja ili nestašice hrane?

Vlade zemalja izvoznica su u prošlosti postavljale ograničenja na izvoz domaće proizvedenih poljoprivrednih proizvoda. Mjere su različite, od zabrane izvoza, poreza na izvoz i postavljanja izvoznih kvota. Naprimjer, Kina je nametnula porez na izvoz žitarica, a Indija je obustavila izvoz pšenice 2007.godine.

Međutim, iako se ograničenja izvoza obično provode s ciljem zaštite domaće proizvodnje, ona rijetko ostvare taj cilj. Distorzije tržišta izazivaju različite neželjene promjene u domaćoj ekonomiji. U nekim slučajevima poljoprivrednici mogu odlučiti da smanje domaću prozvodnju hrane i unatoč globalnoj nestašici.

Opasnost ograničenja izvoza

Žetva, ilustracija

Žetva, ilustracija

Sve to će vremenom naškoditi lokalnim potrošačima. Osim toga, mnoge zemlje koje srežu izvoz mogu trpjeti dugoročne gubitke na stranim tržištima jer zemlje uvoznice žele surađivati sa što pouzdanijim dobavljačima.

Istovremeno, porast cijena u inozemstvu može natjerati poljoprivrednike drugih zemalja da posade više i preuzmu tržište onih zemalja čija su ograničenja izvoza dodatno utjecala na visinu cijena.

Globalno, ograničenja izvoza od strane glavnih izvoznika narušavaju prehrambenu sigurnost u drugim državama. Time se sa svjetskog tržišta uklanjaju velike količine osnovnih namirnica kao što su kukuruz, pšenica i riža što dodatno povećava ionako visoke i nestabilne cijene namirnica.

Međunarodni institut za politiku i istraživanje namirnica je pokazao da su ograničenja izvoza koja su postavile neke zemlje tijekom krize 2007./2008.godine doprinijela rastu od više od 60 posto u globalnim cijenama riže.

Inflacija cijena hrane također može stvoriti situaciju u kojoj zemlje koje imaju deficit hrane panično kupuju i skladište prehrambene proizvode, što dodatno pogoršava stanje na tržištu i pogađa najosjetljivije stanovništvo. Takve radnje treba izbjegavati jer one dodatno pogoršavaju situaciju i stvaraju začarani krug, s obzirom da i vlade ostalih država u tom slučaju reagiraju na isti, sebičan način.

Šta je poenta svega ovoga? Sigurnost namirnica se ne može posmatrati jednostrano. Podaci su vrlo jasni. Ograničenja izvoza na osnovne namirnice, čak i ako su dobronamjerna i ako imaju za cilj zaštitu domaće proizvodnje, doprinose poskupljenjima širom svijeta što u konačnici smanjuje i domaću i globalnu sigurnost hrane.

Barijere na izvoz hrane nametnute od strane država izvoznica su posebno štetne za stotine miliona ljudi koji žive u državama koje ovise od uvoza, gdje čak i najmanji porast cijena može biti poražavajući.

Sjedinjene Države su aktivno zahtijevale sklapanje sporazuma za uklanjanje ovih ograničenja izvoza kako bi se osiguralo da se takva politika u budućnosti ne sprovodi. Prošle godine su se lideri G-20 zalagali za ukidanje ovih ograničenja i slične obaveze ćemo zagovarati i na ovogodišnjem Samitu ekonomske suradnje između Azije i Pacifika koji će se održati u Vladivostoku u Rusiji.

Vrijeme je da svjetski lideri priznaju da ograničenja izvoza narušavaju naš osnovni cilj, a to je sigurnost hrane. Čuvanje usjeva kod kuće uz pomoć umjetnih izvoznih barijera može kratkoročno izgledati primamljivo, ali to izrazito šteti ostalim državama. Ukratko rečeno, restrikcije izvoza hrane su loša i štetna politika.

*****

Robert D.Hormats je zamjenik američkog državnog sekretara za ekonomski rast, energiju i okoliš.
XS
SM
MD
LG