U saobraćajnoj nesreći koja se u nedjelju dogodila u kanjonu Morače, poginulo je 18 rumunskih državljana, čime je produžen crni bilans žrtava koje ova, dvadesetak kilometara duga dionica, već decenijama uzima. S obzirom da se na auto-put koji bi povezao primorje i sjevernu granicu Crne Gore, ne može računati u dogledno vrijeme, postavlja se pitanje - što se u medjuvremenu može učiniti da se na ovoj dionici smanji broj saobraćajnih nesreća.
"Jedini način da se eliminišu rizici vožnje putem kroz kanjon rijeke Morače je izgradnja autoputa, odnosno, bar njegove prve dionice", rekao je za RSE dekan Fakulteta za saobraćaj, komunikacije i logistiku u Beranama, profesor Vujadin Vešović koji smatra da put koji vodi kroz kanjon Morače zapravo nije ni trebalo tu da bude jer je postojala mogućnost izgradnje puta preko Lijeve Rijeke kuda je odredjena trasa budućeg autoputa.
"Konstrukcija puta i samog terena su takvi kakvi jesu. Sve ovo vrijeme eksploatacije, ali i prije, tokom same izgradnje tog puta je bilo mnogo nesreća. Uprkos svemu što je u medjuvremenu uradjeno u šta spadaju i "treće trake", ipak nije moguće spriječiti... Bez obzira da li je u pitanju ljudska greška ili ne, na tom putu je dovoljno da padne mala kiša - to je kao led. Od Crkvina, sve do silaska skroz dolje, to je kao led. Ljudi koji dolaze sa strane to ne znaju i to ne može da se izbjegne. Put je tako uradjen, prolazi kroz takve terene. Mislim da je jedino rješenje da se što prije završi bar prva dionica autoputa od Podgorice do Mateševa i tako izbjegnu buduće nesreće".
Morača je relativno mala reka, širine nešto više od 100 m i uglavnom plitka, ali njen kanjon čini dio glavnog druma kojim se sa sjevernog dijela Crne Gore, preko kog se iz Srbije dolazi do Podgorice, odnosno, morske obale.
Sama putna podloga je solidna, tokom proteklih godina, dionica od Podgorice do Kolašina je rekonstruisana na više mjesta, a na dijelu puta od Mioske do Crkvina sanirani su svi tuneli i većina mostova, a na usponima izgradjene tzv. treće trake. Medjutim, konfiguracija terena i specifični mikroklimatski uslovi, zajedno sa mnoštvom tunela i krivinama, vječitom opasnošću od odrona i udara slapova vode koja se u vrijeme nepogoda sliva na drum, ovu dionicu čine veoma opasnom. Opreznost je neophodna čak i u sred dana, kada su meteorološki uslovi idealni jer uvijek postoji mogućnost formiranja vlažnog sloja koji postaje još opasniji ako se pomiješa sa ostacima ulja.
Izvršni direktor NVO Alfa centar, Aleksandar Dedović, govoreći o brojnim čininiocima koji kanjon Morače čine rizičnim za vožnju ističe - ljudski faktor.
"Moramo imati na umu da je ta saobraćajnica žila kucavica, da su broj, vrsta i različiti kapaciteti i gabariti motornih vozila koji tuda saobraćaju različit, naročito u ljetnjoj sezoni kada veliki broj turista dolazi i odlazi. Tu postoje svi oni činioci koji su u vezi sa ljudskim faktorom, a to je premor, posanost, vrućina, želja da se što prije stigne na odredište, nesmotrenost, nepažnja ali i faktori na koje čovjek ne može uticati - geo-meteo faktori: kiša, susnježica, magla... Kada sve pažljivo analiziramo, može se zaključiti da je čovjek taj koji griješi, odnosno, taj koji mora prilagoditi vožnju uslovima na putu i stanju vozila. Čovjek mora otvoriti četvoro očiju."
Put kroz kanjon rijeke Morače, u prosjeku dubok hiljadu metara, umjesto kao autentična prirodna atrakcija, poznatiji je po mnogobrojnim saobraćajnim nesrećama od kojih su mnoge odnijele ljudske žrtve. Umjesto nepostojeće zvanične statistike za broj poginulih na ovoj dionici od dvadesetak kilometara, postoji računica da je svaki kilometar ovog puta odnio po 15 života.
Imajući u vidu ukupan bilans žrtava, sa ove vremenske distance, možda semože tumačiti kao svojevrsno predskazanje podatak da je još u vrijeme izgradnje ove magistrale koja je počela '55., a završila se '62. godine, nastradalo 43 radnika od kojih je, čak 26 poginulo u jednom danu, prilikom rušenja konstrukcije mosta Pjenavac.
Saobraćajni stručnjak i funkcioner opozicione Pozitivne Crne Gore, Emin Duraković kaže da se uprkos brojnim obećanjima vlasti na prvu dionicu autoputa ne može računati bar još sedam do deset godina, a da se put Podgorica - Kolašin može smatrati nebezbjednim i nesigurnim.
"Postojeće zaštitne ograde i zaštitni elementi ne pružaju dovoljno sa aspekta bezbjednosti i sigurnosti i na nekim kritičnim tačkama uradjeni su tzv. zaštitni betonski zidovi sa odbijačima. Pitanje je - da li bi se ova posljednja tragedija uopšte dogodila da je most gdje se nesreća desilaimao betonsku zaštitnu ogradu sa odbijačima. Postojeće zaštitne ograde, naročito veća vozila koja prevoze putnike ili teret, veoma lako probijaju. Kada postoje betonske zaštitne ograde sa odbijačima, koje su evropski standard i koji su i preporučeni od strane evropskih konsultanata koji su pregledali ove dionice, broj tragičnih slučajeva se svodi na minimum."
"Jedini način da se eliminišu rizici vožnje putem kroz kanjon rijeke Morače je izgradnja autoputa, odnosno, bar njegove prve dionice", rekao je za RSE dekan Fakulteta za saobraćaj, komunikacije i logistiku u Beranama, profesor Vujadin Vešović koji smatra da put koji vodi kroz kanjon Morače zapravo nije ni trebalo tu da bude jer je postojala mogućnost izgradnje puta preko Lijeve Rijeke kuda je odredjena trasa budućeg autoputa.
"Konstrukcija puta i samog terena su takvi kakvi jesu. Sve ovo vrijeme eksploatacije, ali i prije, tokom same izgradnje tog puta je bilo mnogo nesreća. Uprkos svemu što je u medjuvremenu uradjeno u šta spadaju i "treće trake", ipak nije moguće spriječiti... Bez obzira da li je u pitanju ljudska greška ili ne, na tom putu je dovoljno da padne mala kiša - to je kao led. Od Crkvina, sve do silaska skroz dolje, to je kao led. Ljudi koji dolaze sa strane to ne znaju i to ne može da se izbjegne. Put je tako uradjen, prolazi kroz takve terene. Mislim da je jedino rješenje da se što prije završi bar prva dionica autoputa od Podgorice do Mateševa i tako izbjegnu buduće nesreće".
Morača je relativno mala reka, širine nešto više od 100 m i uglavnom plitka, ali njen kanjon čini dio glavnog druma kojim se sa sjevernog dijela Crne Gore, preko kog se iz Srbije dolazi do Podgorice, odnosno, morske obale.
Sama putna podloga je solidna, tokom proteklih godina, dionica od Podgorice do Kolašina je rekonstruisana na više mjesta, a na dijelu puta od Mioske do Crkvina sanirani su svi tuneli i većina mostova, a na usponima izgradjene tzv. treće trake. Medjutim, konfiguracija terena i specifični mikroklimatski uslovi, zajedno sa mnoštvom tunela i krivinama, vječitom opasnošću od odrona i udara slapova vode koja se u vrijeme nepogoda sliva na drum, ovu dionicu čine veoma opasnom. Opreznost je neophodna čak i u sred dana, kada su meteorološki uslovi idealni jer uvijek postoji mogućnost formiranja vlažnog sloja koji postaje još opasniji ako se pomiješa sa ostacima ulja.
Izvršni direktor NVO Alfa centar, Aleksandar Dedović, govoreći o brojnim čininiocima koji kanjon Morače čine rizičnim za vožnju ističe - ljudski faktor.
"Moramo imati na umu da je ta saobraćajnica žila kucavica, da su broj, vrsta i različiti kapaciteti i gabariti motornih vozila koji tuda saobraćaju različit, naročito u ljetnjoj sezoni kada veliki broj turista dolazi i odlazi. Tu postoje svi oni činioci koji su u vezi sa ljudskim faktorom, a to je premor, posanost, vrućina, želja da se što prije stigne na odredište, nesmotrenost, nepažnja ali i faktori na koje čovjek ne može uticati - geo-meteo faktori: kiša, susnježica, magla... Kada sve pažljivo analiziramo, može se zaključiti da je čovjek taj koji griješi, odnosno, taj koji mora prilagoditi vožnju uslovima na putu i stanju vozila. Čovjek mora otvoriti četvoro očiju."
Put kroz kanjon rijeke Morače, u prosjeku dubok hiljadu metara, umjesto kao autentična prirodna atrakcija, poznatiji je po mnogobrojnim saobraćajnim nesrećama od kojih su mnoge odnijele ljudske žrtve. Umjesto nepostojeće zvanične statistike za broj poginulih na ovoj dionici od dvadesetak kilometara, postoji računica da je svaki kilometar ovog puta odnio po 15 života.
Imajući u vidu ukupan bilans žrtava, sa ove vremenske distance, možda semože tumačiti kao svojevrsno predskazanje podatak da je još u vrijeme izgradnje ove magistrale koja je počela '55., a završila se '62. godine, nastradalo 43 radnika od kojih je, čak 26 poginulo u jednom danu, prilikom rušenja konstrukcije mosta Pjenavac.
Saobraćajni stručnjak i funkcioner opozicione Pozitivne Crne Gore, Emin Duraković kaže da se uprkos brojnim obećanjima vlasti na prvu dionicu autoputa ne može računati bar još sedam do deset godina, a da se put Podgorica - Kolašin može smatrati nebezbjednim i nesigurnim.
"Postojeće zaštitne ograde i zaštitni elementi ne pružaju dovoljno sa aspekta bezbjednosti i sigurnosti i na nekim kritičnim tačkama uradjeni su tzv. zaštitni betonski zidovi sa odbijačima. Pitanje je - da li bi se ova posljednja tragedija uopšte dogodila da je most gdje se nesreća desilaimao betonsku zaštitnu ogradu sa odbijačima. Postojeće zaštitne ograde, naročito veća vozila koja prevoze putnike ili teret, veoma lako probijaju. Kada postoje betonske zaštitne ograde sa odbijačima, koje su evropski standard i koji su i preporučeni od strane evropskih konsultanata koji su pregledali ove dionice, broj tragičnih slučajeva se svodi na minimum."
