Dostupni linkovi

logo-print

Jozwiak: Crnoj Gori velike šanse za prustup NATO-u, spor napredak regiona ka EU


Rikard Jozwiak

Rikard Jozwiak

Hoće li CG dobiti pozivnicu za NATO u 2015., ima li nade da će se ostvariti ideja novog komesara za proširenje EU o tome da Brisel uloži novac u regionalne infrastrukturne projekte, te koje su najveće prepreke evropskim integracijama u državama regiona - to su neke od tema o kojima govori dopisnik RSE iz Brisela Rikard Jozwiak.

RSE: Krucijalno političko pitanje za Crnu Goru ove godine ce biti hoće li NATO poslati pozivnicu za učlanjenje. Da li će se to, prema Vašem mišljenju, i desiti?

Jozwiak: Mislim da je veoma moguće da hoće. Već neko vrijeme NATO ima samite proširenja, sledeće godine on se održava u Varšavi. Znakovito je da je Varšava nova članica, i da će htjeti neki konretan rezultat samita. A ako pogledate zemlje koje bi možda mogle biti nove članice, samo jedna ima trenutno šanse, a to je Crna Gora. Moji NATO izvori govore o tome da dosta diplomata želi da se “pokrije” cijela Jadranska obala. Sve ostale zemlje Jadrana su već NATO saveznice. Zato smatram da postoji velika vjerovatnoća da će se Crna Gora pridružiti NATO. Za ostale zemlje kao što su Bosna i Hercegovina, Makedonija ili Gruzija – nema šanse da dobiju pozivnicu, ali šanse za Crnu Goru su velike i mislim da će ishod biti pozitivan.

RSE: Kako se momenat te odluke primiče, sve su brojnije ruski prekori zvaničnoj crnogorskoj politici i poruke koje prevazilaze diplomatske norme ponašanja. Istovremeno, čuju se ocjene da su odnosi SAD i EU sa Rusijom dostigli najniži nivo još od Hladnog rata. Može li se desiti da Crna Gora bude kolateralna žrtva globalnih političkih pitanja kao što je ukrajinska kriza?

Jozwiak: Ne mislim da će se to desiti. Kolateralne žrtve biće Gruzija, Ukrajina i Moldavija. Crna Gora je po mom mišljenju već dovoljno čvrsto “utaborena” u zapadne institucije i neće biti kolateralna žrtva. Možda se uspori proces, jednako za NATO i EU, ali mislim da su moguće žrtve tog takozvanog “rata” između Zapada i Rusije su bivše članice Sovjetskog Saveza, nego države Zapadnog Balkana.

RSE: Nedavno je tokom susreta regionalnih lidera i evropskih čelnika u Briselu, Budvi i Beogradu, premijer Crne Gore Milo Đukanović kazao da EU mora prije svega ekonomski pomoći regionu kroz zajedničke infrastrukturne projekte. Da li je to realan scenario u ekonomskim i političkim okolnostima u kojima se EU trenutno nalazi?

Jozwiak: Tu ideju posebno zastupa novi komesar za proširenje Johanes Han koji želi da tokom svojih pet godina mandata poveže države Zapadnog Balkana. Biće EU novca koji će ići Zapadnom Balkanu, posebno ako bude povezivao do sada loše povezane djelove. Ipak, istina je da EU trenutno baš nema keša za razbacivanje, kao i da se nazire moguća nova ekonomska kriza, posebno s obzirom na to hoće li Grčka ostati u eurozoni ili neće. U tom slučaju se može desiti da se novac koji bi inače bio namijenjen Zapadnom Blakanu preusmjeri na suzbijanje krize u eurozoni, od Grčke, Italije, Španije, itd. Jer, mogli bismo se suočiti sa novom recesijom, a ako se to desi, novac ne bi bio uložen u Zapadni Balkan.

RSE: Iako EU ima mnoštvo problema poslednjih godina i mnogi dovode u pitanje njene finansijske i konstrukcione temelje, u CG nema mnogo euroskeptika. Ne postoji nijedna značajna organizovana grupa ili politička partija koja dovodi u pitanje učlanjenje CG u EU. U demokratiji bi se očekivalo da se o tako važnim pitanjima razvije žestoka debata “za” i “protiv”. Smatate li čudnim da ona izostaje?

Jozwiak: Da, i ne. Ako se prisjetimo debata 2003. uoči pridruživanja Centralno i Istočno-evropskih zemalja EU u 2004., njihove javnosti su bile u ogromnom procentu u korist integracija. Kada su se održali referendumi, rezultati su pokazivali podršku od 80 ili 90 posto glasova “za” kao u Estoniji, Latviji, Poljskoj. Po tome su slični Crnoj Gori. Međutim, EU se od tada mnogo promijenila. Za deset godina, kriza pretiče krizu a sve više ljudi je euroskeptičnoi ne podržavaju EU. Zato mislim da jeste donekle čudno da ta vrsta debate nije stigla do Crne Gore, jer, prisjetimo se – kada se održavao hrvatski referendum o pridruženju, rezultati su bili prilično izjednačeni. Po mom ličnom mišljenju, u Crnoj Gori postoji generalno jedan problem, a slično imaju i pojedine diplomate sa kojima kontaktiram: Političke diskusije u Crnoj Gori nisu tako pluralistične kao što bi to bilo poželjno. To je, na neki način, kraljevstvo Đukanovića. Koji vlada od kada je zemlja obnovila nezavisnost, a to može biti problem u smislu da nismo imali promjenu vlasti u Crnoj Gori što utiče na to da nema debate o tome kuda ide Crna Gora.

RSE: Mnogi od onih koji već žive u granicama EU, međutim, kažu da je riječ o veoma skupoj mašineriji bogate administracije, čije se odlučivanje događa daleko od uticaja građana. Hoće li birokratija ubiti ideju EU?

Jozwiak: Mislim da neće sama birokratija ubiti EU, ali može postati instrument u rukama ljudi protiv EU. Birokratija EU nije zapravo tako velika, ona je velika poput birokratije nekog velikog evropskog grada. A kada pomislite da ta birokratija predstavlja čak 28 država, oko 500 miliona ljudi, to nije toliko mnogo. Ili budžet EU koji je zasedam godina oko jedan trilion EUR – za svih 28 članica, to i nije tako puno. Međutim, ono što ja smatram problemom je da mnogi eurokrati-eurobirokrati uživaju na jaslama EU, u smislu novca i benefita koje dobijaju. Smatram da je problem kada Evropska Komisija koja je jedna od članova “trojke”, idu u zemlje čiji su dugovi otkupljeni u eurozoni, kao na primjer Grčku, i zahtijevaju štednju, a to su ljudi koji zarađuju mnogo više od 10,000 EUR mjesečno, imaju 60 dana godišnjeg odmora. Problem je da mnogu eurokrati, više od stotinu, zarađuju više nego britanski premijer. To je problem i takve činjenice su vrlo pogono oruđe za euroskeptike koji ne žele opstanak EU. Ipak, najveći problem EU je što su sve veće podjele na bogat sjever i siromašan jug. Taj jaz postaje sve dublji i biće ga sve teže prevazići. Nisam siguran da taj problem mogu riješiti braselski tehnokrati.

RSE: Da li moguća promjena politike evropskog proširenja, posebno prema balkanskim državama? Uzmimo za primjer Srbiju koja očekuje otvaranje prvih pregovaračkih poglavlja. Koliko će biti teško sprovoditi integrativne procese u situaciji kada Srbija ne priynaje Kosovo kao nezavisnu državu?

Jozwiak: Očekujem da će Srbija otvoriti prvo pregovaračko poglavlje u prvoj polovini ove godine. Ali će taj proces s vremenom postajati sve teži. Nema sumnje da je Srbija učinila značajan progres kada je riječ o evrointegracijama, ali postoji veliki problem u implementaciji. I zato poglavlja još nisu otvorena, iako je to trebalo biti još tokom protekle godine. Na kraju krajeva, a to je nešto što se ne čuje baš često, ako Srbija želi da postane članica EU, moraće da prizna nezavisnost Kosova. To je jasno rečeno, ako ne javno, a ono iza zatvorenih vrata. Za Srbiju i njene građane biće teško da se pomire sa tom činjenicom, i to može trajato mnogo duže nego što neki misle. Rekao bih da je Srbija krenula ka EU, ali zastajkuje, i svakako nije u sprintu kojim će za 5 godina ući u EU, kao što su optimistično najavljivali kada su dobili status kandidata i šansu da otvore prva poglavlja prije par godina.

RSE: Bosna i Hercegovina još uvijek nije postigla sporazum dva entiteta kao preduslov za napredovanje u procesu eurointegracija. Vidite li mogući izlaz iz tog ćorsokaka?

Jozwiak: Puno je bilo priče nakon što je novi komesar za proširenje Johanes Han kazao da treba da “Dejtonsku logiku zamijenimo Briselskom logikom”. Za sada, nisam siguran da je pokazano da “Briselska logika” donosi išta novo. Ima promjene u retorici EU u smislu da se neće stalno ponavljati samo uslov Sejdić-Finci, već sad uporedo govore o nekim drugim koracima koji se mogu poduzeti kako bi se proces pomjerio s mrtve tačke. Ali, slučaj Sejdić-Finci će se na kraju opet pojaviti kao uslov. Zaista smatram da se proces integracija BiH neće pokrenuti s mrtve tačke sve dok ovaj slučaj ne bude riješen. BIH će imati punu pažnju EU u 2015. Godini, mislim da će u ovu zemlju Johanes Han i Federika Mogerini (visoka predstavnica za vanjsku politiku EU) uložiti puno vremena , napora, a moguće i novca. Ali, samo novac neće biti dovoljan. Kao ni to što EU pokušava već duže vrijeme da pogura BIH u pravcu eurointegracija. Jer, na kraju se sve svede na bosansko-hercegovačke lidere I na to da li su spremni da postignu bolne kompromise. Ne pomaže to što EU nema najveću šargarepu za BIH – a to je jasan put ka članstvu u EU. Jer, do sada smo samo čuli – da, oni će jednog dana postati članica EU. Bila je bila veoma loša odluka predsjednika Evropske Komisije Žan Klod Junkera da neće biti proširenja sledećih pet godina. Jasno je da BIH ne bi mogla postati članica EU u tom periodu. U prvim javnim obraćanjima je kazao kako proširenje za njega nije prioritet , pa se trenutno proširenje rangira za njega trenutno na desetom, jedanaestom, dvanestom mjestu na listi prioriteta. A to nije baš dobrodošao signal za zemlje Zapadnog Balkana.

RSE: Makedonija je takođe zapela u integrativnom procesu – još uvijek nije riješila problem svog imena, hoće li EU ublažiti svoje uslove za deblokiranje pregovora?

Jozwiak: Naprotiv, mislim da će ih još više pojačati. Izvještaji o Makedoniji su sve gori, a evropska diplomatija koja obično koristi veoma diplomatske izraze, šalje Skoplju veoma oštre poruke, kao u izvještaju o proširenju prošle jeseni. Zato očekujem da će još više uslovljavati Makedoniju. Istovremeni, mislim da u članicama EU ali i u njenim institucijama, ponestaje strpljenje sa gospodinom Gruevskim. Zato umjesto šrto mislimo da je problem imena Makedonije krucijalno za odblokiranje pregovora, mislim da će se Makedonija ozbiljno morati pozabaviti mnogim drugim problemima kao što je sloboda medija, pluralnost društva, Itd. Podsjećam, Makedonija je ranije bila rame uz rame sa Hrvatskom koja je danas članica EU, a sada je na začelju tog procesa sa Kosovom i Bosnom i Hercegovinom. I to je zabrinjavajuće.

RSE: Kosovo je potpisalo Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju, a jedna od glavnih prepreka u integracijama te zemlje je veliki broj imigranata iz tog područja. A kako je priliv imigranata iz cijelog svijeta jedan od problema evropskih država, da li očekujete u tom smislu moguće restrikcije evropske politike prema Kosovu, ali i prema drugim zemljama Balkana?

Jozwiak: Nema govora o tome da će Kosovo ove godine dobiti viznu liberalizaciju od EU, a kada je riječ o restrikcijama – mislim da do njih neće doći. Ali, nikada ne smijete podcijeniti trenutne anti-imigrantske osjećaje u EU. Vidjeli smo što se desilo u terorističkom napadu na pariški nedjeljnik "Šarli ebdo", i to može da izazove zahtjeve za restrikcijama imigracije iz svih krajeva svijeta, čak i Zapadnog Balkana. Zato ne bih potpuno izbacio mogućnu opciju restrikcija kada je riječ o slobodnom ulasku u EU ljudi sa Zapadnog Balkana. Kada govorimo o kosovskim integracijama, one su generalno “zaglavljene” dijelom zbog toga što ga nije priznalo 5 država, ali i zato što je trebalo toliko puno vremena da se prošle godine postigne dogovor o novoj Vladi, kao i zato što dijalog sa Srbijom nije dao pozitivnih pomaka u protekloj godini. Stoga vjerujem da će ovo biti još jedna teška godina za Kosovo.

  • 16x9 Image

    Jasna Vukićević

    Dopisnica RSE od 1999. godine. Sarađivala sa više crnogorskih i regionalnih medija. Po obrazovanju profesorica engleskog jezika i književnosti.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG