Dostupni linkovi

logo-print

Jovanović: Erotika jugoslovenskog filma smjelija od hollywoodske


Nebojša Jovanović

Nebojša Jovanović

U okviru drugog ciklusa predavanja "Neko je rekao feminizam" Sarajevski otvoreni centar uz podršku Fondacije Friedrich Ebert i Magazina Dani u utorak uveče je priredio predavanje na temu "Erotika u klasičnom jugoslavenskom filmu".

Filmski kritičar i historičar filma Nebojša Jovanović pred punom salom Muzeja književnosti i pozorišne umjetnosti BiH govorio je o počecima vrućih scena u kinematografiji ovdašnjih prostora.

U intervjuu za RSE on ističe, između ostalog, da su jugoslovenske filmadžije hrabrije pristupile snimanju erotike nego hollywoodski autori tog vremena.

RSE: Koja je osnovna odlika erotike u klasičnom jugoslavenskom filmu?


Jovanović: Najveći broj filmova koje sam prikazao na predavanju - "Sofka", "Opštinsko dete", "Ciganka", "Anikina vremena", "Hanka" i "Ne okreći se sine" - su, zapravo, historijski filmovi. Oni prikazuju period prije socijalističke revolucije, predmodernu sredinu u kojoj je jaka patrijarhalna tradicija u kojoj se žene "prodaju", jer se stupanje u brak tretiralo kao - rekao bih - poslovna transakcija.

Interesantno je spomenuti da su ti filmovi, po pravilu, vremenski smješteni u posljednje dane Otomanskog carstva na ovim prostorima a radnje se najčešće odvijaju na takozvanim orijentalnim prostorima poput Bosne i Hercegovine ili juga Srbije. To su adaptacije književnih djela poput "Hanke", "Nečiste krvi", "Koštane" i jako je zanimljivo kako je taj tip ženstvenosti predstavljen u ovim filmovima.

Dakle, to je orijentalna žena, romkinja ili kao mješanka, definitivno ne neka tipična žena nego su to bile posebne žene, posebno lijepe i fatalne. Upravo je ovakav tip ženstvenosti uveo erotiku u jugoslovenski film. Te erotike nije toliko bilo u filmovima koji su bili smješteni u Drugi svjetski rat, partizanskim filmovima, niti u filmovima koji su bili smješteni u te 1950. godine, poratne godine. Kasnije, od druge polovine 50-ih godina ta "erotska struja" iz tog žanra se razliva i u ostatak jugoslovenskog filma.

RSE: Koje je ostvarenje jugoslovenskog filma "probilo led" u prikazivanju vrućih scena?


Jovanović: Riječ je o filmu "Sofka" koji je ostao tipsko ostvarenje. Radnja se odvija na jugu Srbije, dakle imamo književnu adaptaciju koja opisuje posljednje dane Otomanske imperije na ovim prostorima. Zapravo, to nisu samo posljednji dani Imperije, nego cijelog jednog načina života koji se danas označava kao orijentalni i koji je imao patrijarhalni, rodni režim u kojem su i žene, kao i pojedini muškarci, uvijek bili pod pritiskom onih moćnijih u njihovoj sredini.

Fotografija iz filma "Sofka"

Fotografija iz filma "Sofka"

Film "Sofka" iz 1948. godine je film u kojem žena pokušava da se odupre tom sistemu, ali ne uspijeva. Ona, de facto, biva prodana u brak. Scena, u kojoj vidimo po prvi put obznaženo žensko tijelo, prikazana je na specifičan način. Sofku, glavnu žensku ulogu istoimenog filma, vidimo u hamamu u posljednjim trenucima njene predbračne slobode i to njezinu siluetu, obline na zidu hamama, a ne direktno njezino nago tijelo. Obično su u filmovima muškarci ti koji gledaju nage žene. Međutim, u slučaju "Sofke", nju u hamamu ne posmatraju muškarci nego njezine prijateljice koje su došle na ritualno pranje i predbračne pripreme.

U filmu "Opštinsko dete" iz 1953. predstavljena je fotografija sa slikom nage žene, žene sa neprekrivenom dojkom. Iste godine nastao je i film "Ciganka" i čuvena scena plesa Koštane. U ostvarenju "Anikina vremena" iz 1954., koje je nastalo prema pripovijetki Ive Andrića, prvi put imamo ulogu fatalne žene.​

(Insert iz filma "Anikina vremena")


Reditelj Slavko Vorkapić otišao je korak dalje. U završnici filma "Hanka" on pokazuje do pola otkrivenu bradavicu jedne dojke što je ujedno prvi kadar jugoslovenskog filma sa ovim motivom. Međutim, to se nije smatralo erotikom u punom svom smislu zato što je obnažena bradavica mrtve, a ne žive žene. Prva naga ženska figura u partizanskom filmu je ona iz "Ne okreći se sine" iz 1956. godine.

RSE: Tokom predavanja rekli ste da su erotiku ondašnje filmadžije tretirali kao opasnost, kao nešto ubilačko.


Jovanović: Nije samo nekadašnji milje erotičnost smatrao kao opasnu. Mi imamo jako dugačku tradiciju u umjetnosti i prije filma, pogledajte samo slikarstvo ili književnost. Seksualnost i erotika i u vremenu Stare Grčke, svi veliki mitovi povezuju seksualni čin i nasilje - u većoj ili manjoj mjeri - i zbog toga se seksualnost uvijek percipira kao traumatično. I danas imate ljude koji određene načine kako je seksualnost predstavljena u umjetnosti mogu vidjeti kao subverzivne ili opasne jer samu seksualnost vide kao takvu.

RSE: Upoređujući svjetske kinematografije i jugoslovensku, koliko su ovdašnji filmski autori bili smjeliji u snimanju erotičnih scena jer istovremeno u američkom filmu se rijetko moglo vidjeti nago žensko tijelo.
Fotografija iz filma "Kuća na obali", 1954.

Fotografija iz filma "Kuća na obali", 1954.

Jovanović: Jugoslovenska kinematografija je krenula sa znatnim zakašnjenjem u odnosu na svjetske kinematografije, ali je na ovom planu vrlo brzo sustigla i prestigla. Način na koji je prikazano erotizirano žensko tijelo u nekom filmu iz 1953. godine, imam na umu film "Ciganka", bio je nezamisliv u Hollywoodu tog vremena. Hollywood je erotizirao ženske likove na drugi način, a ne ovako kako su radile jugoslavenske filmadžije koje su to hrabrije radile u odnosu na hollywoodske. U isto vrijeme u Evropi ste imali provokativnije filmove. Dakle, jugoslovenska kinematografija je pokušavala stizati svjetske trendove zato što su ti trendovi dominirali u jugoslovenskim kinima.

RSE: Šta se dogodilo kasnije, 60-ih godina prošlog vijeka?


Jovanović: Šezdesete godine donijele su eksploziju erotike na ekranima. U jugoslovenskom filmu stvar doseže, rekao bih, čudni vrhunac. Godine 1971., svi znamo za slučaj filma "Misterije organizma". Međutim, postoji još jedan film koji je iste te godine snimljen i izazvao kontroverze i ostao zabranjen u svojoj izvornoj verziji - film Bostjana Hladnika "Maškarada". Ovaj slovenski reditelj nije bio zadovoljan prikazom seksa, tada standardnim u jugoslovenskom filmu, nego je u "Maškaradu" ubacio čak i jedan porno isječak. On je koristio jedan kratkotrajan snimak autentičnog seksa koji, ako trepnete, nećete ni primijetiti. Upoređujući njegov rad u svjetskim razmjerima, to je takođe bio vrlo avangardan postupak.

RSE: Bilježe li se u jugoslovenskoj kinematografiji filmski seks simboli? Neki navode da su to bile Vera Gregorić, Neda Arnerić, Mira Furlan, Tanja Bošković...


Jovanović: Naravno. Mnoge te žene bile su seks simboli svog vremena. Posebno je to zanimljivo u ovom ranom periodu - koji obično vežemo za socrealizam, za nekakvu dogmatsku kontrolu nad kinematografijom - imali smo glumice koje su postale i međunarodno priznate. Naprimjer, glumica Selma Karlovac je nakon svojih početaka u jugoslavenskom filmu i to upravo u ostvarenju "Ciganka" postala evropski poznata. Ona je ostatak svoje karijere, uglavnom, provela snimajući filmove u Austriji i Njemačkoj. Lila Anders, koju je proslavio film "Ne okreći se sine", bila je izrazita hollywoodska plavuša toga vremena.

(Selma Karlovac u ulozi Koštane u filmu "Ciganka")

RSE: Možete li napraviti paralelu između ondašnjih jugoslavenskih filmskih autora i sadašnjih koji djeluju u zemljama bivše Jugoslavije? Koliko su savremene filmadžije hrabrije u rušenju granica, kao što su to radili njihovi prethodnici?


Jovanović: Dati neku objektivu procjenu toga je jako teško jer su ti konteksti toliko različiti i ideološki, politički, ekonomski i kulturološki. Svaki filmski stvaralac radi u svoj vremenu i pregovara sa tim vremenom i sa raznim uticajima od te nekakve političke cenzure, ekonomskih okolnosti, uticaja savremenika. U ovim filmovima vidimo da, naprosto, nije u pitanje samo kontriranje nekakvim pretpostavljenim dominantno-političkim normama, već vidimo da se reditelji takmiče jedni sa drugima, uvijek onaj koji dolazi sa novim filmom pokušava pomjeriti nove granice. Smatram da stvari u osnovi i danas tako funkcionišu.

  • 16x9 Image

    Zvjezdan Živković

    Magistar komunikologije. Izvještava o kulturi, socijalnim temama i eurointegracijama. Kreira multimedijalne sadržaje i uređuje portal Balkanskog servisa RSE.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG