Dostupni linkovi

logo-print

Jesu li protesti u Egiptu bili najveći do sada?


Demonstracije u Egiptu

Demonstracije u Egiptu

Autor Ruth Alexander (prevela Ena Stevanović)

Tvrdi se da su Egipćani ovog mjeseca pokrenuli najveće proteste u povijesti.

Anti-vladine demonstracije širom zemlje su zasigurno pokazale ogromnu moć naroda. No, da li je broj prosvjednika doista bio tako veliki kako se izvještavalo i kako se to uopće može saznati?

Prosvjedi protiv islamističke vlade Mohameda Morsija, prvog demokratski izabranog egipatskog predsjednika, su na ulice Kaira i okolice doveli ogroman broj ljudi, nakon čega je 3. jula vojska svrgnula vođu s vlasti.

Izvještavalo se da je oko 30 milijuna ljudi izašlo na ulice.

„Mislim da je to uveliko pretjerano,“ kaže Wyre Davies, dopisnik sa Bliskog Istoka.

„Protesti se ne čine ništa većim nego oni 2011. godine kad je došlo do revolucije. Na trg Tahrir može stati nekih pola milijuna ljudi, stoga je nemoguće govoriti kada se protesti odvijaju na trgu Tahrir da se okupilo nekoliko milijuna ljudi.“

„Mislim da se širom zemlje ovaj put okupilo nekoliko milijuna ljudi koji su prosvjedovali protiv Muslimanskog bratstva, ali nikako 30 ili 40 milijuna, kako su neki izvještavali. To je 45 posto populacije, to je nemoguće. Previše je mladih ljudi u Egiptu da bi takva računica bila tačna,“ kaže Davies.

Davies je upravu. Oko petinu egipatske populacije od 80 milijuna stanovnika čine djeca mlađa od deset godina.

Odakle onda dolazi brojka od 30 milijuna prosvjednika? Teško je pronaći izvor te informacije kao i bilo koje druge koja se odnosi na broj ljudi na masovnim skupovima.

„Brojka koja se često pojavljivala je 17 milijuna,“ kaže Chris Greenway, sa BBC Monitoringa koji prati svjetske medije.

„Međutim, nismo uspjeli ustanoviti nikakav izvor te informacije bolji od citiranja ‘eksperata’. Državna novinska agencija Mena je izvijestila da Ministarstvo unutarnjih poslova nije dalo nikakve procjene, tako da se čini da informacija ne dolazi od njih,“ kaže Greenway.

„Reuters je citirao neimenovani vojni izvor koji kaže da se te noći okupilo oko 14 milijuna ljudi. Naredni izvještaji su naveli da se radi o 33 milijuna,“ dodaje on.

Ovo je igra brojki u kojoj obje strane tvrde da imaju podršku naroda, kaže Davies.

„Ono što smo vidjeli prošlog tjedna je bio vojni udar, nema dvojbe o tome. Stoga je jedino logično opravdanje za vojni udar to da je narod podržao taj udar. To znači da je u interesu onih koji su podržavali svrgavanje predsjednika to da kažu da su ih podržavali milijuni ljudi,“ objašnjava Davies.

Otkako je predsjednik Morsi svrgnut s vlasti, obje strane su tvrdile da su imale veliki broj pristalica na ulicama, kaže Wyre.

A to se događa jako često.

Sve računice morate uzeti sa rezervom, kako kaže Hannah Fry, matematičarka sa Univerziteta u Londonu.

„Vrlo rijetko se događa da imate izvještaj o veličini učesnika skupa u kojem nema pretjerivanja na jedan ili drugi način,“ kaže ona.

„Ako uzmemo za primjer londonski protest ‘Zaustavite rat’ iz februara 2007, policija je tvrdila da je bilo 10 hiljada prosvjednika, dok su organizatori procijenili da ih je bilo 60 hiljada, što je šest puta više.”

Čak i kada nemaju političku pozadinu, procjene masa jako variraju, kako kaže prof. Paul Yip sa Univerziteta u Hong Kongu.

Procjena broja okupljenih na kraljevskom vjenčanju Princa Williama i Kate Middleton je varirala u rasponu od pola milijuna do milijun, kaže on. Na inauguraciji predsjednika Baracka Obame je bilo 1.8 milijuna ljudi, kako se navodi u neslužbenim vladinim procjenama. Ostali tvrde da je brojka bliža milijunu.

Postoji nekoliko načina da se izbroji masa ljudi, ali nijedan od njih nije savršen.

Jednostavan način za brocjenu broja okupljenih je satelitska slika događaja na kojoj se zatim nacrta mreža. Nakon toga se izbroje ljudi u jednom polju mreže i to se pomnoži sa ukupnim brojem polja.

Međutim, granice polja često nisu jasno definirane, s obzirom da se ljudi ne raspršuju ravnomijerno, što dodatno otežava zadatak.

“Znači do procjene se uglavnom dolazi nagađanjem,” kaže prof. Yip.

Brojanje masa koje se kreću predstavlja još veći izazov.

Ponekad se nakon događaja rade ankete, ali ne može se uvijek vjerovati odgovorima ljudi, kaže on.

Drugi pristup je da se fizički izbroje ljudi koji se kreću od određene tačke. Međutim, kako onda izbrojati ljude koji se pridruže povorci na nekoj drugoj lokaciji ili ljude koji prođu više puta istom tačkom.

Profesor Yip u proteklih deset godina prati broj ljudi koji sudjeluju u godišnjim prosvjedima 1. jula u Hong Kongu, kojima se obilježava predaja suvereniteta Kini.

Metoda koju on koristi je brojanje prisutnih u dvije tačke, A i B. Na drugoj tački B on također anketira ljude koji prolaze i pita ih jesu li prošli pored tačke A. Na taj način on minimalizira problem dvostrukog brojanja.

U proteklih deset godina, jaz između procjena organizatora i policije postaje sve veći. Ove godine je policija tvrdila da je na protestu bilo 66 hiljada ljudi, dok su organizatori rekli da ih je bilo 420 hiljada. Yip procjenjuje da je na ulicama bilo oko 100 hiljada ljudi.

Organizatori imaju tendenciju da precjenjuju taj broj u pokušaju da dobiju više političke moći, međutim prof. Yip smatra da time samo štete sami sebi.

Stotinu hiljada ljudi na ulicama šalje snažnu poruku vladi Hong Konga da narod želi promjene, kaže on.

“Međutim, ono što se događa je da organizatori izmisle tako veliki broj koji ne čini sretnim veliki broj ljudi i ta procjena uopće nije ugodna. Stoga je taj ogroman broj sam po sebi postao vrlo negativna stvar za organizatore.”

Brojanje masa sve više postaje stvar javnih odnosa i skupljanja političkih poena nego potraga za istinom, zaključuje Yip.
XS
SM
MD
LG