Dostupni linkovi

logo-print

Prvi april: Jesmo li zaboravili da se šalimo?


Ilustrativna fotografija

Ilustrativna fotografija

Koliko puta ste na 1. april bili prevareni ili čuli nešto što vas je zapanjilo, da bi samo poslije nekoliko trenutka ohladili glavu čuvši ono „aprililili“? Danas, 1. aprila, manir da zbijaju šale, očito je više praksa medija, koji bombastičnim naslovima povećavaju tiraž, nego što je naša navika da sebi i drugima dan učinimo ljepšim i razdrmamo monotonost svakodnevice.

„Mislim da je Prvi april kod nas u Crnoj Gori, jedini praznik koji se ne proslavlja svečano nego radno, a mnogima je kao svaki dan. Zavisi od profesije.“

Aprililili: Utakmica Crna Gora-Rusija na neutralnom terenu u Beogradu

Među prvoaprilskim šalama crnogorskih medija je i sljedeća:

"Evropska kuća fudbala UEFA odlučila je danas da se prekinuta fudbalska utakmica Crna Gora-Rusija odigra ponovo na neutralnom terenu u Beogradu", saznaje Portal Analitika.

"Istovremeno, UEFA je zbog loše organizacije kaznila Fudbalski savez Crne Gore sa 150.000 švajcarskih franaka. Savez je kažnjen sa ukupno tri utakmice igranja na neutralnom terenu, a kao gradovi koji se po mišljenju UEFE smatraju neutralnim su predloženi Beograd, Tirana i Sarajevo, a naš savez se odlučio za Beograd."

Da li je neko nasjeo ili ne ne znamo, tek nakon nekog vremena ovaj je medij ipak dodao - aprililili.

Tako radijski novinar iz Kotora, Dragan Sklender, humorista poznat po skečevima, doživljava današnji dan danom lažova, kada su ljudi navikli da zbijaju one zgodne ili manje zgodne smicalice i šale.

No, ta praksa kao da se sve više gubi, a na Prvi april najčešće nas podsjećaju novine, na čijim naslovnicima osvanu bombastični naslovi koji nas ili začude, zabrinu ili nasmiju.

Tako su „Vijesti“ objavile kako će bivši gradonačelnik Podgorice Miomir Mugoša, za čijeg je mandata podignuto više mostova u glavnom gradu Crne Gore, svoju novu, diplomatsku dužnost u Ljubljani početi tako što će slovenačkoj prijestonici podariti još jednu ćupriju.

Kao drastična prvoaprilska šala, koja se pod taj termin nikako ne bi mogla podvesti, prije nekoliko godina u štampi je objavljeno kako biser crnogorskog turizma ostrvo - grad hotel Sveti Stefan, nepovratno klizi u more.

Da svjetski dan varanja iz zabave zna da se obrne u svoju suprotnost, upravo je na svojoj koži osjetio sam Dragan Sklender, koga je reputacija šaljivdžije umalo koštala težih posljedica.

„Čovjek sam sa primorja, odrastao na ribljim specijalitetima. Međutim, organizam to više nije mogao da podnese i postao sam osjetljiv na ribu, koju nijesam smio da jedem. Kad me uhvatilo gušenje poslije jedne porcije koju sam pojeo u ovdašnjem restoranu, otišao sam do Doma zdravlja. Imao sam baš jako gušenje. Međutim, dispečer je mislio da je u pitanju skrivena kamera. Rekao je doktorici da se ja samo šalim. Ipak, vidjela je da crvenim i da se gušim. Sve je moglo skupo da me košta.“

No šale, bile slane ili neslane, sve manje su navika crnogorskih građana. Čini se da su poriv da se podsmjehnu na tudj, a još više na svoj način, najviše zadržali Cetinjani, svojim specifičnim humorom koji u osiromašenoj sredini još jače odjekne. Tako su jednog sugrađanina koji je centrom gradom na povocu vodio svog psa koji hramlje pitali: „A primaš li što na njega, jadan?“

Koliko u sivoj svakodnevici i borbi za golu egzistenciju ima mjesta za šalu pitali smo Podgoričane.

I na kraju, vraćamo se našem junaku sa početka priče.

„Trudim se da u mojoj okolini ljude više vedrim nego oblačim! Mislim da kod nas u Crnoj Gori ima mnogo duhovitih ljudi i da je humor jedan od najboljih crnogorskih proizvoda, u ovom regionu što se nekad zvala Jugoslavija“, kaže humorista Dragan Sklender.

  • 16x9 Image

    Dimitrije Jovićević

    Novinarstvom se bavi od 1995, kada je počeo rad na BK Televiziji u Beogradu. Na RTV Crne Gore, koja je u to vrijeme bila prepoznatljiva po otporu režimu Slobodana Miloševića, prelazi 1998. godine. Od 2000. radi za podgoričko dopisništvo RSE i od tada je povremni prezenter u praškom studiju.

XS
SM
MD
LG