Dostupni linkovi

logo-print

Jelena Bakić: Za studentske stipendije ne postoje granice u godinama


Jelena Bakić

Jelena Bakić

Sve je više onih koji razmišljaju o studiranju u inostranstvu, koje je danas dostupno zahvaljujući Internetu i brojnim evropskim i američkim stipendijama, koje se nude onima željnim znanja. Da apliciranje i dobijanje takve stipendije nije nemoguća misija, kako se na prvi pogled može učiniti, potvrđuje i naša današnja gošća Jelena Bakić, doktorantkinja koja izučava „Tekst i događaj u ranoj modernoj Evropi”, u okviru programa Erasmus Mundus, koji finansira Evropska unija.

RSE: Stipendistkinja ste TEEME - međunarodnog programa koji je ustanovila EU. Njegova suština je u saradnji kulturnih i kreativnih centara četiri zemlje – Velike Britanije, Njemačke, Portugala i Češke. Vi trenutno boravite u Pragu. Da li su Vaša očekivanja ispunjena kada je riječ o jednom od gradova koji se smatra evropskim centrom kulture?


Bakić: Zaista jesu. Na Fakultetu umjetnosti sam i sve je dobro organizovano. Sva predavanja su na engleskom. Što se tiče programa i organizacije, zaista je dobro. Što se tiče profesora, oni su dostupni i hoće da nam pomognu.

RSE: Suštinski, TEEME studije se opisuju kao istraživanje uticaja prošlosti na sadašnjost. Riječ je o periodu od XV do XVIII vijeka, dakle doba kada su postavljeni temelji modernosti. U fokusu ovih studija je i mobilnost – tako ste imali priliku da boravite i istražujete na studijama u više evropskih država. U čemu je razlika njihovog sistema obrazovanja u odnosu na onaj koje imamo u Crnoj Gori ili regionu?


Bakić: U TEEME-u je osam studenata. Prvih šest mjeseci smo bili u Engleskoj, poslije toga, u zavisnosti od naših istraživačkih planova su nas rasporedili, nekoga u Prag, nekoga u Berlin, nekoga u Porto. Što se tiče Praga, organizacija je jako dobra. Ovdje postoji jedan tradicionalni način predavanja, dok je u Engleskoj to bilo aktivnije. Uglavnom su se studenti što više uključivali u diskusiju, sami smo spremali predavanja. Recimo tih šest mjeseci sam pet puta imala svoje samostalno predavanje. Profesori i studenti su postavljali pitanja.

RSE: Ovih dana mnogi maturanti razmišljaju o tome koji fakultet upisati. Iako nema zvaničnih podataka, uočljivo je da sve više mladih odlazi da studira u inostranstvo. No, ipak je utisak da nedovoljno koriste obilje stipendija koje nude Evropa i SAD. Kako ste Vi dobili stipendiju dva puta – primjer ste da to nije nemoguće ostvariti. Iz Vašeg iskustva nam kažite što je najvažnije imati ili znati pri kandidovanju za ino stipendiju?


Bakić: Treba biti zainteresovan. Najznačajnije je da vas nešto zanima i da nađete načina da se to proučava, da radite na tome. Nije cilj dobiti stipendiju da bi se negdje išlo, nego da to bude nešto što vas zanima, da to i istražujete.

Puno mojih prijatelja hoće da se prijavi, ali misle da je kasno. Puno ljudi se obeshrabri i misle da postoje granice u godinama. Te granice ne postoje. Studirala sam na postdiplomskim studijama sa ženom koja je imala 55 godina. To nema nikakve veze. Onda se mnogi uplaše kada vide koliko je potrebno dokumentacije. Kada sam se prijavljivala za master studije, pomislila sam kako je to strašno i kako nikada neću sve prikupiti. Ali nije tako. Potreban vam je samo dobar CV i sve možete putem Interneta da sredite, bez ikakvih problema.

Problem je novac. Da bi ste se prijavili, potrebno je da položite ispit iz engleskog jezika. Sva dokumenta moraju da se prevedu kod sudskog tumača. To sve košta. A prijavljujete se za nešto gdje niste sigurni da li ćete da prođete. Svaki put sam pozajmljivala pare da bih se prijavila. Htjela sam da pokušam. Više su me podržavali profesori.

Potrebno je odmah stupiti u kontakt sa profesorima koji vode taj program ili sa studentima koji su već na tom programu. Vidjela sam da su u programu dvije djevojke iz bivše Jugoslavije, jedna iz Makedonije, a druga iz Hrvatske. Odmah sam im poslala mail i pitala šta misle o programu, šta bi bio njihov savjet, šta su one uradile kada su se prijavljivale. One su mi odmah odgovorile, kao i svi koje sam kontaktirala. To vas nekako ohrabri i da vam poleta da završite. Samo je potrebno malo vremena. Tu je najvažnije da se dobro definiše i da bude jasna ideja, na čemu će da se radi.

RSE: Opšte je mjesto da u Crnoj Gori obrazovanje nije presudno za dobijanje posla ili za ono sto se u našim okolnostima smatra uspjehom. Zato mnogi koji studiraju vani, odluče i da tamo nastave živjeti. Da li planirate raditi u Crnoj Gori?


Bakić: Nemam baš sada neki jasan plan. Ako bi bio neki dobar posao ja bih se vratila, ali moje dosadašnje iskustvo baš i ne pokazuje da će to tako da bude. Vidjetćemo, ostavljam sve varijante otvorene. Naviknete se na jedan uređeni život, pa vam to nekako i prija.

  • 16x9 Image

    Jasna Vukićević

    Dopisnica RSE od 1999. godine. Sarađivala sa više crnogorskih i regionalnih medija. Po obrazovanju profesorica engleskog jezika i književnosti.

XS
SM
MD
LG