Dostupni linkovi

logo-print

Diklić: Rušenje predrasuda među mladima kroz JuventaFest


Jasna Diklić

Jasna Diklić

U Sarajevu je započeo drugi po redu JuventaFest, smotra stvaralaštva srednjoškolaca regiona. Festival će biti zatvoren 17. septembra. Bit će izvedeno šest predstava, te održane brojne radionice, okrugli stolovi i izložbe. Gost je osnivačica Jasna Diklić, sarajevska glumica koja je igrala u nebrojenim teatarskim predstavama i više od 20 filmova i TV serija.

RSE: O čemu je JuventaFest?


Diklić: To je drugi internacionalni festival srednjoškolskog dramskog stvaralaštva, koji sam inicirala i na neki način okupila. Radila sam u poetskom teatru mladih Juventa i za tih 12 godina, napravili smo sedam projekata koji su zaista bili vrlo kvalitetni, sa namjerom da se ti projekti pokažu i njihovim vršnjacima.

RSE: Ko sve učestvuje i šta će nam to mladi ljudi predstaviti ovoga puta?


Diklić: Bit će šest predstava, dvije iz Srbije, dvije iz BiH, jedna iz Hrvatske i jedna iz Slovenije. Predstave se tematski vežu na probleme te populacije. Preispituju se i neke druge teme. Mislim da će to sigurno biti vrlo primljeno od srednjoškolaca iz sarajevskih srednjih škola.

RSE: Biće i niz propratnih manifestacija - radionica, okruglih stolova, razgovora?


Diklić: Da. Prošle godine su imale velikog odjeka i uspjeha radionice koje vode naši profesori sa Akademije scenskih umjetnosti. Svi učesnici su podijeljeni u četiri radionice. Njih 120 će ove godine pohađati te radionice, koje su tematski vezane za razne vještine glumačkog poziva. To je prezentacija svih radionica - maske, lutke, ples, dramaturgija, hiphoperi. Njihov rad će biti prezentiran upravo na zadnji dan festivala, kao što je bilo i prošle godine. To je jedna od najljepših prezentacija koje smo imali, a nadam se da ćemo je imati i ove godine. Mladi ljudi, za četiri dana, sa svojom energijom i kreativnosti, oblikuju razne priče koje su zaista impresivne.

RSE: Evo, rekli smo da je ovo drugi po redu Festival, a ima i jedna podudarnost sa sloganom "drugi i drugačiji". Slogan se, jamačno, ne odnosi na poređenje rednih brojeva?

Naš cilj je da se ruše predrasude, da postanemo drugačiji, tolerantniji i bolji. Zajednički rad stvara bolje, otvorenije veze i odnose među ljudima, pogotovo među mladima

Diklić: Kroz dramsko stvaralaštvo učesnici razvijaju maštu, spontanost, inventivnost, inteligenciju, emotivnost, a prije svega empatiju, sposobnost da razumiju druge ljude, njihova osjećanja i da proniknu u njihove ambicije i ciljeve. Taj dramski proces omogućava da učenici, kroz maštu i igru, istraže vrijednosti, stavove, različite uloge, vještinu dijaloga, zastupanje sopstvenog i uvažavanja tuđeg mišljenja. To je naš cilj.

Naš cilj je da se ruše predrasude, da postanemo drugačiji, tolerantniji i bolji. Zajednički rad stvara bolje, otvorenije veze i odnose među ljudima, pogotovo među mladima. Mladi ljudi iskazuju veću motivaciju kada aktivno učestvuju. Taj rad je prilika da se izazovu promjene. Kreativna drama osnažuje mladog čovjeka i on preuzima inicijativu, priprema ga za aktivnog učesnika u oblikovanju, i sopstvenog života, i okruženja, doprinosi kulturi dijaloga kroz razmjenu mišljenja. To je osnovni cilj koji sam željela sa svojim saradnicima da uspostavim na razvijanju drugačijih mladih ljudi, njihovom sazrijevanju, da bi na kraju postali slobodni ljudi.

RSE: JuventaFest je izrastao iz istoimenog projekta poetskog teatra Juventa, čiji si lider godinama bila. Kakva se iskustva mogu prepoznati iz višegodišnjih druženja? Postoje li vidljivi pomaci? Do koje mjere su prepoznatljivi rezultati Juventa pokreta?


Diklić: To je zaista Juventa pokret. Vidljivi su rezultati. Nevjerovatno koliko se ti mladi ljudi usmjeravaju u neke drugačije i ljepše svjetonazore. Umjetnost kulture jeste svijest, ona nije ukras, nije balans, ona je svijest o tome kako percipiram svijet oko sebe. Ta kategorija duhovnosti sigurno štiti mladog čovjeka, da bi mogao da promatra svijet čestitije, bolje, iskrenije i poštenije. To je ono što duhovnost nudi mladom čovjeku.

Imala sam audiciju za pijem u Juventu. Svi mladi ljudi, koji su se prijavljivali na tu audiciju, su bili drugačiji po nečemu, po osjećanju i senzibilnosti tog života u sebi i oko sebe, emotivnosti, empatije. Naravno, oni nisu bili osvješteni, nisu imali svijest o tome, ali kroz proces rada, kroz davanje nekih informacija, oni su počeli polako da oblikuju svijet oko sebe i da se okreću prema sebi, da postaju samouvjereniji, izgradili su samopoštovanje, otvorili zatamljene kreativnosti, koje čak ni njihova najbliža okolina nije mogla prepoznati. U tom smislu je sazrijevanje mladog čovjeka, kroz ovakve vanškolske aktivnosti, nevjerovatno dragocjeno.

Akademija scenskih umjetnosti ima najmanje po dva studenta upravo iz Poetskog teatra mladih. To je postao rasadnik budućih glumaca, reditelja, dramaturga i svih onih koji su se zadojili i inficirali ovim našim poslom. Da ne govorim koliko oni postaju drugačiji konzumenti dešavanja na kulturnom prostoru. Oni prosto budu educirani da budu pravi gledaoci, da drugačije gledaju, i pozorišnu predstavu i likovnu izložbu i poetske večeri i sve ono što njima pripada. Sigurno da će nam svijet biti mnogo bolji, ako bude još više takvih mladih ljudi.

RSE: Prepoznaju li političari u regionu domete ovakvih projekata?

Zapanjena sam činjenicom da gradska uprava, pored svih mojih želja da stupimo u kontakt, da ih pokušam ubijediti da budu pokrovitelji, nije imala interesa, niti su imali potrebu da razgovaraju sa mnom

Diklić: Postoje pojedinci koji su prepoznali značaj, vrlo rijetki. Najveći dio njih se ponaša vrlo indiferentno, čak i oni koji jesu zaduženi za tu populaciju. Vladine organizacije su mnogo manje involvirane u ovu ideju, nego nevladine organizacije. Festivala ne bi bilo da nije američke ambasade, sponzora ili individualne želje da se pomogne tom festivalu.

Zapanjena sam činjenicom da gradska uprava, pored svih mojih želja da stupimo u kontakt, da ih pokušam ubijediti da budu pokrovitelji, nije imala interesa, niti su imali potrebu da razgovaraju sa mnom. Festival se dešava u našem gradu. To je jedini festival koji se dešava u regionu, a čini mi se i šire, ovakvog profila. Mislim da bi me i kantonalna i federalna ministarstva trebala zvati na brifinge jer ja radim umjesto njih.

RSE: Zašto ljudi koji imaju jedno takvo bogato profesionalno iskustvo ne bi žrtvovali malo slobodnog vremena i prenosili svoje spoznaje mladima jer pretpostavljam da čovjeku zaista mora biti puno srce i mora donositi mnogo radosti kada učestvuje u ovakvom projektu?


Diklić: To je jedan praznik mladosti, oni ne dozvoljavaju da se ostari. Oni svojom energijom zapljusnu čovjeka. Ništa drugo ne ostaje nego ta radost i taj prekrasan osjećaj da rade nešto lijepo, nešto dobro, nešto što ih vezuje. Ti mladi ljudi se druže i dalje. Srednjoškolci iz Srbije i Beograda su ovdje dolazili, slavili novu godinu, iz Hrvatske su išli u Sloveniju, Slovenci u Makedoniju. Obavezno se preko FB dopisuju, dogovaraju, ljetuju zajedno.

To nekima baš nije jako drago što počinjemo da se družimo, da rušimo te granice, da osvajamo nove prostore i nove svjetonazore. Ali, neće im uspjeti jer mladost neda da bude getoizirana. Ona ruši te getoizirane mentalne sklopove. Neće im dozvoliti da ih zatvore u torove i da ih indoktriniraju svojim negativnostima.

  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG