Na sceni Sarajevskog ratnog teatra u petak će se održati premijera trilogije "Janje / Kokoš / Orao" u okviru projekta "Stoljeće jedne porodice".
Finansijski potpomognuta Evropskom unijom velika regionalna koprodukcija Internacionalnog teatarskog festivala MESS - Scena MESS, Bitef teatra i Zagrebačkog kazališta mladih želi doprinijeti obilježavanju 2014. kao godine prenošenja evropskih vrijednosti i pomirenja, te omogućiti ono važnije - otvoreno suočavanje sa prošlošću.
Zemlje Balkana različito tumače Prvi svjetski rat. Zapravo, svaka ima svoju interpretaciju konflikata koji su zadesili ovo područje u proteklih stotinu godina.
O jednom drugačijem pogledu na balkanske sukobe pripovijedaju tri režiserke iz Bosne i Hercegovine, Srbije i Hrvatske kroz trilogiju "Janje / Kokoš / Orao".
"Kada cijeli svijet ima 'eksploziju' sjećanja na stogodišnjicu početka Prvog svjetskog rata, željeli smo da i mi, one koje je ta prošlost jako definirala, preispitamo i vidimo kakav je naš odnos danas, 2014., naspram te istorije. Ne pretjerujemo kada kažemo da je ova trilogija najveća balkanska koprodukcija u posljednjih 15 godina", kaže Dino Mustafić, direktor Festivala MESS.
Predstava "Janje" govori o napuštenoj djeci iz perioda Velikog rata.
"Ono što pokazuju teritoriji ove regije jeste da, nažalost, nijedan prostor nije oslobođen ni krvi, ni zla, niti bilo koje vrste agresije. Ono što je bilo onda refleksija je onoga što je danas. U cijeloj toj priči došli smo do zaključka - ne samo da se te povijesti preljevaju, nego da nas se one itekako osobno tiču da na kraju, kada rekonstruirate te likove, jer mi u predstavi koristimo pravu faktografiju, de facto više ne osjećate razliku u vremenu", ističe Anica Tomić, režiserka iz Hrvatske.
Život jedne porodice koji trajno mijenja posjeta nepozvanog gosta - sažetak je drugog dijela trilogije "Kokoš".
"Zbog senzibiliteta nas redateljica predstave su kreirane kroz feministički diskurs. Mislim da je to odlično jer je to perspektiva koja otvara intimnu istoriju ratova, takozvanu žensku stranu rata, o kojoj se rjeđe priča iako je uzbudljiva, zanimljiva i, čini mi se, subverzivnija", navodi bh. režiserka Selma Spahić.
"U predstavi 'Kokoš' mene je zanimalo šta je to danas važno i kako danas tretirati rat bilo da se radi o Prvom svjetskom ratu ili ovom najrecentnijem, kako se bavimo vlastitom odgovornošću, ko su ljudi koji su u naše ime činili zločine, na koji način mi to tretiramo i koliko, uopće, to dovodimo u pitanje", ističe Spahić.
Završni dio trilogije "Orao" postavlja Ana Tomović, režiserka iz Srbije. Predstava se bavi posljedicama rata.
"Moj utisak je da se rat još uvek nije završio. To je neko osećanje koje imam kada danas hodam Beogradom, jer osećam da sve to nešto što su posledice rata i dalje su u velikoj meri odlike društva u kojima živimo. Kroz ovu trilogiju vidimo da punih sto godina nismo nikakvu lekciju naučili, niti smo išta promenili. Umetnici teže da tu težnju ka ratu uspore. Ja se nadam da su ove predstave jedan pokušaj da mi pokažemo i tu drugu stranu", kaže Vuk Ršumović, dramaturg predstave "Orao".
Trilogiju "Janje / Kokoš / Orao" realizuje brojna ekipa iz Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Srbije - umjetnici svih generacija.
"Ratovi dolaze i prolaze. Balkan je jedna nesretna cjelina svijeta koja je, valjda, pogodna za te šibice koja se tu zapale pa nas posvade i učine zlo koje nikome ne treba kako 1914., 1941. pa tako i 1991. To se nastavlja bez nekih velikih pitanja - zašto je to trebalo biti?", navodi Vedran Živolić, glumac i član ansambla Zagrebačkog kazališta mladih.
Ova trilogija je svojevrsna promocija MESS scene, novog segmenta Međunarodnog festivala MESS, koja će dodatno podržati regionalne teatarske ideje.
"Čini mi se da se sve češće rade neki projekti koji ne ulaze duboko u problem, kao da nekome to ne odgovara - pa se štancaju neke politički korektne predstave", tvrdi Branka Šelić, glumica i stalna članica Pozorišta "Atelje 212".
"Međutim, to nije slučaj sa regionalnom koprodukcijom ove trilogije. Mislim da su ove tri rediteljke uspele da to preskoče i to treba pozdraviti. One su uspele, uprkos nečemu u šta nas guraju a to je taj površan i brzopotezni proizvod, da se strašno udube i uđu u nešto čemu se teži a to je pokušaj umetnosti. Mislim da samo prava umetnost spaja ljude ma o kojoj temi pričali, emocija je ta koja korespondira sa publikom i sa svima nama i na šta svi reagujemo, pre svega, kao ljudi. Smatram da je to nešto što je jako važno", iskreno će Šelić.
Poslije premijere i prve reprize u subotu, "Janje / Kokoš / Orao" će krajem decembra ponovo igrati u Sarajevu i Zenici, a od iduće godine i u drugim bh. gradovima, odnosno premijerno i u Zagrebu i Beogradu.
