Dostupni linkovi

logo-print

Jakovčić: Moramo prepoznati zločince prije svega u našim redovima


Ivan Jakovčić

Ivan Jakovčić

Evropski parlament sledeće nedelje neće usvojiti predlog rezolucije o Srebrenici. Umesto rezolucije koju je predložio hrvatski poslanik Ivan Jakovčić, predsednik Parlamenta Martin Šulc na plenarnom zasedanju u Strazburu u sredu pročitaće saopštenje kojim će odati poštu žrtvama Srebrenice.

Šulc će prisustvovati i komemoraciji u Potočarima krajem sledeće nedelje. Osim toga, poslanici Edvard Kukan, Jozo Radoš, Igor Šoltes i Tanja Fajon će u ponedeljak ispred plenarne dvorane EP u Strazburu podeliti kolegama 750 ručno vezenih "Ruža Srebrenice" koje su izradile članice udruženja "Majke enklava Srebrenice i Žepe".

U intervjuu Radiju Slobodna Evropa Ivan Jakovčić, poslanik Istarskog demokratskog saveza u EP (Grupa Saveza liberala i demokrata), kaže da je bez obzira na formu, važno svetskoj zajednici i pokoljenjima koja dolaze poslati poruku o tragediji koja se dogodila u Srebrenici, kako se to više nikada ne bi ponovilo.

Jakovčić: To je sada samo forma. Meni je najvažnije da je suština usvojena, a usvojeno je to da se upozori svjetsku javnost, a pogotovo generacije koje dolaze, na tragediju koja se dogodila u Srebrenici, a s druge strane, šalje se i ova snažna poruka: hajmo pokušati pronaći svjetlo na kraju tog tužnog dana ili tunela, kako god to nazvali, idemo tražiti da nove generacije žive u miru i da imaju svoju perspektivu.

RSE: Povodom predloga britanske rezolucije o Srebrenici u Savetu bezbednosti UN-a u Srbiji se već danima prebrojava koliko je puta pomenuta reč „genocid“ u tom dokumentu. A povodom vesti o ublaženom predlogu britanskog teksta, nakon što je Rusija podnela u Savetu bezbednosti kontrarezoluciju, u medijma navode i to da se umesto 35 puta reč genocid sada tekstu pominje 26 puta. Nije li ovo gotovo morbidno opskurno?


Jakovčić: Ja neću komentirati to što rade drugi. Ja sam napisao jednu rezoluciju iza koje stojim i koja ima čvrsto uporište na ono što je danas događaj na Balkanu. Srebrenica se jednostavno ne smije i ne može zaboraviti. Nju treba posebno naglasiti i spominjati stalno jer je to upozorenje za sve tragedije koje su se dogodile. Gledajte, svi jako dobro znamo da su stradali i Bošnjaci, i Hrvati, i Srbi i drugi u BiH i svi znamo da su iz svih naroda dolazili zločinci. Svi to znamo, ali si to ne želimo reći javno. Ja sam prvi koji je osudio rušenje mosta u Mostaru, ili koji je osudio zločine koje su Hrvati radili u BiH i Hrvatskoj. Mi moramo prepoznati nacionalizam i zločince, u vlastitom narodu prije svega, ako to prepoznamo onda zaista možemo pokloniti se svakoj žrtvi i ja mislim da je danas vrijeme da se svi zajedno međusobno poklonime jedni drugima i da si damo obećanje da se nikada više na Balkanu tragedije takvog tipa neće desiti, odnosno nikakvi ratovi i nikakve tregedije. Upravo situacije koje imamo u Savjetu sigurnosti se meni ne dopadaju jer je to na jedan način usmjereno u smjeru dnevnopolitičkih igara, a mene dnevnopolitičke igre, kad govorimo o jednoj takvoj tragediji i budućnosti Balkana, zaista ne zanimaju.

Ja mislim da danas imamo konsenzus u Evropskom parlamentu i to sam osjetio iz razgovora sa mnogim kolegama i kolegicama, a to je da svi zajedno želimo vidjeti Balkan čim prije u EU - zemlje koje su na dobrom putu kao što su Srbija, Crna Gora i Albanija; BiH i Makedonija imaju svoje probleme, Kosovo da ne spominjem, ali i one treba da postanu deo europske obitelji. Prema tome, ipak imamo dobre pomake. Naravno, moram otvoreno reći da snažno podržavam ove ambicije koje ima Vučić i njegove odnose sa Tiranom i sa Sarajevom. Mislim da su to pravi državnički potezi i takvu podršku svi moramo dati vladi u Beogradu, ali isto tako moramo jasno govoriti o temama koje su dio naše prošlosti. Ne smijemo zaboraviti našu nedavnu prošlost, to da su pripadnici mog naroda činili zločine u BiH, i drugdje na žalost, to su činjenice, ja ne mogu pobjeći od toga i ja živim sa opterećenjem jer sam devedesetih bio prisutan u hrvatskoj politici i dan danas mislim da sam možda premalo učinio da neke stvari spriječim - mada sam bio jedan od rijetkih koji se usudio devedesetih godina upozoravati i Tuđmana i druge na ono što se dešava u BiH.

RSE: Upravo u tom svetlu bih vas zamolila da prokomentarišete to što predsednik Srbije Tomislav Nikolić neće ići u Srebrenicu. To je izjavio njegov savetnik. Rekao je još da bi Nikolić došao ako bi se Izetbegović poklonio srpskim žrtvama u Kravicama.


Jakovčić: To je očito plod dnevne politike i nekakvih računica koje gospodin Nikolić ima u ovom trenutku i to je za mene jedna neprincipijelna politka. Ako netko zaista hoće Srbiju odvesti na pravi put i odvesti prema EU, svakako treba ići u Srebrenicu i pokazati drugima svojim djelom i svojim pristupom kako je viši i jači i vidi dalje od drugih. Ja sam za to da se mi svi iskreno na Balkanu poklonimo žrtvama. Naročito onima koje su nevino stradale. Nažalost, ima ih na hiljade i hiljade. Ja sam jedan od onih koji zagovaraju takav pristup jer mislim da sve ostalo nije dobro za generacije koje dolaze. Ako mi i dalje stvaramo jazove, ako i dalje stvaramo atmosfere nacionalne, vjerske ili bilo kakve druge netrpeljivosti, definitivno to neće biti dobro za našu djecu, za naše unuke. A nadam se da smo dovoljno pametni da smo nešto naučili iz ove naše nedavne povijesti.

RSE: Kako ko. Pitanje je šta potomci zemlje čiji je predsednik Nikolić mogu naučiti. Na drugoj strani, mora se pomenuti da je premijer Vučić izjavio da je spreman da ode i pogne glavu u Srebrenici. Da li vam se čini da je ovo shizofidna politika srpskog državnog vrha?


Jakovčić: Ne bih htio govoriti takvim riječnikom, ali u svakom slučaju vrlo je kontradiktorna i tu nema nikakve dileme. Ja moram iskreno podržati to što u ovom trenutku Vučić radi jer ja mislim da je to zaista dobro za građane Srbije. To je put kojim zaista treba ići. Ja sam imao priliku biti svojedobno kada je Tadić bio u Vukovaru i to je zaista bilo nešto što je pokazivalo da se na Balkanu može napokon otvoriti neko novo svjetlo. I zato Vučićeve izjave i Vučićevi potezi zaista danas pokazuju da Srbija ima intenciju ići, po mom dubokom uvjerenju, pravim putem. Mislim da je nepravedno da Srbija već danas nije članica EU. Da je bilo malo drugačijih politika i u Srbiji, sve bi išlo mnogo brže i bolje. Ja znam kako je Hrvatska prošla jer sam bio ministar za evropske integracije 2000. i 2001. godine i znam šta se sve dešavalo zadnjih petnaest godina kad govorimo o evropskom putu. Znam da to nije lako i jednostavno, ali ja sam duboko ubjeđen da će Srbija uskoro krenuti u pregovore i da će te pregovore kvalitetno završiti, a ja ću maksimalno biti na raspolaganju jer sam uvjeren da je jedino rješenje za Balkan da čim prije sve zemlje zapadnog Balkana budu dio evropske obitelji.

RSE: Kako gledate na aktuelni trenutak odnosa između Srbije i Hrvatske, na učestale incidente i tenzije, i kako biste tim povodom ocenili perfomase srpskog i hrvatskog državnog vrha? Jesu li odnosi nazadovali u poslednje dve – tri godine?


Jakovčić: Neću reći da su nazadovali ali su, očito, barem u onom medijskom dijelu, krenule krivim putem. Mislim da su neki istupi bili malo neutemeljeni, malo nepotrebni i neprimjereni. Naravno da su tu pitanja dugoročnih odnosa, ali i kratkoročnih jer su pred nama parlamentarni izbori u Hrvatskoj. Sigurno unapređenju odnosa ne doprinosi ulaženje u ono što je bilo do 1945. godine. Treba doći pokloniti se žrtvama koje su stradale u Jasenovcu ili drugdje , ali isto tako treba reći da su žrtve stradale i u Srebrenici. Time samo želim reći da ne možemo imati duple kriterije.

RSE: Da li kao teorije zavere ili kao racionalne glasove upozorenja ocenjujete to što se u Srbiji svako malo čuje da Hrvatska neće propustiti nijednu šansu da blokira napredak Srbije na putu ka EU, kao što je i put Hrvatske bio blokiran u jednom momentu od strane Slovenije ili napredak Makedonije od strane Grčke?


Jakovčić: Hrvatska će politika tu biti puno mudrija nego što je bila slovenačka ili grčka politika. Definitivno sam uvjeren da bi grčka politika trebala daleko mudrije djelovati u odnosu na stanje sa Makedonijom. To što je Slovenija radila Hrvatskoj u nekim situacijama je bilo gotovo i smiješno. Nešto se sada čak i nastavlja oko stvari koje su apsurdne. Ne znam da li, recimo, znate da Slovenci pokušavaju po svaku cijenu si uzeti ekskluzivno pravo na „teran“, koje je ime jednog vina koje postoji i u Istri, i u Sloveniji, ali i u dijelu Italije; ili ta priča o tome da je Slovenija zaštitila ime „ajvar“ kao autohtoni proizvod. Imamo tu apsurdnih situacija koje su pomalo i smiješne, ali mislim da će Hrvatska voditi jednu mudriju poliltiku zato što nije u interesu Hrvatske da blokira Srbiju. U interesu Hrvatske je da Srbija čim prije postane članica EU zato što nam treba stabilan i bogat susjed. Ja sam uvijek govorio – što bogatiji susjed veća je šansa da ja budem bogatiji, ako ne u novcu barem u nekim drugim stvarima. Naravno, možeš i u novcu ako si dovoljno pametan. Prema tome, neovisno o tome da li će HDZ doći na vlast ili će ostati naša koalicija koja je sada na vlasti, ja ne vidim tu nikakvih velikih problema. Ono što treba rasčisiti jesu neke stvari koje su ostale nerazjašnjene, sitaucije koje znamo znamo i koje su općepoznate, ali mislim da to nije nikakvo opterećenje za Srbiju i da se to u narednih godinu – dvije sve može razriješiti.

Kao što znamo, Juncker ne predviđa ulazak niti jedne zemlje do 2019. godine. Mislim da nijedna zemlja do 2019. godine ne može čak ni formalno ispuniti sve uvjete za ulazak u EU, prema tome, moja poruka Srbiji u ovom trenutku jeste da joj politika Hrvatske prema Srbiji, bila ona HDZ-ova ili naše koalicije, neće praviti prepreke. Spreman sam sudjelovati u tome. Znam također da postoje odnosi između kolega koji su i HDZ-a sa političarima iz Srbije i ja to podupirem. Na kraju krajeva, tu je i zajednički evropsk klub kojem pripadaju i HDZ i Vučićeva stranka - EPP, odnosno, Narodne stranke Evrope. To je, dakle, nešto što neće opterećivati Srbiju i ona se u tom kontekstu ne mora bojati da će se Hrvatska postavljati isključivo jer to definitivno nije u interesu Hrvatske.

RSE: Pitala bih vas nešto i u vezi sa dijalogom Beograd – Priština. Vi ste svedok, to svakako morate pratiti s obzirom da ste član Evropskog parlamenta, da poslednja runda nije uspešno okončana. Da li u tom kontekstu očekujete ili ne očekujete da će Srbija otvoriti prvo pregovaračko poglavlje do kraja ove godine?


Jakovčić: Srbija ima velike šanse da se to dogodi i ja ću u svim raspravama, i onim formalnim i onim neformalnim, zagovarati da se čim prije krene u pregovore jer nema nikakovog razloga da to stoji. Ono što sam uspio saznati, iako ne kažem da imam sve informacije, ali ono što je vrlo važno je da Srbija zaista sa pravom treba zaštiti pripadnike srpskog naroda na Kosovu. Ja sam osobno spreman sudjelovati u tome jer imamo veliko iskustvo u zaštiti manjina, jezičnih, nacionalnih, religijskih itd. Ja sam u svom poslu u Istri zaista pokazao koliko sam učinio za talijansku nacionalnu zajednicu. Imamo dvojezičnost u Istri, ali istovremeno i prava za Srbe i za Bošnjake i Albance i sve druge koji su u Istri, gdje žive i spokojno i imaju sva svoja prava, kako vjerska tako i na ostala. Imamo, dakle, dovoljno iskustva u tome i mislim da Srbija sa pravom treba tražiti do kraja poštivanje i zaštitu prava Srba na Kosovu jer ima sve argumente u svojim rukama, a tu će Albanci na Kosovu morati biti puno fleksibilniji.

RSE: Kako će se, po Vašem mišljenju, rešiti grčka dužnička kriza?


Jakovčić: Ako pogledamo malo unazad što se zbivalo, činjenica je da je Grčka živjela iznad svojih mogućnosti. Prije nekoliko dana sam rekao da je stvarno bizarno ali točno da postoji stimulacija za one koji dolaze na vrijeme na posao. Ja znam da dođem sat ranije i da odem dva sata kasnije od službenog radnog vremena, pa me zato nitko ne stimulira. Hoćemo li zaista stvoriti neki zajednički evropski milje radnih kultura i navika, a onda i svega ostalog što dolazi? Naravno da Grci moraju shvatiti da su živjeli preko svojih standarda i mogućnosti, s jedne strane, a s druge, Evropa sve pare što je dala do sada dala uglavnom zato što je spašavala svoje vlastite banke. Da budemo jasni, tu se dešava jedna vrsta „cirkusa“ kojem treba stati na kraj i kojeg trebamo zatvoriti. Evropa, po meni, treba dati pare, ali dati pare na način da se usmjere u prave strukturne reforme u samoj Grčkoj. Ako govorimo o ulaganjima, hajmo govoriti o poticanjima za otvaranje radnih mjesta ili reformu bankarskog i penzionog sistema itd, a ne samo o tome da Evropa daje pare da spasi svoje vlastite banke koje su svojedobno dale kredite grčkim bankama. Mislim da će na kraju ipak to završiti kako treba. Po meni euro nije problem, euro je rješenje, ne samo za grčku nego za sve. Samo, mi se u tom sustavu evropskog korištenja eura moramo ponašati svi jednako jer ako se ne ponašamo jednako i ako nemamo jednake vrijednosti u smislu rada i radnih navika i svega onoga što dolazi - euro ne može biti jedinstvena valuta.

RSE: Čak i ako se nađe rešenje za grčku krizu, hoće li ona ipak zaljuljati neprikosnovenost evropske valute?


Jakovčić: Mislim da neće. Grčka ekonomija je objektivno jedna mala ekonomija, kao što je u evropskim okvirima ekonomija Srbije ili Hrvatske. Naše ekonomije su male ekonomije i koliko god mi napravili gluposti mislim da stabilnost jednog sistema kao što je današnji evropski monetarni sistem teško da može jedna relativno manja ekonomija dovesti u pitanje. Kada bi se Italija zaljuljala, a naravno da i Italija ima ogromnih financijskih problema, onda bi tu mogli razgovarati o problemima. Ovako, kada govorimo o Grčkoj, ja osobno ne vjerujem da će doći do većih potresa.

RSE: A plašite li se domino efekta?


Jakovčić: Naravno da to može biti, ali mislim da su Merkel, Oland i Junker osobe koje jako dobro znaju šta rade i teško da će Grčka doći u situaciju da zatrese Evropu jer se Evropa ne trese zbog ove situacije u Grčkoj; dapače ja mislim da ovo pokazivanje mišića koje Evropa pokazuje zadnjih dana i sati su rezultat Ciprasove pomalo izdaje dogovora sa Junkerom. Zbog čega se na to da se Ciprasa pokuša isključiti referendumom koji je raspisao. Mislim, dakle, da u tom kontekstu ne treba previše brinuti da će se Evropa pretjerano zaljuljati. Može biti nekakav ožiljak, ali više od toga teško.

RSE: Možda vam ovo poslednje pitanje zazvuči malo provincijalno, ali ipak se nameće: da li mislite da može doći do zastoja evrointegracija zemalja zapadnog Balkana zbog krize u Grčkoj? Kako u smislu toga da se fokus EU udaljava od Srbije, Crne Gore, BiH i Makedonije, tako i u smislu jačanja straha u Evropi tipa – šta će nam nove potencijalne Grčke?


Jakovčić: Zemlje zapadnog Balkana imaju svoju dobru poziciju. U političkom smislu ja mogu reći da zapadni Balkan ima svoje simpatije kod gotovo svih zastupnika i zastupnica u EP. Mislim da je jedini razlog što je danas Grčka top tema to što je to problem građana Njemačke, građana Francuske i poreskih obveznika u tim zemljama. Naravno da je pitanje Ukrajine još veće pitanje nego što je zapadni Balkan. Naravno da je pitanje migracija na Mediteranu i problemi koji se stvaraju i u Grčkoj i u Italiji i na Malti zbog migracije iz Libije i Sirije veći problem nego što je problem zapadnog Balkana jer je praktički zapadni Balkan jedan prostor u kojem su danas, osim ove ekskluzivne situacije koju smo vidjeli u Makedoniji, stvari uobičajne. Pregovara se, neko mora ispuniti neke uvjete i kad ih ispuni postaće član EU. Crna Gora je na dobrom putu u tom smislu, Srbija i Albanija, ako će ta politika suradnje Vučića i Rame ići naprijed, onda će to biti odličan znak prema Briselu i drugim prijestolnicama Europe; to će biti odlična poruka – mi smo na Balkanu spremni za suradnju i nemojmo više gubiti vrijeme i hajmo svi zajedno postati jedna zajednička obitelj. Zaista, danas vidimo geografsku rupu unutar EU. Jedna se zove Švicarska, ali to nije rupa nego je to jedna velika i visoka alpska zemlja, a Balkan je, ipak, objektivno problem jer još je uvijek jedan čitav prostor van EU omeđen zemljama EU i taj problem moramo čim prije riješiti.

  • 16x9 Image

    Branka Trivić

    Diplomirala na Fakultetu političkih nauka u Beogradu, na Odseku za međunarodne odnose. Radila kao novinar i urednik u Informativnom i Kulturnom programu Radio-televizije Beograd od 1983. do 1992. Za RSE radi od decembra 1993. godine.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG