U devastiranom skladištu predratnog prehrambeno-proizvodnog preduzeća Mapex udruženje mladih "DictumFactum" postavilo je izložbu "Ex Files – Maglaj kakvog smo voljeli". Izložbena postavka sadrži svjedočanstva o životu, radu, odijevanju, sportu, obrazovanju u Maglaju od 1930. do 1999. godine. Organizatorima izložbe svoje fotografije, pored građana, ustupili si i fotografi Milomir Kovačević Strašni, Minja Ramović i Eldar Emrić.
Prikupljanje starih fotografija zbog digitalizacije, koje je u Maglaju započelo u martu ove godine, pretvorilo se u ovu izložbu, kaže Adi Softić iz udruženja "DictumFactum".
"Na ideju smo došli kad smo upoznali Milomira Kovačevića Strašnog i spojili se našim maglajskim fotografima Minjetom Ramovićem i Eldarom Emrićem. Njihove fotografije su tematski vezane za Maglaj. Građani Maglaja su nam nesebično otvarali svoje albume i dozvoljavali da skeniramo sve što nam je bilo interesantno. Gospodin Kovačević Strašni nam je iz Francuske poslao digitalizovane negative fotografija koje je u Maglaju napravio 80-ih godina, dok nam je gospodin Ramović iz Njemačke poslao svoje fotografije", priča Softić.
Na izložbi su predstavljene fotografije koje govore o privredi, sportu, kulturi, obrazovanju i zabavi u Maglaju od 1930. do 1999. godine.
Pored fotografija postavka sadrži i rekvizite sa zaboravljenog sportskog događaja u Maglaju kada je u Maglaju 1980. godine odigrano nekoliko utakmica Evropskog prvenstva za žene kojem je glavni domaćin bila Banjaluka.
"Naši sugrađani sačuvali su ručno pisane zapisnike Evropske košarkaške federacije i dali su nam ih za izložbu. Imamo i predratne promotivne materijala festivala 'Studentsko ljeto', koji je i danas zaštitni znak Maglaja", dodaje Softić.
Izložba Udruženja mladih oduševila je starije građane Maglaja.
"Tada je bilo mnogo više sportskih, kulturnih, zabavnih i drugih događaja nego sada. Mladi su u njima učestvovali sa mnogo više duže i zalaganja nego danas. Danas sve to košta i postavlja se pitanje 'gdje sam tu ja'. Išli smo na radne akcije od Makedonije do Slovenije. Maglaj je među prvim gradovima u BiH imao bazen i vaterpolo klub. To su bile šezdesete godine. Bazen je bio u vlasništvu tvornice Natron i namjerno je napravljen da bude metar kraći da ga ne bi uzelo neko sportsko društvo i napravilo pravi klub. Bilo je to, jednostavno, drugačije vrijeme", priča Dragan Džambo, koji je polovinom osamdesetih godina prošlog vijeka bio predsjednik Opštinske organizacije Saveza socijalističke omladine BiH u Maglaju.
Za organizaciju brojnih događaja i razvoj Maglaja ogromne zasluge pripadaju tvornici celuloze i papira Natron.
"Slično je bilo i u susjednim Zavidovićima sa Krivajom. To su bili titani koji su na svojim leđima nosili grad i sve što u gradu dešava. Oni su to finansirali i to treba pokazati mlađim generacijama. U gradu danas rastu ljudi koji uopšte ne znaju šta je Maglaj nekad imao", kaže muzičar Azahari Omersoftić.
Na izložbi je predstavljen Maglaj kojeg danas, na žalost, više nema, kaže Maida Hadžizulfić, profesorica bosankog jezika u Gimanziji "Edhem Mulabdić".
"Nema više tog druženja. Nema zajedništva. Većina ljudi okrenula se materijalnom. Prije nije bilo tako. Dokaz su i ove slike na kojim se vide mladost i život", dodaje Hadžizulfić.
Lokacija za izložbu u starom i devastiranom skladištvu sa oronulom fasadom punom rupa od gelera granata iz rata u BiH nije slučajno odabrana.
"Iskoristili smo zaboravljeni magacin koji je hranio ovaj grad da ga kulturno transformišemo i uzdignemo", ističe Adi Softić.
"Izložba podsjeća na neka druga vremena i ovo skladište je idealno za ovu postavku. Mi pripremamo i web platformu na kojoj će biti predstavljene fotografije sa izložbe, kao i brojne druge koje smo prikupili i digitalizirali u posljednjih nekoliko mjeseci", kaže Enida Bradarić iz udruženja "DictumFactum".
Facebook Forum