Čelnici Evropske unije prije nekoliko dana u Briselu su s Turskom postigli dogovor o zaustavljanju toka migranata duž zapadnobalkanske rute preko koje je proteklih mjeseci u Evropu ušlo više od milion ljudi. Balkanski put je tako sada zatvoren za izbjeglice koje nemaju važeće putne isprave.
Zemlje su pojedinačno objavile mjere jačanja svojih granica, najavljujući ponovo primjenu šengenskih pravila. Utiske o trenutnoj situaciji i mogućim posljedicama za RSE iznosi dr Zijad Bećirović, direktor Međunarodnog instituta za bliskoistočne i balkanske studije sa sjedištem u Ljubljani.
RSE: Kako gospodine Bećiroviću komentarišete potez pojedinih zemalja da zatvore svoje granice i prekinu put migrantima prema željenom cilju, a to su uglavnom bogate evropske zemlje, što je zapravo posljedica dogovora EU – Turska?
Bećirović: Najnovija dešavanja i potezi nekoliko država, jednih koje su članice Evropske unije i drugih koje nisu članice EU sa Zapadnog Balkana, ustvari pokazuje svu bijedu evropske politike, ne samo kada su u pitanju izbjeglice, nego i mnoga druga pitanja. Radi se jednostavno o tome da Evropa nije uspjela pronaći odgovarajuća rješenja za mnoga otvorena pitanja, a pitanje izbjeglica je civilizacijsko pitanje same Evrope koja sebe smatra kolijevkom ljudskih prava, a istovremeno imamo neke države iz regije koje su dobile ogromna sredstva, Evropska unija je ogromna sredstva uložila u Istočnu i Jugoistočnu Evropu, i sada se to na neki način samoj Evropi vraća kao bumerang. Na to je upozorio i italijanski premijer Matteo Renzi, koji je poteze država kao što su Austrija, Slovenija, Hrvatska, Srbija, Makedonija, označio kao katastrofalne i da je to bijeda jedne evropske politike, koja je u ovom slučaju pokazala jednu vrstu neciviliziranosti. Ja bih podsjetio o čemu se tu radi. Znači, građenje zidova kroz historiju se pokazalo uglavnom kontraproduktivno. Daću samo primjer Rimskog carstva – kada je Rimsko carstvo počelo graditi zidove oko sebe, to je bio uvod u raspad tog carstva. Ja se bojim da građenje zidova u Evropi i pojedini lideri pojedinih nacionalnih država, mogu predstavljati zaista jednu realnu prijetnju da dođe do destrukcije same Evrope, vođene logikom: 'Šta znače zidovi'. Ustvari, mi imamo primjer u samoj Njemačkoj, to najbolje zna njemačka kancelarka Angela Merkel – ona je na neki način bila sudionik i građenja Berlinskog zida i pada tog zida. Ako je pao Berlinski zid, ja sam duboko uvjeren da će pasti i ovi zidovi koji se stvaraju u glavama pojedinih političara i na granicama pojedinih evropskih država. Mislim da to apsolutno nije rješenje. Pokazalo se da Evropa uvijek gleda kroz brojeve, što ja često kažem da Evropa ima kvote za uvoz banana, šećera, kaučuka i raznih drugih roba, a u ovom slučaju, ta ljudska bića, izbjeglice ili migrante, Evropa ne doživljava i ne gleda, a još manje tretira, kao ljudska bića. Upravo to je jedan od velikih poraza, pokazuje se da je Evropa na velikom testu, a prije svega Evropska unija, kao jedna organizovana cjelina.
RSE: Na testu su i zemlje regiona koje su prihvatile da se zatvori taj put kojim su izbjeglice stizale. Kako to ocjenjujete?
Bećirović: Jasno se vidi da se tu radi o sitnosopstveničkim interesima pojedinih država i o jednom fenomenu koji je prisutan u fizici – o sistemu spojenih posuda. Po tom sistemu neke države su jednostavno bile prisiljene da i one zatvore granice. Ja mislim da je to katastrofalan potez – ukoliko zatvorite granicu i prekinete izbjegličke i migrantske puteve, na grčko-makedonskoj granici može doći do stvaranja jednog, slobodno mogu reći, oružanog konflikta. Ako već sad imate deset, petnaest hiljada izbjeglica na granici, i već imate određene konflikte, šta će se desiti kada je ta granica zatvorena, a za par mjeseci, kad dođe toplije vrijeme, bude pola miliona izbjeglica. Naravno da to izaziva konflikt, sukob. Nažalost, unutar Evropske unije i pojedinih članica EU, postoji dio političkih struktura koje smatraju da samo konflikt, da ne upotrijebim grublju riječ – rat, može zaustaviti određene migrantske puteve. Zbog toga je cilj pojedinih političkih elita unutar Evropske unije da se izazove lokalni konflikt na grčko-makedonskoj granici, odnosno u Makedoniji, koji bi fizički prekinuo bilo kakav transport ili kretanje migranata prema Zapadnoj Evropi. Bojim se da do toga zaista i ne dođe s obzirom na poteze koji su povučeni ovih dana. Zbog toga alarmiram i putem vašeg medija, Radio Slobodna Evropa, a i općenito, da javnost spriječi bilo kakvo stvaranje konflikata i sukoba u interesu tih nakaradnih, pogrešnih politika i namjera da sukobom prekinu migrantske puteve, a na neki način time da prekinu i nečije živote, što je vrhunac evropskog cinizma pojedinih lidera iz pojedinih država i same regije Zapadnog Balkana i Evropske unije.
RSE: Kako Vi procjenjujete – može li se put izbjeglica i migranata promijeniti pa da on vodi kroz Bosnu i Hercegovinu prema Evropskoj uniji?
Bećirović: Može, mada za sada realno ne postoji opasnost da do toga dođe. Međutim, ako negdje zatvorite, po fizikalnim zakonima, tražiće se neki drugi prolazi. Ključno za transport izbjeglica biće proljeće i novi putevi preko Mediterana, ustvari preko mora, tako da će se aktivirati izbjeglički, migrantski putevi preko Sredozemnog mora, a naravno da će se aktivirati i kriminalne strukture koje se bave krijumčarenjem ljudi, koji uvijek pronalaze neke puteve, čak i tamo gdje postoje hermetički zatvoreni zidovi – kriminalne strukture uvijek su korak ispred. Mislim da upravo ovaj potez Evropske unije i pojedinih država članica EU ili država u samoj regiji Zapadnog Balkana, ide naruku tim strukturama koje se bave krijumčarenjem ljudi, utiču na povećanje cijene njihovih usluga. Mislim da bi bilo dobro da Bosna i Hercegovina bude zaobiđena u tim rutama jer država ima dovoljno svojih problema, rane su nedovoljno izliječene i bojim se da bi bilo kakve izbjeglice mogle dodatno usložniti već poprilično složenu situaciju u BiH. Mislim da je i predsjedavajući Vijeća ministara, Denis Zvizdić, upozorio da bi zaista velika pomoć međunarodne zajednice bila da Bosnu i Hercegovinu na neki način isključi iz tih migrantskih i izbjegličkih tokova. Međutim, poslije zatvaranja određenih granica proteklih dana, bojim se da i Bosna i Hercegovina više ne može očekivati 'komoditet' da neće biti uključena u te procese. Ljudi pronalaze nova rješenja, a jedno može biti i prolazak kroz samu Bosnu i Hercegovinu i jadranski dio Hrvatske, Dalmacije, što može ugroziti i samu turističku sezonu u Hrvatskoj.
RSE: Ovih dana će biti tačno pet godina otkako je počela ova sirijska izbjeglička kriza. Kako Vi vidite da će se razvijati situacija u ovoj zemlji?
Bećirović: Sirija je država kojom se više niko aktivno i ne bavi, prvenstveno zaustavljanjem rata. Svi se bave izbjeglicama, migrantima, a niko se ne bavi, ili barem ozbiljno, rješavanjem uzroka, a uzrok izbjegličke migrantske krize je konflikt koji je prisutan na dijelu Sirije i dijelu Iraka. Time se zaista niko ne bavi. Ključni korak je zaustavljanje sukoba na tim područjima, a jedan od načina da se to riješi jeste uključivanje sunita u politički proces. Sada sunite zastupa Islamska država jer je iskoristila prazninu – zanemarivanje odnosno marginalizaciju sunita u Iraku poslije vojne intervencije i prije svega za vrijeme vladavine iračkog premijera Nouri al-Malikija. Naravno, suniti su pod alavitsko-baasističkom porodicom Assad bili zanemareni u samoj Siriji, iako su predstavljali većinsko stanovništvo. U okviru sunitske populacije potrebno je pronaći nove lidere koji će biti umjereni i koji će imati međunarodnu podršku i zaštitnu najmoćnijih država, koju, nažalost, nisu imali od vojne intervencije u samom Iraku. Kada se do toga doće, doći će se i do postepene normalizacije u dijelu Sirije i dijelu Iraka, što će omogućiti da dođe i do zaustavljanja sukoba, mada je sukobe vrlo teško zaustaviti, jer tamo imamo 149 različitih formacija na terenu. Sada je potpisano primirje za 129. Mislim da je oko 25 formacija ustvari izvan kontrole i prema ocjenama Zapada imaju status terorističkih organizacija, tako da u jednom opštem kaosu koji je prisutan, teško će biti pronaći rješenje, jer postoje geopolitički apetiti unutar tih država, postoje u susjedstvu, i naravno apetiti velesila. To zadovoljiti biće skoro nemoguća misija.
