Svaka generalizacija lako može odvesti na pogrešan put, pa tako i u traganju za odgovorom - da li su mladi slobodoumniji od ljudi koji su po godinama bliži njihovim roditeljima nego njima. Realnost za nekog može biti iznenađujuća. Da li u Crnoj Gori, slobodoumnost obavezno ide uz mladost?
Činjenica je, međutim, da se današnja mlađa generacija drastično razlikuje od nekadašnjih, a za to postoje i očigledni razlozi. U prve spada tehnološki uzlet koji je omogućio komunikaciju skoro neograničenih mogućnosti, ali i „sužavanje“ planete koje je međunarodna i prekookenaska putovanja učinilo običnim i dostupnim.
Na različito formiranje je uticala i regresija pop kulture koja sugeriše sve suprotno od nekadašnje. Prije 30 ili 40 godina, među mladima je dominirala rok kultura koja je slavila mir, ljubav, slobodu, pravo pojedinca na lični izbor, dok današnja popularna muzika uglavnom afirmiše uniformnost lišenu morala i intelektualnog izazova.
„Bolesti društvenog organizma, svoju najopasniju simptomatologiju imaju upravo kod mladih ljudi, zbog toga mislim da je dobro imati na umu da je stav prema kom su mladi po definiciji slobodoumni opasan stereotip“, kaže Božena Jelušić, profesorica književnosti.
„Uvjerenje da su mladi po pravilu slobodoumniji od starijih može biti stereotip, a može biti i istina. Međutim, može biti stereotip kao i sve drugo. Činjenica je da su neka istraživanja u Crnoj Gori pokazala značajnu rigidnost stavova mladih. Naše društvo i uopšte tranziciona društva su društva u kojima su odavno nestali etički i vrijednosni orijentiri i zbog toga takva društva posebno ranjivim čine mlade. Siromašna društva, takođe, i društva u kom su ugroženi odnosi povjerenja i među ljudima i povjerenje ljudi u institucije, povećavaju mogućnost manipulacije, posebno mladima i mogući pad mladih u suštinsku duhovnu zatvorenost i neslobodoumnost“, navodi Jelušić.
Psihološkinja Aida Perović Ivanović, koja je profesionalno orijentisana ka mladima, smatra da se obje starosne društvene grupacije mogu podijeliti na liberalne i konzervativne djelove.
„Generalno, mladi jesu liberalniji. Vrijeme i sve veća mobilnost mladih u Crnoj Gori doprinose tome da oni stiču šira iskustva, da su u prilici da vide da stvari mogu da budu drugačije, šta god to značilo i time usvajaju navike ili oblike ponašanja, norme i stavove, pa i one koji se tiču morala koji mogu biti i liberalniji u odnosu na norme koje su njegovali njihovi roditelji“, ističe Perović Ivanović, te dodaje:
„Međutim i među grupom tih starijih, takođe, imate ljude koji su ili sa jedne strane skloniji da budu otvoreni za drugačije i nove stavove koji su liberalniji ili su ljudi takvi da ne žele da robuju pravilima sredine, socijalnim normama.“
Da li je bliska istorija zapadnog Balkana uticala da mladi postanu konzervativniji? Da li je odrastanje devedesetih u ratnom okruženju, a u Crnoj Gori i Srbiji i pod međunarodnim sankcijama, u jednom opštem siromaštvu koje se proteglo i poslije 1990., na 2000. godine, moglo uticati da se slobodoumnost mlađih generacija smanji u korist jednog uskogrudog pogleda na svijet?
„Pogotovo ako govorimo o stavovima koji su vezani za promjene uopšte - za političke promjene. Stavovi vezani za nacionalizam, diskriminaciju, viđenje sebe u odnosu na druge i obrnuto, u tom dijelu, mislim da su naši mladi konzervativniji nego što su bili mladi koji su stasavali na idejama otvorenijeg duha, gdje se vrednovao čovjek kao takav, bez obzira na vjersku, nacionalnu ili seksualnu pripadnost, ili možda taj osjećaj vara zato što su po pravilu oni koji su u tom bili konzeravtivni, oni su u ovim vremenima na žalost glasniji“, tvrdi psihološkinja Aida Perović Ivanović.
Profesorica književnosti, Božena Jelušić, u nastojanju da ilustruje stanje uma današnjih mlađih generacija, koristi primjer koji je nedavno - na trenutak - ustalasao javnost u Crnoj Gori.
„Riječ je o odluci mlade Baranke da nosi u školi hidžab što je podržao režim posredstvom Ministarstva prosvjete, a i većinska konfesija, dakle Srpska pravoslavna crkva u Crnoj Gori. Pošto volim da slušam mišljenja mladih i debate među njima, slušala sam šta o tome govore mladi i začudila se sljedećim: mladi su, naime, većinski podržali mogućnost da se nose slobodno vjerska obilježja. Do tog trenutka sam mislila da su oni slobodoumniji, međutim ubrzo je pao prijedlog da se ide u odvojene škole. Vi, zapravo, možete pod firmom neke slobode provući najgore moguće neslobode“, konstatuje Jelušić.
Ko je otvorenijeg uma? Da li je tačno da su, kako bi se obično, na prvu loptu reklo, liberalniji mladi, a pripadnici starije generacije konzervativci?
