Dostupni linkovi

logo-print
Piše: Ajla Terzić

Zadnju nedjelju mjeseca februara provela sam na mirnim demonstracijama ispred Bijele kuće organiziranim protiv nasilja u Ukrajini. Prvu sedmicu februara u Bostonu sam dočekala na mirnim protestima nešto manjih razmjera opet povodom događaja u Ukrajini gdje se mrtvi faktički još broje.

Iz Washingtona u Boston mojoj sam prijateljici Oksani donijela ukrajinsku zastavu koju smo u nedjelju zajedno držale ispod spomenika američkog političara Samuela Adamsa, jednog od Očeva osnivača Sjedinjenih američkih država. Izmedju te dvije nedjelje predsjednik Ukrajine je smijenjen a Rusija je izvršila invaziju na Krim, baltičko Kosovo. Oksana mi kaže da sedmicama ne može da spava jer još ne vjeruje u ovo što se dešava a najveća podrška su joj prijatelji Rusi u Bostonu jer niko normalan Putinove poteze ne moze da smatra opravdanim. Oksana je rođena u Rusiji, no dok je bila mala njeni roditelji su se preselili blizu Harkova te kasnije Lavova, s tim da joj je tata sada penzionisani tehničar nuklearne elektrane.

Atmosfera ispred Bijele kuće, ali i na Copley trgu me je podsjetila na početak rata u Bosni i Hercegovini. Protesti, nevjerica, pozivanje Amerike da interveniše, apel na Evropu da ne može tako mirno da posmatra dok ljude ubijaju na pragu Starog kontinenta. Tu sam srela i Svetlanu iz Kijeva koja je radila u Nišu koja me je pozdravila na srpskohrvatskom, dok se u pozadini čulo Slava Ukrajini i Heroji nisu mrtvi. Dan je bio skoro proljetni, u bojama ukrajinske zastave. U vrhu obližnje zgrade ljudi u poslovnim odijelima su pili koktele, potpuno ravnodušnji spram mase ljudi koja se prkeo mikrofona obraća njihovim predsjedniku.

I to je Washington. U odnosu na DC, Boston je brutalno hladan, no to je samo klimatski. Čovjek kraj mene na bostonskom trgu je plakao i uploadirao slike na Facebook. Mladić u krugu je držao visoko podignut plakat koji prikazuje Putina sa Hitlerovom frizurom i brkovima.

Ovih dana na internetu cvjetaju analize i poređenja Ukrajine i Venecuele i na Bostonskim protestima su se mogle vidjeti i zastave haotične države rahmetli Hugo Bossa, kako ga je nazvao Christopher Hitchens. Ovo pišem u lobiju hotela Hilton gdje se odrzava moj AMA-a seminar, trening koji odražava sav entuzijazam američkog pristupa životu i profesiji. Svi oko mene pred sobom imaju tablete ili mobitele, osim djevojke koja, slično poznatoj slici frnacuskog slikara J.L. Fragonarda čita knjigu. Kada se Kairo ekplodirao, čitav svijet je bio uzbuđen demonstracijom moći koja je, kako se vjerovalo, potekla od društvenih medija. Haos u Ukrajini, Venecueli, pa i Bosni pokazuje i tamnu stranu ovih metoda komunikacije koje su uzrokovale i ozbiljne dezinformacije.

Na ekranu tv-a u lobiju se ukazuje Kerry. Dan ranije, moj su mail inbox zatrpala obavještenja Stranog press centra iz New Yorka sa izjavama, intervjuima i itinererom američkog državnog sekretara koji u utorak treba da osvane u Ukrajini. Kerryjeva intervencija svakako nadilazi poimanje vanjske politike američkog predsjednika kojem je prioritet Obama(care). Prosle sedmice sam u Franklin sali State Departmenta prisustvovala susretu Johna Kerryja i UK sekretara vanjskih poslova Williama Haguea i (tek) tada se govorilo o Bosni. (Devedesetih je bila popularna pjesma grupe Gdje god da ideš, ponesi vrijeme sa sobom. Čini se da Bosnu prati crni oblak iz kojeg lije kiša kao u crtanom filmu Porodica Adams.) Kerry i Hague su pokrenuli kampanju za sprečavanje seksualnog nasilja u konfliktnim i postkonfliktnim zemljama. Kao jednu od "kaznenih" konzekvenci koju planiraju da uvedu jeste onemogucavanje zlocincima da stupe na tlo Sjedinjenih Americkih drzava.

Kerry je u nedjelju ujutro stigao u Boston i Bobu Schafferu u intervjuu za emisiju Face the Nation rekao da je Putinova odluka da izvrši invaziju na drugu zemlju nevjerovatna te da se ponaša kao da je 19. Vijek. Bijela kuća je razgovor Obame i Putina dan ranije koji je trajao sat i pol okarakterisala kao „najteži telefonski razgovor“ tokom Obaminog predsjedničkog mandata, no sam Kerry je Putinovu invaziju na Krim nazvao činom očajnika.
Voditelj najavljuje anketu koja postavlja pitanje pitanje šta Amerika treba da uradi po pitanju Rusije? Ironija je u tome da je jedan od najpoznatijih pisaca iz oblasti tematike hladnog rata, Tom Clancy umro prošle godine. Da je poživio malo više, sigurno da bi se sjetio nekih od scenarija . Kerry je Bobu Schaefferu sa NBC-ja rekao da Amerika ne želi da se vrati u doba Hladnog rata, ali da ako Rusija želi da bude G-8 zemlja, onda tako mora i da se ponaša.

Međutim, Georgeom Stephanpoulos sa ABC-ja je bio poslovično konkretniji i Kerryja pitao direktno da li je Amerika zaista spremna na uvede senkcije protiv Rusije, na što je Kerry odgovorio da američki predsjednik razmatra sve opcije te da su one na stolu. Stephanopoulos je Kerryja podsjetio da je Bush tokom krize u Gruziji ipak američke trupe u regiju, da pitao da je li ova Amerika i ovaj predsjednik spremni na sličan potez. Jedino što je, čini se, Obama spreman da učini jeste produžetak ove pokeraška igre, sa naglaskom da se radi o retrogradnom invazijom i činom nasilja, kao da to sami Ukrajinci ne znaju., njih 46 miliona. Stephanopoulos je Kerryja pitao shvata li Putin uopšte šta mu Obama govori na što je Kerry komentarisao da se razgovor, konačno, desio tek prije koji dan te da će Amerika nastaviti sa svojim „diplomatskim angažmanom.“

U tektsu u Washington Postu, predsjednik nevladine organizacije Freedom House David J.Kramer upozorava da je Obama prečesto okretao glavu od situacije u Ukrajini te da je vrijeme da poduzme konkretne monetarne sankcije u pravcu Rusije, ali i da poštuje Budimpeštanski memorandum iz 1994 koji se odnosi na poštivanje suvereniteta Ukrajine. Kramer ističe da je Obama istim frazama upozoravao i Ukrajinsku vladu i sirijskog predsjednika Bashira Asada, da paze da ne predju crvenu liniju u pogledu nuklearnog naoružanja.

Svaka večer ove moje sedmice sa Oksanom i njenim Ukrajincima liči na poglavlja romana Juliana Barnesa Bodljikavo prase (1992), gdje ovaj britanski pisac piše o padu neimenovane zemlje istočnoevropskog bloka. Na težak se način svijet upoznao sa situacijom u Ukrajini, čije se ime danas dobro zna i od Washingtona do Bostona jasno je da itekako živi duh slavenski.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG