Dostupni linkovi

Istraživanje: Idoli mladih Dačić, Karleuša, Legija, Gadafi...


Sa jednog od nastupa Jelene Karleuše
Sa jednog od nastupa Jelene Karleuše
Poslednje istraživanje o stavovima mladih u Srbiji, donelo je skicu prosečnog predstavnika generacije koja je odrasla i prvi odnos prema svetu počela da gradi turobnih devedesetih godina. Prema tim rezultatima, prosečan maturant iz Srbije voli da izlazi, da gleda TV i da vreme provodi na internetu. Ustanove kulture međutim posećuje ređe, a ne uživa mnogo ni u čitanju knjiga.

Istraživanja „Vrednosti i kulturni aktivizam maturanata Srbije”, koje je sproveo Zavod za proučavanja kulturnog razvitka, pokazalo je i da mladi osećaju netrpeljivost prema drugim nacijama i manjinskim grupama, a u toj poraznoj statistici prednjače Albanci, Romi i Hrvati.

Prema rečima jedne od autorki, Bojane Subašić, mladi uglavnom nemaju ništa protiv toga da osoba druge nacionalnosti bude njihov komšija ili drug iz razreda, ali im nije drago da to bude i njihov nastavnik ili vodeći političar u zemlji, a najveći otpor se javlja pri pomisli o sklapanju braka sa osobom druge nacionalnosti.

„Otprilike svaki sedmi maturant pokazuje netrpeljivost prema ulasku sa drugima u bilo kakav odnos i tu su tradicionalno orijentisani maturanti značajno više ksenofobični prema drugim narodima. Najveća netrpeljivost je prema albanskom narodu, zatim prema Romima i onda prema Hrvatima. Ono što je nas iznenadilo jeste da se Jevreji prema stepenu netrpeljivosti nalaze na četvrtom mestu. Najmanje ksenofobični su maturanti iz Vojvodine, dok najveću ksenofobičnost pokazuju Beograđani. Najotvoreniji su prema Rusima, Makedoncima i Crnogorcima“, kaže Subašić.

Socijalni psiholog Bora Kuzmanović primećuje da je etnička distanca među mladima postala upadljiva nakon raspada Jugoslavije što je kod njih za posledicu imalo stvaranje nepoverenja u druge nacije. Taj osećaj se, međutim, zadržao i kod novih generacija, za šta odgovornost snose takozvane „političke i kulturne elite“.

„Ako se one svađaju, onda se to prenosi i na individualni plan i počinjemo da doživaljavamo da nam je neprijatelj neka etnička grupa kada vidimo da naši i njihovi rukovodioci ne mogu dogovoriti. Zato bi bilo jako važno neko pomirenje na tom nacionalnom nivou, nivou političkih elita. Mogućnost da se stanje popravi postoji, ali je dosta važno da se na tom globalnom planu nešto učini. Kada je reč o manjinskim grupama kao što su Romi, nastavnici i škola bi mogli tu da odigraju ulogu, određenu ulogu bi nesumnjivo mogla da imaju sredstva masovnih komunikacija, a naravno, najvažnija je porodica“, ocenjuje Bora Kuzmanović.

Uzrok u politici, ali i medijima

Mladi, kao idole, najčešće navode zvezde estrade, istorijske ličnosti ali i političare. Anketa je tako pokazala da maturanti sa tradicionalističkim stavovima cene pevačicu Jelenu Karleušu, predsednika vlade Ivicu Dačića, zatim Vladimira Putina, Moamera Gadafija, Tita, ali i Milorada Ulemeka Legiju osuđenog zvog ubistva premijera Zorana Đinđića i zločina kriminalnog Zemunskog klana.
Milorad Ulemek Legija
Milorad Ulemek Legija

S druge strane, srednjoškolci sa netradicionalnim ili blagim tradicionalističkim stavovima, cene umetnike kao što su Hemingvej, Milorad Pavić, Gogen, Agata Kristi, ali i vojskovođe i političari poput Napoleona, Gandija, Đinđića... Razlog što se među idolima našao Legija, kao što je u prethodnim anketama navođen Željko Ražnatović – Arkan se, prema mišljenju psihologa Bore Kuzmanovića, može potražiti i u medijima.

“Tih negativnih junaka ima i zbog toga što ih i sredstva informisanja nameću, pišu o njima, a ponekad se upotrebljavaju izrazi koji su dvosmisleni i više zapravo ukazuju na neku pozitivnu nego na negativnu konotaciju. Na primer, kada se kaže žestoki momci. Žestoki momci u ušima adolescenta zvuči kao snažni, jaki, respektabilni momci i onda nije čudo što jedan broj, koji se inače možda oseća frustrirano, inferiorno želi da liči na njih, jer oni su ono što bi on želeo da bude”, kaže Kuzmanović.

Ovo nije prvo istraživanje koje je pokazalo da mladi u Srbiji imaju distancu prema pripadnicima drugih nacija ili manjinskih i seksualnih grupa. Zato rezultati istraživanja nisu iznenađjući za reditelja Stevana Filipovića, koji kaže da se sa sličnim stavovima mladih susretao i na debatama organizovanim nakon premijere njegovog filma “Šišanje”, čija su tema nasilje, desničarske grupe i netrpeljivost.

“Mislim da je to što sada čujemo da misle mladi, rezultat neke državne politike koja se jako dugo, decenijama praktično, sprovodi u ovom ili onom obliku i to jeste strašno ali, s druge strane, ne vidim kako bi to moglo da bude iznenađenje. Plašim se da državnim liderima to i odgovara, pošto to nije nikakva alhemija – vrlo je jasno – kakve vrednosti i kako plasirate kroz obrazovanje, kulturu, ako kultura ne postoji, onda još i gore, i dobićete mlade kojima je u najboljem slučaju haos u glavi, a u najgorem su agresivni i ksenofobični”, rekao je Filipović

Uzimajući u obzir stavove o odnosima među polovima, svojoj i tuđoj naciji, o podeli poslova u kući, autoritetima, vojsci i uređenju društva, autori su zaključili da je među maturantima 12 odsto izrazito tradicionalnih, isto toliko umereno tradicionalnih, a 35 odsto su „blagih tradicionalista”. Samo jedan odsto spada u liberalne, dok skoro 40 odsto njih nema stav prema ljudskim pravima, demokratiji ili društvenom uređenju.

Istraživanje je obuhvatilo 1.733 učenika četvrtog razreda srednjih škola iz 25 gradova u Srbiji.
XS
SM
MD
LG