Dostupni linkovi

logo-print

Sumnjive pare i bogomolje


(Tekst objavljujemo u saradnji sa partnerskim CIN-om iz Sarajeva i beogradskim CINS-om)

Stanko Subotić, Boško Radonjić, Tasim Kučević i Naser Keljmendi su samo neki, kako navodi u istraživačkom tekstu Centra za istraživačko novinarstvo, od donatora izgradnje vjerskih objekata u Srbiji i Bosni i Hercegovini. Radi se o ljudima koji su osuđeni ili osumnjičeni za kriminalna djela.

Tasim Kučević, osuđen na 14 godina zatvora zbog organizovanja prostitucije u okolini Tuzle, trgovine ljudima, pranja novca i nasilja nad jednom ženom u dvorištu Suda BiH, dobio je zahvalnicu Medžlisa Islamske zajednice u Tuzli. Sve se dešavalo u toku sudskog postupka protiv njega, 2010. godine.

„Znam da nisam nikog silovao, da nisam ubio, da nisam tukao. Znam da sam uradio strašno mnogo humanih stvari“, kaže Kučević u izjavi za CIN.

U zahvalnici koju mu je 2008. izdao Medžlis Islamske zajednice u Tuzli se navodi da je Kučević donirao građevinski materijal za izgradnju džamije u Donjim Petrovicama, imamski stan, abdesthanu, mekteb i biblioteku. Kučević je donirao i građevinski meterijal za mesdžid, također, u okolini Tuzle, za što je dobio zahvalnicu mjesnog odbora.

"Ali ja samo znam – Tasim je u zatvoru, prostitucija cvjeta u Tuzli. Niko nju nije suzbio“, navodi član džamijskog odbora u selu Pasci kod Tuzle Omer Paočić.

Tokom 2005. i 2006. Kučević je za izgradnju džamije u Donjim Petrovicama kod Tuzle donirao 25.000 eura. Taj vjerski objekat nije u potpunosti završen, a nedavno je počela izgradnja munare, za koju je Kučević donirao 350 eura i dva traktora u kamenu. Salih Strašević, predsjednik Džamijskog odbora, kaže da će taj odbor, čovjeku koji služi kaznu u zeničkom zatvoru zbog organizovanja prostitucije, ponovo izdati zahvalnicu:

„On i danas-dan kad bi mu se obratili, on onakav kakav jeste, prodaće komad zemlje. Jer on je ostao bez išta i žao mi ga“, kaže Strašević.

Naser Keljmendi

Naser Keljmendi

Pored Kučevića, darežljivost za izgradnju džamije kod Sarajeva je pokazao i Naser Keljmendi. On je u maju 2013. uhapšen na Kosovu na osnovu Interpolove potjernice koju je za njim raspisao Sud BiH. Tužilaštvo BiH ga sumnjiči za likvidaciju Ramiza Delalića Ćele, vođe suparničkog klana u Sarajevu, i trgovinu drogom.

„Mi nikada nismo ništa tražili od njega. Nismo mu dali zahvalnicu jer nismo s njim izravno komunicirali“, izjavio je za CIN sekretar Medžlisa Islamske zajednice u Sarajevu Esad Karahmet.

Iz Rijeseta Islamske zajednice BiH, u pisanom odgovoru novinarima CIN-a, je rečeno da ta vjerska zajednica nema instrumente za provjeru imovine donatora, te da bi za tu vjersku instituiju bile neprihvatljive sve donacije osobe koja je imovinu stekla na nedozvoljen način.

Azhar Kalamujić, novinar CIN-a, koji je autor priče o donatorima za vjerske objekte, kaže za naš program kako nije uspio dobiti niti jednu izjavu iz Rijaseta Islamske zajednice BiH o ovoj temi:

Mirko Đorđević

Mirko Đorđević

Publicista Mirko Đorđević, analitičar i dobar poznavalac crkvenih prilika, ukazuje da je u novije vreme na čitavom Zapadnom Balkanu na delu pravi graditeljski bum verskih objekata.

Ko su donatori, dodaje, nije teško odgonetnuti – delom, doduše manjim, to su same verske zajednice, zatim države koje na različite načine popunjavaju budžete crkava i verskih zajednica. Među ktitorima ima i pojedinaca koji prilažu velike sume novca, a koji spadaju u red takozvanih kontroverznih biznismena. Neki od njih novac su, u nekim slučajevima i dokazano, stekli na nezakonit način, a crkvenim zvaničnicima to uglavnom ne predstavlja problem, dodaje Đorđević u razgovoru sa Ognjenom Zorićem.

„Oni da bi, kako se to kaže, uhvatili mesta duši i svoj novac plasirali u bogougodne svrhe, neštedimice daju. Tu skrupula nema kada je u pitanju novac, pa veliki tajkuni od kojih su neki u svojim kriminalnim radnjama, nesretnici i glavom platili, ostaju i dalje. Tu zadrške nema, jer u crkvi važi pravilo da svaki grešnik ima pravo da se bori za mesto“, navodi Đorđević.

Publicista Mirko Đorđević kaže i da se u crkvi uvek zna ko je dao novac, ali da je njihov rad netransparentan, te da je na to pitanje teško dobiti odgovor:

„To u crkvama i verskim zajednicama nije tajna, ali jeste za javnost, jer priložnici, veliki tajkuni, uglavnom hoće da ostanu anonimni, a tek u retkim prilikama uklesavaju se njihova imena na ploče tih hramova sa motivacijom da prilog daju radi plemenitih ciljeva i tako dalje. Nisu tajna prliožnici nego je muka do njih doći, a crkva naša što se tiče transparentnosti poslovanja je potpnuno netransparenta. Čak ni je odgovaraju na ta pitanja i to je veliki problem od šireg javnog značaja“, konstatuje Đorđević.
„Iako smo ranije imali obećanje da ćemo imati izravan razgovor sa nekim od zvaničnika, odgovor smo dobili i u tom odgovoru IZ je rekla da oni nemaju mogućnosti da kontrolišu porijeklo nečije imovine, odnosno novca“, kaže Kalamujić.

Jedini spreman na razgovor, prema riječima Kalamujića, bio je Hilmo Neimarlija, profesor islamskih nauka u Sarajevu i nekadašnji poslanik u državnom parlamentu. Novinar CIN-a navodi šta je o ovoj pojavi rekao:

„Da je sad došlo do promjene generalno u svijesti u društvu, da čitavo društvo ne vodi računa o porijeklu novca i o tome ko ga daje, da se na taj način narušava na neki način svetost tih objekata - jer u njih ulazi prljavi novac“, naveo je Neimarlija.

Donatori hramova

Na mermernoj ploči pored glavnih vrata Hrama Hrista spasitelja u Ubu, gradiću u Srbiji, kako navodi CIN, piše „Crkva pamti dobrotvora Stanka Subotića iz Uba“. Ovu privilegiju Subotić je zaradio zahvaljujući novčanim donacijama za izgradnju hrama kojeg Eparhija valjevska opisuje kao jednu od najljepših građevina u „pravoslavnoj Vaseljeni“.

Subotić nije bio na ceremoniji osvještenja ubske crkve u septembru 2011. Razlog je što je četiri godine ranije u Beogradu optužen za šverc cigaretama, sredinom devedesetih godina prošlog vijeka.

Mjesec dana nakon crkvene ceremonije, Subotić je, u odsustvu, osuđen u Beogradu na šest godina zatvora. U optužnici je navedeno da je oštetio budžet za 28 miliona eura i skoro osam miliona američkih dolara.

Početkom 2013. presuda je poništena, a Subotić se ljetos vratio u Srbiju gdje mu se sudi u ponovljenom postupku.

Kako navodi CIN, niko iz hrama u Ubu, ali ni u sjedištu SPC u Beogradu nije želio govoriti o donatorima hramova i njihovim prilozima.

No, nije Subotić jedini u Srbiji, koji je od osumnjičenih ili osuđenih osoba za kriminalne radnje koji su bili donatori vjerskim objektima. Među njima je i Užičanin Boško Radonjić, koji je dobio povlastice prilikom kupovine jedne parcele na Zlatiboru, jer je materijalno pomagao crkvu.

Inače, Radonjić je veći dio života proveo u New Yorku gdje je, prema sudskoj dokumentaciji, radio za šefa mafije Johna Gottija. U SAD-u je bio pod istragom zbog pokušaja silovanja, posjedovanja oružja i droge. 1975. je osuđen na tri godine zatvora zbog bombaškog napada.

Prema pisanju CIN-a, uhapšen je 2000. godine pri pokušaju ulaska u SAD, a dvije godine kasnije se vratio u Srbiju.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG