U institucijama BiH je prošle godine na saradnike angažirane po ugovoru o djelupotrošeno 8,5 miliona maraka! Najviše novca u ove svrhe troši već godinama državno Predsjedništvo. U prošloj godini su samo za takve angažmane dali preko 400.000 maraka.
Svake sekunde administracija u BiH troši 282 marke, što znači da se u sat vremena potroši skoro milion, a u prošloj godini za plate činovnika isplaćeno je 8, 6 milijardi maraka iz budžeta. O rastrošnosti državnih institucija građani kažu:
Iako se već godina upozorava da je administracija u BiH prekobrojna, u državnim institucijama anagažuju se spoljni saradnici. I to za poslove čišćenja, telefoniranja, popisa opreme, savjetničkih, računovodstvenih i inih usluga, na koje je samo u prošloj godini potrošeno više milona konvertibilnih maraka.
Prema nalazima Ureda za reviziju, ne zna se tačno za koje se poslove angažuju saradnici i kako su dobili priliku da tu rade.
„Većina institucija nemaju nikakve posebno pripisane interne procedure ni pravila na koji način dovode te ljude - evo, npr. kad su u pitanju Parlament, Predsjedništvo, na pozicije savjetnika, zatim mnoge druge institucije angažuju ljude za poslove prevođenja, čišćenja, čak i knjigovodstvene poslove itd“, kaže zamjenik glavnog revizora u Uredu za reviziju institucija BiH Dževad Nekić.
Saradnici su najčešće angažovani po ugovoru o djelu, čiji je pravni temelj vrlo upitan. O potrebi za angažovanjem saradnika uglavnom odlučuje šef institucije, kaže novinarka portala Žurnal Nermina Šunj, koja je i pisala o ovoj temi:
„Nema evidencije o tome ko su ti ljudi, koliko ih je, a revizori su našli, dakle postoje dokazi za to, da postoje neka nesuvisla obrazloženja za njihov angažaman. Recimo, u Predsjedništvu BiH su u obrazloženju angažmana brojnog osoblja napisali, recimo, da je neko diplomirani ekonomista, da je pravnik, itd. Uopšte nema obrazloženja šta je posao tih ljudi i za što su primali novac.“
Postoje određeni poslovi za koje trebaju biti angažovani saradnici, ističe Dževad Nekić, ali u državnim institucijama niko ne poštuje pravila:
„Svaka bi institucija trebala da definiše koji su to povremeni i privremeni poslovi i kada će i koliko će osoba angažaovati. Mi smo utvrdili da u mnogim institucijama imate nepopunjena određena radna mjesta, a u isto vrijeme dovodite nekoga po ugovoru o djelu maltene na iste i slične poslove. Npr. prošle godine je bilo oko 190, ove godine je nešto manji broj ljudi koji radi na sistematizovanim radnim mjestima.“
Ugovori o djelu predstavljaju mala vrata za dobijanje posla u bh. institucijama. To je potvrdilo istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo.
Novinari CIN-a došli su do zaključka da se javni konkursi raspisuju forme radi kako bi se zaposlili oni koji već rade na tim pozicijma na osnovu ugovora o djelu.
„Znam da je više pravilo nego izuzetak da ljudi koji su već bili angažovani po ugovoru o djelu postaju državni služebnici u agenciji ili instituciji koja provodi konkurs. Oni prvo potpišu ugovor o djelu, nakon toga se raspisuje konkurs na kojem oni u pravilu uvijek bivaju najbolji i budu primljeni na tu pozciju koju su već obavljali. Naravno da će stručnjaci za ljudske resurse reći da je njihova prednost u odnosu na ostale kandidate nemjerljiva. Sva ta procedura košta. Članovima komisije se plaćaju naknade od 300 maraka, u zavisnosti od broja kandidata. Košta i objava tih konkursa u novinama, tako da državu svake godine košta objava, uslovno rečeno, formalnih konkursa na desetine hiljada maraka", kaže novinarka CIN-a Eldina Pleho.
Svima je već odavno jasno da se budžetski novac u BiH naplanski troši, ili bolje rečeno - rasipa.
„Ne postoje pravila procedure. Troši se na netransparentan način. Imate reprezentacije, imate gorivo, mazivo, upotreba auta itd. I mnogi ti troškovi nisu propisani, nije definisano na koji način treba da se troše. I sad imate povrh svega i zapošljavanje i godišnje potrošite 8,5 miliona maraka na te poslove - a imate sistematizacije, imate nepopunjenih mnogih pozicija u institucijama, a u isto vrijeme primate po ugovoru o djelu", navodi zamjenik glavnog revizora Dževad Nekić.
Nakon revizorskih izvještaja do sada niko nije odgovarao za rasipništvo. Prvi put, nakon toliko godina, parlamentarna komisija izrekla je 12 sankcija državnim institucijama zbog trošenja budžetskog novca.
Svake sekunde administracija u BiH troši 282 marke, što znači da se u sat vremena potroši skoro milion, a u prošloj godini za plate činovnika isplaćeno je 8, 6 milijardi maraka iz budžeta. O rastrošnosti državnih institucija građani kažu:
Iako se već godina upozorava da je administracija u BiH prekobrojna, u državnim institucijama anagažuju se spoljni saradnici. I to za poslove čišćenja, telefoniranja, popisa opreme, savjetničkih, računovodstvenih i inih usluga, na koje je samo u prošloj godini potrošeno više milona konvertibilnih maraka.
Prema nalazima Ureda za reviziju, ne zna se tačno za koje se poslove angažuju saradnici i kako su dobili priliku da tu rade.
„Većina institucija nemaju nikakve posebno pripisane interne procedure ni pravila na koji način dovode te ljude - evo, npr. kad su u pitanju Parlament, Predsjedništvo, na pozicije savjetnika, zatim mnoge druge institucije angažuju ljude za poslove prevođenja, čišćenja, čak i knjigovodstvene poslove itd“, kaže zamjenik glavnog revizora u Uredu za reviziju institucija BiH Dževad Nekić.
Saradnici su najčešće angažovani po ugovoru o djelu, čiji je pravni temelj vrlo upitan. O potrebi za angažovanjem saradnika uglavnom odlučuje šef institucije, kaže novinarka portala Žurnal Nermina Šunj, koja je i pisala o ovoj temi:
„Nema evidencije o tome ko su ti ljudi, koliko ih je, a revizori su našli, dakle postoje dokazi za to, da postoje neka nesuvisla obrazloženja za njihov angažaman. Recimo, u Predsjedništvu BiH su u obrazloženju angažmana brojnog osoblja napisali, recimo, da je neko diplomirani ekonomista, da je pravnik, itd. Uopšte nema obrazloženja šta je posao tih ljudi i za što su primali novac.“
Postoje određeni poslovi za koje trebaju biti angažovani saradnici, ističe Dževad Nekić, ali u državnim institucijama niko ne poštuje pravila:
„Svaka bi institucija trebala da definiše koji su to povremeni i privremeni poslovi i kada će i koliko će osoba angažaovati. Mi smo utvrdili da u mnogim institucijama imate nepopunjena određena radna mjesta, a u isto vrijeme dovodite nekoga po ugovoru o djelu maltene na iste i slične poslove. Npr. prošle godine je bilo oko 190, ove godine je nešto manji broj ljudi koji radi na sistematizovanim radnim mjestima.“
Ugovori o djelu predstavljaju mala vrata za dobijanje posla u bh. institucijama. To je potvrdilo istraživanje Centra za istraživačko novinarstvo.
Novinari CIN-a došli su do zaključka da se javni konkursi raspisuju forme radi kako bi se zaposlili oni koji već rade na tim pozicijma na osnovu ugovora o djelu.
„Znam da je više pravilo nego izuzetak da ljudi koji su već bili angažovani po ugovoru o djelu postaju državni služebnici u agenciji ili instituciji koja provodi konkurs. Oni prvo potpišu ugovor o djelu, nakon toga se raspisuje konkurs na kojem oni u pravilu uvijek bivaju najbolji i budu primljeni na tu pozciju koju su već obavljali. Naravno da će stručnjaci za ljudske resurse reći da je njihova prednost u odnosu na ostale kandidate nemjerljiva. Sva ta procedura košta. Članovima komisije se plaćaju naknade od 300 maraka, u zavisnosti od broja kandidata. Košta i objava tih konkursa u novinama, tako da državu svake godine košta objava, uslovno rečeno, formalnih konkursa na desetine hiljada maraka", kaže novinarka CIN-a Eldina Pleho.
Svima je već odavno jasno da se budžetski novac u BiH naplanski troši, ili bolje rečeno - rasipa.
„Ne postoje pravila procedure. Troši se na netransparentan način. Imate reprezentacije, imate gorivo, mazivo, upotreba auta itd. I mnogi ti troškovi nisu propisani, nije definisano na koji način treba da se troše. I sad imate povrh svega i zapošljavanje i godišnje potrošite 8,5 miliona maraka na te poslove - a imate sistematizacije, imate nepopunjenih mnogih pozicija u institucijama, a u isto vrijeme primate po ugovoru o djelu", navodi zamjenik glavnog revizora Dževad Nekić.
Nakon revizorskih izvještaja do sada niko nije odgovarao za rasipništvo. Prvi put, nakon toliko godina, parlamentarna komisija izrekla je 12 sankcija državnim institucijama zbog trošenja budžetskog novca.
