Suđenje zapovjedniku Glavnog štaba Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću nastavljeno je iskazom Mileta Janjića, insajdera iz Bratunačke brigade koji je sudjelovao u odvoženju stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Srebrenice.
Kao svjedok tužiteljstva Janjić je opisao dramatično razdvajanje dječaka i muškaraca od obitelji, kao i njihovo zatočavanje u objektima, neposredno prije nego što su pogubljeni.
Mile Janjić je kao pripadnik vojne policije Bratunačke brigade VRS-a od 12.do 15 srpnja 1995.godine bio zadužen za prebrojavanje Bošnjaka koji su ukrcavani na autobuse i kamione te odvoženi iz UN-ove baze u Potočarima, njih preko 20 tisuća. Prilikom iskaza, bivši pripadnik VRS-a je potvrdio kako su ljudi bili očajni zbog izdvajanja muškaraca i dječaka, koje je pratio plač žena iz njihovih obitelji.
„Na tome putu bili su raspoređeni pripadnici specijalne policije, koji su prilikom toga kretanja muške osobe usmjeravali duž puta, zatim skretanje na jedan sporedan put koji je vodio do jedne kuće, koja se nalazila na lijevoj strani puta Srebrenica – Bratunac. Dok su žene i djeca ostajali, zadržavali pravac kretanja i ukrcavali se na pristigla vozila“, opisao je Janjić proceduru tijekom koje su razdvojene bošnjačke obitelji.
Kada je upitao pripadnike specijalne policije u Potočarima (12.srpnja) zašto se radi izdvajanje, oni su mu odgovorili da je to naredio general Mladić i da se to radi prema planu.
General Mladić i ostali oficiri VRS-a uvjeravali su bošnjačke civile da nemaju razloga za strah te da će svi biti evakuirani prema Kladnju gdje će se izdvojeni muški članovi ponovno sastati s obiteljima. To se nije dogodilo jer su iz baze UN-a u Potočarima odvedeni na druge lokacije, između ostalih i u Bratunac.
„Iz smjera škole čuo sam povike, muški glas. Izgovorane su riječi – Glogovci ima li vas? Gdje ste? To se događa u par navrata i nakon toga se čula rafalna paljba. Iz istog smjera od kud sam čuo glas“, opisao je svjedok što je čuo dok se nalazio u blizini bratunačke škole Vuk Karadžić 13.srpnja 1995.godine, gdje su držani zatočeni izdvojeni zarobljenici.
Kontratvrdnje obrane
Od kolega iz Bratunačke birgade (14.srpnja) Janjić je saznao i da se veliki broj izdvojenih muškaraca i dječaka drži u školi u Ročeviću.
„Tu sam zatekao tu skupinu vojnika, čak i jednog kolegu iz vojne policije. Iz radoznalosti sam pitao – što tu rade, što se događa? Na to su mi oni rekli, vidio nisam, da se u školi nalaze muškarci, muslimani, da su tu skupljeni, doveženi i da prema njihovom saznanju trebaju biti transportirani u smjeru Teočaka“, prisjetio se svjedok.
No umjesto na razmjenu, prema navodima iz optužnice oko 500 Bošnjaka zatočenih u školi u Ročeviću odvedeno je na obalu Drine i streljano, kao i tisuće ostalih zarobljenih muškaraca i dječaka.
Obrana je tijekom unakrsnog ispitivanja istaknula da Janjić nije osobno vidio ubijanje ljudi iz autobusa, što je on potvrdio.Također svjedok je rekao kako je on shvaćao da se zarobljene muškarce i dječake čuvalo kako im se ne bi ništa dogodilo.
Na dodatna pitanja sudaca o sudjelovanju vojne policije VRS-a u zarobljavanju i osiguravanju muškaraca koji bi im se predavali, svjedok „nije imao saznanja“, spominjući samo kao zadatak – osiguravanje puta.
Suci su ga pri tom podsjetili na neke zabilješke iz zapovjedništva VRS-a o zadacima, među kojima je spomenuto da su pripadnici vojne policije osiguravali zarobljenike u Pilici, Bratuncu, kao i na području Srebrenice. No Janjić je ostao pri svom stavu tvrdeći kako nije o tome ništa znao niti sudjelovao.
U nastavku suđenja idući tjedan očekuju se još jedan iskaz insajdera iz Bratunačke brigade VRS-a kao svjedoka haškog tužiteljstva.
Kao svjedok tužiteljstva Janjić je opisao dramatično razdvajanje dječaka i muškaraca od obitelji, kao i njihovo zatočavanje u objektima, neposredno prije nego što su pogubljeni.
Mile Janjić je kao pripadnik vojne policije Bratunačke brigade VRS-a od 12.do 15 srpnja 1995.godine bio zadužen za prebrojavanje Bošnjaka koji su ukrcavani na autobuse i kamione te odvoženi iz UN-ove baze u Potočarima, njih preko 20 tisuća. Prilikom iskaza, bivši pripadnik VRS-a je potvrdio kako su ljudi bili očajni zbog izdvajanja muškaraca i dječaka, koje je pratio plač žena iz njihovih obitelji.
„Na tome putu bili su raspoređeni pripadnici specijalne policije, koji su prilikom toga kretanja muške osobe usmjeravali duž puta, zatim skretanje na jedan sporedan put koji je vodio do jedne kuće, koja se nalazila na lijevoj strani puta Srebrenica – Bratunac. Dok su žene i djeca ostajali, zadržavali pravac kretanja i ukrcavali se na pristigla vozila“, opisao je Janjić proceduru tijekom koje su razdvojene bošnjačke obitelji.
Kada je upitao pripadnike specijalne policije u Potočarima (12.srpnja) zašto se radi izdvajanje, oni su mu odgovorili da je to naredio general Mladić i da se to radi prema planu.
General Mladić i ostali oficiri VRS-a uvjeravali su bošnjačke civile da nemaju razloga za strah te da će svi biti evakuirani prema Kladnju gdje će se izdvojeni muški članovi ponovno sastati s obiteljima. To se nije dogodilo jer su iz baze UN-a u Potočarima odvedeni na druge lokacije, između ostalih i u Bratunac.
„Iz smjera škole čuo sam povike, muški glas. Izgovorane su riječi – Glogovci ima li vas? Gdje ste? To se događa u par navrata i nakon toga se čula rafalna paljba. Iz istog smjera od kud sam čuo glas“, opisao je svjedok što je čuo dok se nalazio u blizini bratunačke škole Vuk Karadžić 13.srpnja 1995.godine, gdje su držani zatočeni izdvojeni zarobljenici.
Kontratvrdnje obrane
Od kolega iz Bratunačke birgade (14.srpnja) Janjić je saznao i da se veliki broj izdvojenih muškaraca i dječaka drži u školi u Ročeviću.
„Tu sam zatekao tu skupinu vojnika, čak i jednog kolegu iz vojne policije. Iz radoznalosti sam pitao – što tu rade, što se događa? Na to su mi oni rekli, vidio nisam, da se u školi nalaze muškarci, muslimani, da su tu skupljeni, doveženi i da prema njihovom saznanju trebaju biti transportirani u smjeru Teočaka“, prisjetio se svjedok.
No umjesto na razmjenu, prema navodima iz optužnice oko 500 Bošnjaka zatočenih u školi u Ročeviću odvedeno je na obalu Drine i streljano, kao i tisuće ostalih zarobljenih muškaraca i dječaka.
Obrana je tijekom unakrsnog ispitivanja istaknula da Janjić nije osobno vidio ubijanje ljudi iz autobusa, što je on potvrdio.Također svjedok je rekao kako je on shvaćao da se zarobljene muškarce i dječake čuvalo kako im se ne bi ništa dogodilo.
Na dodatna pitanja sudaca o sudjelovanju vojne policije VRS-a u zarobljavanju i osiguravanju muškaraca koji bi im se predavali, svjedok „nije imao saznanja“, spominjući samo kao zadatak – osiguravanje puta.
Suci su ga pri tom podsjetili na neke zabilješke iz zapovjedništva VRS-a o zadacima, među kojima je spomenuto da su pripadnici vojne policije osiguravali zarobljenike u Pilici, Bratuncu, kao i na području Srebrenice. No Janjić je ostao pri svom stavu tvrdeći kako nije o tome ništa znao niti sudjelovao.
U nastavku suđenja idući tjedan očekuju se još jedan iskaz insajdera iz Bratunačke brigade VRS-a kao svjedoka haškog tužiteljstva.
