Kliknite na tačku kako biste pročitali o odnosima bilo koje dvije zemlje.
SAD su prekinule diplomatske veze sa Iranom 1980. godine nakon što su iranski studenti zaposjeli američku ambasadu u Teheranu i uzeli 52 američkih državljana za taoce. Nakon tog incidenta, posrednici su vodili sve razgovore između Teherana i Washingtona. SAD su uradile nacrt i podržavale sankcije Ujedinjenih naroda protiv Teherana zbog nuklearnog programa. Neki analitičari navode da izbor relativno umjerenog predsjednika Hasana Rohanija može predstavljati prvi korak ka otvaranju pregovora o nuklearnom programu između SAD-a i Irana. Teheran podržava režim Bašara al Assada u Siriji, dok Washington podržava pobunjeničke snage.
Izrael je najveći saveznik SAD-a na Bliskom istoku, i dvije zemlje imaju razvijenu ekonomsku, vojnu i obavještajnu suradnju. Izrael prima najviše američke vanjske pomoći.
Egipat je tri decenije bio snažan strateški saveznik SAD-a na Bliskom istoku. SAD mu pružaju oko milijardu pomoći godišnje, a veći dio novca ide egipatskim vojnim snagama. Međutim, svrgavanje vlade vođene Muslimanskim bratstvom u julu je ohladilo ove odnose. Washington je osudio nasilje Bratstva nad demonstrantima i otkazao godišnju vojnu vježbu dvije zemlje. Ipak, Washington je odbio nazvati svrgavanje vlasti 'vojnim udarom', što bi dovelo do otkazivanja finansijske pomoći Egiptu.
Američki predsjednik Barack Obama je turskog premijera Redžepa Tajipa Erdoana jednom nazvao svojim najbližim prijateljem. Ova dva NATO saveznika dijele vanjsku politiku i ekonomske interese u regionu. Obje zemlje podržavaju pobunjeničke snage u Siriji. Međutim, odnose su testirali nedavni događaji u Egiptu. SAD su osudile izjave islamski opredijeljenog Erdoana u kojima je krivio Izrael za vojni udar protiv egipatskog predsjednika Muhameda Morsija.
Bliski saveznici, ali ipak postoje tenzije zbog pristupa Washingtona prema Egiptu i "izgradnji demokratije" na Bliskom Istoku. Saudijska Arabija je bila iznenađena time što je Bijela kuća iznenada povukla svoju podršku egipatskom predsjedniku Hosniju Mubaraku 2011. godine i krivila je "neupućenost" za slabu reakciju SAD na novu vojnu vladu u Egiptu. Obje strane su se složile da postoji potreba za promjenom režima u Siriji.
SAD i Katar imaju jaku ekonomsku i vojnu suradnju, a SAD također imaju i jedinicu Centralne komande u zemlji. Međutim, Katar je nedavno iskoristio svoje naftno bogatstvo da omogući podršku Hamasu i Muslimanskom bratstvu, što je uzrokovalo strah Washingtona.
SAD su pozvala na rušenje režima Bašara al Asada i prijetila uplitanjem ako njegov režim odluči koristiti hemijsko oružje. Washington je iznenadio opstanak Asadove vlasti i zabrinjavajući porast radikalnih islamskih elemenata među pobunjeničkim snagama.
Nakon pokušaja popravljanja odnosa sa Moskvom, koji su uključivali i potpisivanje sporazuma o smanjenju naoružanja, američko-ruski odnosi su dosegli najniži nivo. Tenzije su porasle usljed neslaganja po pitanju Irana, Sirije, ljudskih prava o odluke Rusije da odobri privremeni azil bivšem američkom obavještajcu Edwardu Snowdenu.
SAD smatraju Hamas terorističkom organizacijom i nisu ga uključile u mirovne pregovore između palestinskih vlasti i Izraela. Vođa Hamasa Halid Mašal je rekao da će mirovni proces koji vodi SAD propasti.
Deset godina nakon što su SAD s vlasti zbacila Sadama Huseina, Bagdad i Washington su održali bliske sigurnosne i ekonomske veze. Međutim, odnos su zakomplikovali drugi saveznici. Iračka vlada, koja je pod sve većim utjecajem Bagdada i Teherana, se protivi stranoj vojnoj intervenciji u Siriji.
Iran odbija priznati Izrael kao bilo šta drugo osim 'cionističkog režima' i podržava militantne jedinice u Gazi i južnom Libanonu. Izrael je upozorio svoje saveznike da bi trebali reagovati, ili organizovati vojnu intervenciju, da bi spriječili Iran da ostvari svoje nuklearne namjere.
Egipat i Iran nisu imali zvanične diplomatske odnose tri decenije. Dolazak Muslimanskog bratsva na vlast je djelimično odmrznuo njihove odnose, ali je Iran osudio svrgavanje predsjednika Muhameda Morsija. Male su šanse da će se odnosi popraviti nakon uspostavljanja vojne vlasti u Egiptu.
Iako Iran i Turska imaju snažne ekonomske veze, često se nađu na suprotnim stranama u regionalnim sukobima i smatraju se rivalima. Snažno protivljenje Turske Asadovom režimu, uključujući i otvorenu podršku stranoj vojnoj intervenciji, je razljutilo Iran. Obje zemlje su se protivile svrgavanju egipatskog predsjednika Muhameda Morsija sa vlasti.
Rivalstvo između sunitske Saudijske Arabije i šiitskog Irana uključuje i različitu političku filozofiju, naftu i regionalni utjecaj. Uprkos činjenici da u državi vlada striktni islamski zakon, saudijsko plemstvo je pružilo podršku sekularnim arapskim autokratima i iskoristilo svoje diplomatske kanale protiv iranskih šiitskih predstavnika, uključujući i Hezbollah.
Katar i Iran imaju snažne ekonomske veze, ali se ne slažu oko konflikta u Siriji. Doha i Teheran su otvoreno govorili protiv zbacivanja islamističkog predsjednika Muhameda Morsija sa vlasti u Egiptu putem vojnog udara.
Iran pruža najveću podršku sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu na Bliskom Istoku i pruža mu vojnu podršku i podršku u ljudstvu. Neki analitičari su rat u Siriji opisali kao posredni rat između Zapada i Irana.
Iran i Rusija ne vjeruju američkom uticaju i pronalaze sve više zajedničkih interesa. Moskva je pomogla Iranu da izgradi nuklearno postrojenje Bushehr. Obje zemlje podržavaju režim predsjednika Bashara al-Assada u Siriji. Ipak, kao član Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda, Rusija je podržala sankcije protiv Irana zbog nuklearnog programa Teherana; iako, te sankcije su bile dosta blažen od onih koje su podržavale SAD i Evropska unija.
Iran i Hamas dijele netrpeljivost prema Izraelu i Teheran je pružao finansijsku podršku Hamasu. Međutim, neslaganje oko pitanja Sirije je uzrokovalo razdor. Hamas, sunitska islamska organizacija, podržava većinske sunitske pobunjenike koji se bore protiv snaga Bashara al-Assada. Teheran je reagovao tako što je suspendovao pomoć vrijedu milione dolara i odlučio podržati Islamski Džihad, militantnu grupu iz Gaze koja je rival Hamasu.
Iransko-irački rat koji se vodio od 1980. do 1988. godine, u kojem je ubijeno stotine hiljada ljudi na obje strane, sada je daleko sjećanje. Teheran sada ima najveći utjecaj u Bagdadu u skoroj povijesti. Trgovinska i sigurnosna suradnja, kao i isti vanjskopolitički ciljevi, su jake između dvije šiitske vlade. Irak se priključio Iranu u podršci Basharu al-Assadu i njegovom režimu u Siriji. Međutim, nisu se složili oko vojnog udara na egipatskog predsjednika Muhameda Morsija.
Egipat i Izreal su održali svoje strateške odnose od potpisivanja sporazuma u Camp Davidu 1978. godine. Izrael se oslanja na Egipat da će štititi zajedničku granicu na jugu. Za vrijeme vladavine egipatskog vođe Hosnija Mubaraka, Kairo je bio uključen u mirovni proces između Izraela i Palestine. Odnosi su zahladili nakon pada Mubaraka, ali se čini da su se poboljšali nakon što je egipatska vojska preuzela vlast u julu.
Prije vladavine turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana, odnosi između Turske i Izreala su uključivali snažnu ekonomsku i vojnu suradnju. Međutim, tenzije su porasle nakon dolaska Erdogana na vlast, i dosegle su vrhunac nakon izraelskog napada na turski konvoj pomoći za Gazu u kojem je ubijeno devet civila. Odnosi su se poboljšali 2013. godine nakon što se Izrael izvinio za smrti, ali su se dodatno pogoršali nakon što je Erdogan okrivio Izrael za vojni udar na egipatskog predsjednika Muhameda Morsija.
Iako Izrael i Saudijska Arabija nemaju uspostavljene zvanične diplomatske odnose i Rijad podržava sunitske islamiste, interesi obje zemlje se često preklapaju. U izvještaju New York Timesa iz 2011. godine se navodi da Izrael vidi Saudijsku Arabiju kao "garanciju stabilnosti" u regionu.
Slabi diplomatski odnosi Izraela i Katara je prekinuo Katar nakon izraleske operacije 'Liveno gvožđe' iz 2008. godine protiv militantnih snaga u Gazi. Katar pruža značajnu finansijsku podršku Hamasu.
Izrael je ciljao na vojne baze unutar Sirije. Predsjednik Bashar al-Assad je prijetio napadom na Izrael ako zapadni saveznici pruže vojnu pomoć sirijskim pobunjenicima. Izrael je zabrinut zbog mogućeg izranjanja novih snaga iz vakuma koji bi mogao biti uspostavljen u Siriji ako Assadov režim bude srušen.
Izrael i Rusija imaju jaku ekonomsku i vojnu suradnju, kao i značajne kulturne veze. Više od miliona Jevreja iz Rusije i drugih sovjetskih zemalja sada živi u Izraelu. Obje zemlje imaju suprotne strategije i geopolitičke stavove prema sigurnosnim pitanjima, uključujući Iran i Siriju.
Hamas, koji upravlja pojasom Gaze, je posvećen islamskoj državi koja uključuje teritoriju Izraela i palestinske teritorije. Odgovoran je za militantne napade na Izreal, uključujući i samoubilačke i raketne napade iz Gaze. Izrael Hamas naziva terorističkom organizacijom. Primirje između dvije strane povremeno bude prekinuto zbog porasta tenzija.
Turski premijer Recep Tayyip Erdogan je bio jedan od najglasnijih kritičara vojnog udara u Egiptu protiv predsjednika Muhameda Morsija. Erdogan je također kritikovao nasilne proteste Muslimanskog bratstva. Svrgavanje Morsija je nazvao 'udarom' i tvrdio da je izvršen uz podršku Izraela.
Saudijska Arabija je omogućila milijarde dolara pomoći novoj egipatskoj vladi kojom upravlja vojska i pozvala je arapski svijet da je podrži. Rijad je bio bijesan zbog zbacivanja predsjednika Hosnija Mubaraka sa vlasti i optužio je Zapad za izdaju zbog podrške promjeni režima
Katar, koji je bogato podržavao svrgnutog egipatskoj predsjednika Muhameda Morsija i Muslimansko bratstvo, osudio je uklanjanje Morsija sa vlasti i napad na njegove sljedbenike. Egipćani koji su podržavali svrgavanje Morsija optužuju Al-Jazeeru, katarsku satelitsku TV stanicu, za pristrasnost prilikom pokrivanja događaja u Egiptu. U protestu protiv Al-Jazeere, vojna vlada je zatvorila urede svojih arapskih servisa
Egipatska vlada koju vodi vojska se protivi stranoj vojnoj intervenciji u Siriji. Muslimansko bratsvo je podržava.
Moskva tvrdi da je vojni udar na egipatskog predsjednika Muhameda Morsija u julu 2013. godine opravdava skepticizam prema Arapskom proljeću. Rusija je zauzela neutralan stav prema udaru, ali je iskazala entuzijazam kada je u pitanju osnaživanje odnosa sa Egiptom.
Hamas se pojavio krajem osamdesetih godina prošlog vijeka kao izdanak Muslimanskog bratstva i blisko je surađivao sa egipatskim islamističkim liderom Muhamedom Morsijem prije nego je svrgnut. Međutim, odnosi su se ohladili nakon uspostavljanja vojne vlasti - ilegalni tuneli između Egipta i Gaze su zatvoreni i Kairo je nazvao Hamas preprekom za mir.
Irački premijer Nuri al-Maliki je jedan od prvih bliskoistočnih lidera koji su izrazili podršku vladi formiranoj nakon svrgavanja egipatskog predsjednika Muhameda Morsija. Iako su održavali jake ekonomske veze sa sunitskim Muslimanskim bratstvom i Irakom pod šiitskom dominacijom, Maliki je kritikovao Morsijevu podršku sirijskim pobunjenicima. Nakon svrgavanja Morsija, Irak i Egipat su našli zajednički jezik u podršci prema sirijskom predsjedniku Basharu al-Assadu.
Turska i Saudijska Arabija imaju iste strateške interese, uključujući i rivalstvo sa Iranom i podršku sirijskim pobunjenicima. Ne slažu se kada je u pitanju Egipat.
Turska i Katar surađuju i dijele interese na cijelom Bliskom Istoku. Obje zemlje podržavaju pobunjenike u Siriji i osudile su vojni udar na islamističkog lidera Muhameda Morsija u Egiptu.
Turske snage su se sporadično sukobljavale sa sirijskim snagama lojalnim Bašaru al Asadu od početka krize u Siriji prije dvije godine. Turski premijer Recep Tayyip Erdogan se zalagao za vojnu intervenciju Zapada protiv Assadovog režima u Siriji.
Turska i Rusija imaju snažne ekonomske veze, posebno kada su u pitanju trgovina i turizam. Snažno protivljenje Ankare režimu sirijskog predsjednika Bashara al-Assada i podrška Rusije njegovom režimu još uvijek dovele do vidljivog razdora među ove dvije zemlje.
Za vrijeme sastanka između turskog premijera Redžepa Tajipa Erdogana i lidera Hamasa Halida Mašala u Ankari, Erdogan je obećao posjetiti Gazu. Ankara je bila jedan od najvećih kritičara vojne kampanje Izreala u pojasu Gaze koji kontrolira Hamas 2008. godine.
Odnosi između Turske i Iraka su komplikovani zbog osnaženih veza između Turske i sjevernoiračke djelomično nezavisne Kurdske regionalne vlade u Irbilu. Bagdad ovu suradnju vidi kao njegiranje iračke vlasti. Bagdad i Turska također imaju suprotne stavove o Siriji i Egiptu.
Tenzije između Katara i Saudijske Arabije su porasle jer obje zemlje žele povećati svoj utjecaj u regionu. Katarska Al-Jazeera satelitska TV stanica, podrška Katara Muslimanskom bratstvu i podrška Dohe Hamasu su bili izvor tenzije između ove dvije zemlje bogate naftom. Obje se slažu da je potrebno svrgnuti režim Bashara al-Assada u Siriji, ali podržavaju različite pobunjeničke grupe.
Saudijska Arabija podržava stranu vojnu intervenciju protiv režima sirijskog predsjednika Bashara al-Assada. Rijad je omogućio finansijsku i vojnu podršku pobunjeničkim grupama.
Rijad i Moskva su održali formalne diplomatske veze od raspada Sovjetskog Saveza. Međutim, napetost je porasla, posebno nakon početka Arapskog proljeća i njegovog širenja sjevernom Afrikom i Bliskim istokom. Saudijska Arabija je pružila podršku pobunjeničkim snagama koje su se borile protiv Muamera Gadafija u Libiji, kao i pobunjenicima u Siriji. Moskva je podržavala oba režima. Rijad je također optužen za pružanje finansijske pomoći radikalnim muslimanskim organizacijama koje podržavaju čečenske militante u Rusiji.
Uprkos podršci drugim sunitskim militantnim organizacijama, Saudijska Arabija zvanično podržava pokret Fatah koji ima i podršku Zapada po pitanju predstavljanja Palestinaca. Saudijska Arabija i Hamas podržavaju pobunjeničke snage u građanskom ratu u Siriji.
Saudijska Arabija, koja je podržala invaziju SAD-a na Irak 2003. godine i svrgavanje iračkog vladara Sadama Huseina, sada ima dosta komplikovan odnos sa Irakom. Sunitska vlada u Rijadu je zabrinuta zbog bliskih odnosa između šiitske vlade u Bagdadu i Teherana. Irak i Saudijska Arabija podržavaju suprotstavljene strane u građanskom ratu u Siriji. Rijad je također zabrinut zbog mogućnosti Irana da izazove Saudijsku Arabiju na globalnom tržištu nafte.
Katar podržava svrgavanje sirijskog predsjednika Bashara al-Assada i omogućio je finansijsku i vojnu podršku pobunjeničkim snagama u zemlji.
Rusija ima zategnute odnose sa Katarom - uključujući i pogoršanje diplomatskih odnosa nakon sukoba u koji je bio uključen ruski diplomata na aerodromu u Dohi. Tenzije su porasle zbog podrške Katara pobunjenicima koji se bore protiv režima sirijskog predsjednika Bashara al-Assada.
Katar je pružio finansijsku pomoć Hamasu u iznosu od 400 miliona dolara 2012. godine i ugostio je vođu organizacije Khalida Mashaala. Neki smatraju da Doha podržava Hamas zbog borbe sa Rijadom da poveća svoj utjecaj na Bliskom istoku.
Odnos između Iraka i Katara je zakomplikovan jer je Bagdad zabrinut zbog podrške Katara sunitskim militantima. Katar je pružio finansijsku podršku sunitskim militantima u Siriji, a Bagdad je optužio Katar da tajno podržava sunitske militante u Iraku.
Rusija tvrdi da ne podržava sirijskog predsjednika Bashara al-Assada, ali je uvijek glasala protiv međunarodnih sankcija protiv Sirije, udruživši se sa Kinom da bi stavila veto na rezoluciju Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda protiv Damaska. Ruska mornarica drži bazu na Tartusu, na sirijskoj obali Mediterana, i to je jedina ruska vojna baza van teritorije bivšeg Sovjetskog saveza. Moskva je vodila kampanju protiv mogućeg američkog napada na Siriju zbog korištenja hemijskog oružja, za koje Washington tvrdi da su koristile Assadove snage.
Iako je sirijski predsjednik Bašar al Asad dugo podržavao Hamas, ova militantna grupa je odlučila podržati sunitske pobunjenike. Jedan od vođa Hamasa je rekao da je džihad u Siriji prioritet.
Bagdad snažno podržava režim Bašara al Asada u Siriji i otvoreno govori protiv pobunjeničkih snaga.
Rusija je zatražila uključivanje Hamasa u mirovne procese na Bliskom istoku. 2010. godine, vođa Hamasa Khalid Mashaal je pozvan u Moskvu na razgovor sa ruskim predsjednikom Dimitrijem Medvedevom.
Rusija se protivila američkoj invaziji na Irak 2003. godine. Odnosi Moskve i Bagdada su oslabili nakon rušenja režima Sadama Huseina 2003. godine, ali se sada slažu po pitanju ključnih tački regionalne politike, uključujući i podršku režimu Bashara al-Assada u Siriji. Vojni i ekonomski odnosi su poboljšani 2012. godine kada su Moskva i Bagdad potpisali sporazum o naoružanju vrijedan 4,2 milijarde dolara.
Sunitski Hamas nema vidljive veze sa šiitskom vladom u Bagdadu, ali je Irak glasno kritikovao izraelsku vojnu kampanju u Gazi 2008. godine.
List of sources: