Autor: Paul Taylor, Reuters, prevela: Ena Stevanović
Industrijsko srce Europe poznato pod nazivom „plava banana“ koje se proteže od Manchestera do Milana se pomijera prema istoku otkada je Njemačka postala politički epicentar Europe.
Izraz „plava banana“ je nastao 1989.godine nakon pada Berlinskog zida kako bi opisao rad francuskog geografa Rogera Bruneta koji je uz pomoć plavog svjetla kreirao industrijsku mapu Europe koja je u noći vidljiva iz svemira i koja se savija od Engleske do Italije preko Nizozemske, Belgije, Zapadne Njemačke i Švicarske.
Brunet je bio zabrinut da francuska vrlo centralizirana ekonomija sa središtem u Parizu polako nestaje sa ove mape.
On je razvio koncept kojim je želio natjerati vladu da uloži financijska sredstva u povezivanje Pariza, Lyona i Marseillea sa ovom visoko urbaniziranom industrijskom okosnicom Europe koju čini oko 110 milijuna ljudi.
Industrijska geografija starog kontinenta se, četvrt stoljeća kasnije, potpuno preobrazila. Nova industrijska slika Europe više liči na zlatnu nogometnu loptu koja se proteže od juga Njemačke prema Poljskoj, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj, Austriji i Rumunjskoj.
„Došlo je do velikog premiještanja i koncentracije prema centralnoeuropskoj proizvodnoj jezgri“, rekao je Michael Landesmann, znanstveni direktor bečkog Instituta za međunarodne ekonomske studije.
Bivše komunističke zemlje koje su se pridružile Europskoj uniji 2004. i 2007. godine su postale produžnica njemačke proizvodne linije i nisu više samo dobavljači sirovina i komponenti već i sastavljaju automobile i druge industrijske strojeve.
Broj zaposlenih u proizvodnom sektoru opada širom Europe zbog raspodjele radne snage i to najviše u Britaniji, Belgiji i Francuskoj gdje je ekonomska kriza iz 2008. godine ubrzala trend potaknut globalizacijom opskrbnih lanaca.
Pomak u trgovinskoj bilanci unutar 28 zemalja članica EU u desetljeću od pristupanja istočnih zemalja nam pruža izvrsnu ilustraciju tog trenda.
Zlatna nogometna lopta
Područje koje pokriva zlatna nogometna lopta- Njemačka, Nizozemska, Češka, Slovačka i Rumunjska- je povećalo svoj udio u trgovini unutar EU za ukupno 5,3 posto u periodu od 2004.do 2013.godine, što je posljednja godina za koju su objavljeni podaci. Najveći dobici su zabilježeni u Njemačkoj i to 2,2 posto.
U istom tom periodu Atlantska regija koja obuhvaća Britaniju, Francusku, Irsku, Španiju i Portugal je izgubila 4,4 posto udjela na tržištu unutar EU pri čemu su najbolje prošle Španija i Britanija. Italija je također izgubila 1.7 posto.
Postavlja se pitanje koliko su ovi podaci bitni. Radna mjesta u industrijskom sektoru su zamijenjena sve većim brojem mjesta u poslovnom sektoru, posebno u Britaniji koja je nedavno pretekla Francusku kao druga najveća ekonomska sila u EU.
Radna mjesta u industrijskom sektoru u razvijenim ekonomijama postaju sve više specijalizirana dok su se poslovi za koje nije potrebna visoka razina umijeća preseljeni na područja sa nižim troškovima rada.
U ekonomiji znanja mjesto nije pretjerano bitno i industrijska postrojenja se mogu ugasiti kao što se krajem 20. stoljeća desilo sa rudnicima ugljena i čeličanama.
Ipak, Njemačka je izgradila ekonomsku dominaciju u Europi održavanjem najveće proizvodne baze.
Međutin, zabrinjavajuće je to, kako kaže Landesmann, što se europska južna periferija odvojila od industrijske jezgre otkada je dužnička kriza eurozone prisilila Grčku, Španiju u Portugal da zatraže pakete pomoći za svoje vlade i banke.
„Periferija i regioni sa nižim prihodima nisu povezani sa ovom industrijskom mrežom. To se neće lako promijeniti i nije samo problem u tečaju,“ kaže Landesmann.
Politički plan akcije
Ekonomisti previše olako pretpostavljaju da će se ovakvi trendovi vremeno uravnotežiti, kaže Landesmann i dodaje da gubitak proizvodnih kapaciteta na europskim južnim rubovima zahtijeva jasan politički plan akcije kako bi se povećala izvozna sposobnost perifernih zemalja.
Međutim, nije baš sve tako tmurno.
Najnoviji podaci Eurostata, statističkog ureda EU pokazuju da je izvoz iz Španije, Portugala i Irske ponovno u porastu. Irska je najbrže rastuća ekonomija u eurozoni prošle godine sa 4,8 posto rasta, a španska ekonomija je također zabilježila porast od 2 posto, a španska vlada konačno počinje rješavati pitanje masovne nezaposlenosti.
Američki automobilski divovi Ford i General Motors su investirali u proizvodnju automobila u Španiji. Ironično je da je Španija zbog velikog povećanja produktivnosti povećala svoj udio u europskom bruto dohotku iako je izgubila mnogo radnih mjesta u industrijskom sektoru.
Ove promjene postavljaju zagonetku pred europske zvaničnike i Europsku investicijsku banku koja trenutno razmatra kako rasporediti 315 milijardi eura vrijedan investicijski fond koji je namijenjen za privlačenje privatnog kapitala u dugoročne infrastrukturne projekte.
Šta je onda rješenje? Da li je prioritet suzbiti ekonomske razlike između juga i sjevera, fokusirati se na smanjenje ovisnosti o fosilnim gorivima kao što je uvezeni ruski gas ili promovirati istraživanje i znanstveni razvoj u industrijskom srcu Europe?
Iako priznaju da bi pokušaj da se preokrene plima industrijske koncentracije bio uzaludan, Vincent Aussilloux i Arno Amabile iz francuske vladine agencije France-Strategie raspravljaju u svom istraživanju o tome da EU treba usmjeriti strateška ulaganja u najdepresivnija područja.
Oni se također zalažu da se uspostavi fond Europske unije iz kojeg će se davati krediti i subvencije za razvoj istraživanja, malih poduzeća i stručno usavršavanje u najsiromašnijim rubnim područjima.
„Ovo je politički imperativ kako bi se Europa ponovo poistovjećivala sa pozitivnim, ka budućnosti usmjerenim projektima, a ne samo sa nametanjem štednje,“ kažu oni upozoravajući na to da bi sve veći industrijski jaz mogao izazvati političku eksploziju.
