Prema podacima Medjunarodne organizacije za migracije od početka godine u EU stiglo je više od 100 tisuća migranata i izbjeglica. Na putu prema sigurnom utočištu, njih preko 400 izgubilo je život u morskim nesrećama. Ljudske tragedije sve su veće, ali izbjeglice ne napušta nada da je upravo Evropska unija mjesto gdje će naći sigurno utočište od rata, ali i ekonomske nesigurnosti. Mnogi od njih upravo Balkanskom rutom pokušavaju stići do EU. Ima li Bruxelles pravi odgovor na krizu i moguću humanitarnu katastrofu koja bi mogla pogoditi države regije.
Najčešća riječ koja se u briselskim krugovima posljednjih dana izgovara je Plan B. Što on konkretno znači i da li je to zapravo formula koja može prikrivati mnoge nejasnoće, pa i neke jednostrane odluke pojedinih država unutar evropskog kluba. Podsjetimo, Austrija je uvela nove kontrole prema izbjeglicama. Atena je nezadovoljna jer će restrikcije ostaviti tisuće migranata na tlu Grčke. Madjarska i Bugarska su postavile žilet žice prema susjedima. Slovenija šalje vojsku na granicu prema Hrvatskoj i Italiji. Makedonska žičana ograde na granici prema Grčkoj visoka tri metra. Pitali smo Rikarda Jozwiaka, dopisnika Radija Slobodna Evropa u Bruxellesu kakav plan zapravo ima EU, posebno u slučaju da migrantska kriza na Balkanskoj ruti preraste u humanitarnu.
“Jedini plan koji EU ima je da zaustavi dolazak izbjeglica i migranata. Dvije opcije koje su joj na raspolaganju - dogovor s Turskom da izbjeglice ostanu tamo, što je teško. Druga je nova Schengenska granica, koja bi bila na jugu Makedonije, u Bugarskoj ili Srbiji. No, na potencijalnu humanitarnu krizu koja se može dogoditi na Zapadnom Balkanu-nemaju odgovor. Evo, na primjer, današnjem sastanku u Beču koji organizira Austrija, ne prisustvuje ni evropski povjerenik za migracijska pitanja, ni predstavnici Holandije, koja je trenutačna predsjedavajuća EU. Dakle EU, s naglaskom na Uniju, zapravo ne egizistira. Imate grupu evropskih zemalja, članica Unije i one koje to nisu, koje sa sastaju i odlučuju u nekim stvarima, unilateralno ili bilateralno, no nema pravog evropskog odgovora. Ono što možete vidjeti jest - da ako se sama Unija ne cijepa, onda se raspada Schengenski sistem”.
Yves Pascouau, direktor programa za migracije i različitosti u Centru za politiku u Bruxellesu takodjer je mišljenja da EU nema pravi odgovor na migrantsku krizu.
“Ovo je jedna izuzetna situacija. Zapravo, članice EU se nisu ni htjele pripremati za dolazak velikog broja tražilaca azila, izbjeglica i migranata i tek sada pokušavaju naći neki odgovor. No, teško je u krizi naći pravo rješenje i primjeniti ono o čemu su razgovarali tek posljednjih par mjeseci. Uz to, problem neće nestati u idućih nekoliko dana ili tjedana. Sada se ključni igrači EU nadaju da će drugačiji odnos prema Turskoj i dogovor s Ankarom riješiti dio problema, te da će broj izbjeglica koji stižu preko Turske do članica EU biti smanjen. Tek treba vidjeti kako će se ostvariti taj dio dogovora.
Naravno, rješenje nije zatvaranje granica čemu svjedočimo posljednjih nekoliko mjeseci, jer će dio ljudi ostati u pojedinim državama koje se nalaze na Balkanskoj ruti. To će bez dvojbe izazvati humanitarnu krizu u tim državama, susjedima EU, ali i u pojedinim članicama Unije.
Neke članice Unije onemogućavaju izbjeglice da putuju kroz njih, iako su tek tranzitne zemlje. Zaboravlja se da svi, pa i oni koji se tek žele pridružiti Uniji moraju poštovati medjunarodna pravila prema izbjeglicama koji apliciraju za azil. To je kolektivna odgovornost svih članica, pa i zemalja partnera EU. Nužna je koordinaciju medju njima, ali i solidarnost svih prema izbjeglicama i migrantima, na cijeloj ruti od Grčke pa do Švedske”.
