Dostupni linkovi

logo-print

Huliganstvo i sport: Nasilje postalo model ponašanja


Navijači Dinama u sukobu sa policijom u Mađarskoj, 2009.

Navijači Dinama u sukobu sa policijom u Mađarskoj, 2009.

Hrvatski su sportski klubovi a posebno Nogometni savez Hrvatske zbog divljanja njihovih navijačkih grupa, to jeste šovinističkih, nacionalističkih i rasističkih ispada, više puta debelo kažnjeni po džepu. No to još uvijek nije bilo dovoljno otrežnjujuće za sportske fanove, od kojih po neki, kao na primjeru zagrebačkog Dinama, vode svoje male ratove sa upravom kluba.

„Mamiću, Cigane, odlazi iz Svetinje.“

„Niko ne kaže da su navijači anđeli, ali isto tako naši protivnici su puno veće zlo nego mi.“


Thomas Bauer je dugogodišnji član Bed Blue Boysa, a kad govori o protivnicima, misli na vodstvo kluba, osobito, kaže, na neprikosnovenog Zdravka Mamića, izvršnog direktora Dinama:

„Definitivno postoji koleracija između nelegalnosti u hrvatskom nogometu, primitivizma nogometnih čelnika i jedne potpune apatije koja je nastala u sportskoj javnosti. Nadamo se da će uskoro vlast, kako je i obećala, te donijela nove zakone, početi djelovati i vratiti legalnost u nogometnu močvaru, kako ju je i sam ministar Jovanović nazvao.“

„Nogometnu močvaru“ trebalo bi isušiti i u navijačkim redovima jer hukanjem i rasističkim vrijeđanjima tamnoputih igrača, zadnji put pred cijelom Evropom na Europskom prvenstvu u Poljskoj, nacionalističkim ispadima, divljanjem i razbijanjem tramvaja, neće dobiti naklonost javnosti, već samo nanijeti štetu klubovima i otjerati s nogometnih stadiona obične navijače:

„Sada ne vidite nikog ozbiljnog na utakmici.“

„Navijači prave probleme bacanjem baklji.“

„Uzeli su općenito svima zadovoljstvo gledanja nogometa. Ljudi se boje otići na utakmicu.“

„Ne idem radi sigurnosti.“


(VIDEO: Hrvatski navijači napali policiju u Poljskoj tokom EURA 2012, lipanj)



Dinamovi su čelnici pobrojali sve dosadašnje ispade huligana iz BBB-a kod kuće i u Europi, zbog čega je, prema njihovim podacima, klub platio gotovo milijun eura kazni UEFI. Slično je i s Hajdukom, ističe sportski novinar Jutarnjeg lista, Alen Orlić:

„Samo za ovu sezonu Hajduk je platio 90.000 eura. Na svakoj utakmici, koju su odigrali, platili su novčanu kaznu od 30.000 eura. Najgore kazna, od prije desetak dana, je ta što Hajduk sljedeću utakmicu u Evropi može igrati, ali samo pred praznim tribinama Poljuda.“

Predsjednik uprave Dinama, Mirko Barišić, uputio je prije nekoliko mjeseci dramatično pismo hrvatskom državnom vrhu u kojem traži oštro sankcioniranje huliganizma i rasizma, te da se u Kazneni zakon, po hitnoj proceduri, unesu odredbe o sankcioniranju rasne, nacionalne i vjerske mržnje na hrvatskim stadionima, kojima bi se huligani kažnjavali zatvorskom kaznom od jedne do tri godine, zabranom dolaska na stadione i oduzimanjem putovnica i da im treba odgovoriti jedinim jezikom koji razumiju – represijom državnog aparata.

Uzroci nasilja

Thomas Bauer tvrdi da je riječ o manjini huligana u redovima Bed Blue Boysa, a da većina istinski navija za svoj klub i godinama se bori protiv lošeg vodstva, što im priznaje i dio anketiranih građana:

„To se možda želi na njih svaliti krivnja, ali nisu oni krivi, nego sve što se dešava oko kluba. Nisu baš ni rezultati nešto. Provukli su se u Ligu prvaka. Nije igra ništa posebno. Prodaju se igrači i stalno su neke afere. Već se ljudima zgadilo sve ovo.“

„Nogomet se igra radi navijača, a navijači su na ovom stadionu u Zagrebu najmanje bitni, što se tiče njihovih čelnika. Samo svi gledaju svoju korist i to nema smisla. Nogomet u Hrvatskoj je izgubio smisao.“


Sociolog Renato Matić kaže da uzroke navijačkom nasilju, osim u politici sportskih klubova, treba potražiti u samom društvu, koje je općenito usvojilo nasilje kao „model ponašanja“.

„Ako nas neki ljudi mogu u ovih 20-30 godina osiromašiti i opljačkati za milijarde, poniziti i stjerati u kut, u mišju rupu, da ne znamo kuda bi sa samim sobom, a oni se i dalje šepure, bilo po sudnicama, bilo po Saboru, bilo po nekim svečanim državnim prijemima, logično je da nasilni model bude nešto neizbježno“, ocjenjuje Matić.

Nasilno se, i nadmoćnom bahatošću, ponašanju i ljudi koji su „alfa i omega“ u hrvatskom nogometu i koje bi se, zbog toga, kaže sociolog Matić, isto moglo zvati huliganima:

„Ali huligani sa puno novca i puno moći. Oni sjede u ložama. Kako će onda mladi ljudi reagirati na to, nego upravo na huliganski način. Apsolutno, ni na koji način, ne želim ih opravdati, kao niti jedan nasilni čin, ali ako govorimo o uzrocima nasilja, onda je dosita licemjerno njih nešto posebno tretirati. S druge strane treba zaustaviti nasilnike koji sjede u svečanim ložama.“

„To ponašanje je posljedica opće društvene situacije, a posebno situacije u nogometu. U zemlji, u kojoj se bogate ljudi bez ikakvih kvaliteta, bez svoga rada, u kojoj se nogometne utakmice dogovaraju za kavanskim stolovima, gdje su igrači samo potrošnja roba, u kojoj sudci bivaju privedeni pa pušteni, nije za očekivati drugo, nego takvu publiku. Publiku koja je bijesna i nezadovoljna“, ocjenjuje sveučilišni profesor i saborski zastupnik, Josip Kregar.

Hrvatska ima Zakon o sprečavanju nereda na sportskim natjecanjima. Navijači čak misle da su neke mjere preoštre, drugi pak da ih policija i pravosuđe nedovoljno primjenjuju. Postoji i nacionalni program sprječavanja nereda i nasilja na sportskim natjecanjima, ali još uvijek nedostaje ona prava odgojna komponenta u vrtićima i školama.

U svakom slučaju, zaključuju anketirani Zagrepčani, navijačko nasilje, novac i korupcija ukrali su nam radost uživanja u sportu i navijanju za domaće klubove.

Nije se čuditi što je zagrebački Dinamo, svoju prvu ovojesenju utakmicu u europskoj Ligi prvaka, s portugalskim Portom, odigrao pred gotovo praznim maksimirskim stadionom i svega 4.500 gledatelja:

„Nisu navijači razlog zašto ljudi nisu došli na utakmicu, nego loša atmosfera oko kluba. Sadašnja uprava ukrala nam je radost, ali i huligani svojim postupcima.“
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG