Hrvatska želi da se intenzivnije radi na provođenju postojećeg sporazuma o sukcesiji bivše Jugoslavije, kažu u Zagrebu povodom inicijative novog šefa srpske grupe za sukcesiju imovine bivše SFRJ Olivera Antića za revizijom pojedinih dijelova ugovora. Analitičari upozoravaju da revizija ugovora nije vjerojatna, a da bi novi pregovori mogli potrajati – godinama.
Pregovori o realizaciji Sporazuma o sukcesiji bivše Jugoslavije vrlo su mukotrpni, međutim valja uprijeti sve snage da se on provede. Iako do sada nije mnogo postignuto, to ne znači da Hrvatska i dalje neće ustrajati na realizaciji tog sporazuma, jer smatra da joj pripada primjeren dio nasljeđa bivše Jugoslavije.
Tako nam je visoki diplomatski izvor skicirao hrvatsku poziciju povodom ideja iznesenih u intervjuu novog šefa srpske grupe za sukcesiju imovine bivše SFRJ Olivera Antića jednim beogradskim dnevnim novinama.
Isti izvor podsjeća da bi za pokretanje bilo kakve izmjene sporazuma bio potreban konsenzus svih pet država sljednica, i da to ne može značiti rješevanje ovog ili onog pitanja koje se pojedinoj državi potpisnici ne dopada, već takav poziv na izmjenu sporazuma u stvari znači da bi se iznova razgovaralo o svim pitanjima koja taj sporazum obuhvaća.
Politički analitičar i bivši jugoslavenski i hrvatski diplomat Ivica Maštruko u izjavi za naš radio ovaj Antićev istup vidi kao nešto za srbijansku unutarnjepolitičku upotrebu.
„Više bih to shvatio kao dezavuiranja rada dosadašnje komisije za sukcesiju na unutarnjepolitičkom planu u Srbiji, nego kao mogućnost da se prethodni dogovori na bilo koji način revidiraju“, ocjenjuje Maštruko.
Profesor Maštruko procjenjuje da bi novi pregovori o sukcesiji – ako do njih dođe – mogli trajati od dvije do pedeset godina, a za naš radio podsjeća što Srbija treba napraviti da bi do novih pregovora došlo.
„Najprije trebaju podnijeti zahtjev za reviziju, pa onda sve zemlje sljednice moraju pristati da se pokrene taj postupak, i tek bi onda pregovori oko revizije tog ugovora mogli krenuti. Prema tome, ne treba pretpostaviti da će zemlje sljednice bivše Jugoslavije prihvatiti niti ideju o reviziji, jer najprije to trebaju prihvatiti, a tek onda definirati što revidirati, pa onda pregovori! Prema tome, mislim da se radi o jednom balonu puštenom – eto tako!“, kaže Maštruko.
Opstrukcije iz Beograda
Hrvatska strana podsjeća da je održano niz sjednica zajedničkog odbora država sljednica bivše Jugoslavije, ali – kako je i za svaku pojedinačnu odluku potreban konsenzus sviju – sukcesijski proces teče vrlo sporo.
Također, posebni odbori sastavljeni od predstavnika država sljednica formirani su i za provedbu Aneksa B - podjelu diplomatske imovine u inozemstvu i Aneksa C koji se bavi financijskom aktivom i pasivom.
Hrvatska je pokušala inicirati realizaciju Aneksa D, koji se bavi raspodjelom arhivske građe bivše zajedničke države, ali tu se ništa nije pomaklo. Također, hrvatski predstavnici su na posljednjem sastanku zajedničkog odbora inicirali i provedbu Aneksa A koji se bavi raspodjelom vojne imovine, ali niti tu nije spostignut nikakav napredak.
Zaključno, Hrvatska posebno ustraje na utvrđivanju činjenica oko sudbine sredstava na računima mješovitih banaka u inozemstvu gdje se procjenjuje da je u trenu raspada SFRJ bilo oko 645 milijuna američkih dolara, da bi se 10 godina kasnije ustanovilo da je preostalo sveka 50 milijuna dolara.
Sporazum o sukcesiji bivše SFRJ potpisan je u Beču 29. lipnja 2001. godine, a potpisali su ga predstavnici Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Savezne republike Jugoslavije (SRJ).
Pregovori su službeno trajali 10 godina, međutim 8 godina nije bilo pomaka, jer su ih srbijanske vlasti, odnosno Slobodan Milošević, svo to vrijeme opstruirali tvrdeći da je SRJ – jedina sljednica bivše SFRJ.
Sporazum o sukcesiji stupio je na snagu 3.lipnja 2004. godine, nakon što ga je – kao posljednja – ratificirala Hrvatska. Račanova vlada odbijala je ratifikaciju, jer je željela da beogradske vlasti odgovore - kamo je tijekom devedesetih nestalo oko 600 milijuna dolara iz mješovitih banaka, međutim to pitanje i dan-danas ostaje bez odgovora.
Sporazum je ratificiran po povratku HDZ-a na vlast 2004. godine.
Pregovori o realizaciji Sporazuma o sukcesiji bivše Jugoslavije vrlo su mukotrpni, međutim valja uprijeti sve snage da se on provede. Iako do sada nije mnogo postignuto, to ne znači da Hrvatska i dalje neće ustrajati na realizaciji tog sporazuma, jer smatra da joj pripada primjeren dio nasljeđa bivše Jugoslavije.
Tako nam je visoki diplomatski izvor skicirao hrvatsku poziciju povodom ideja iznesenih u intervjuu novog šefa srpske grupe za sukcesiju imovine bivše SFRJ Olivera Antića jednim beogradskim dnevnim novinama.
Isti izvor podsjeća da bi za pokretanje bilo kakve izmjene sporazuma bio potreban konsenzus svih pet država sljednica, i da to ne može značiti rješevanje ovog ili onog pitanja koje se pojedinoj državi potpisnici ne dopada, već takav poziv na izmjenu sporazuma u stvari znači da bi se iznova razgovaralo o svim pitanjima koja taj sporazum obuhvaća.
Politički analitičar i bivši jugoslavenski i hrvatski diplomat Ivica Maštruko u izjavi za naš radio ovaj Antićev istup vidi kao nešto za srbijansku unutarnjepolitičku upotrebu.
„Više bih to shvatio kao dezavuiranja rada dosadašnje komisije za sukcesiju na unutarnjepolitičkom planu u Srbiji, nego kao mogućnost da se prethodni dogovori na bilo koji način revidiraju“, ocjenjuje Maštruko.
Profesor Maštruko procjenjuje da bi novi pregovori o sukcesiji – ako do njih dođe – mogli trajati od dvije do pedeset godina, a za naš radio podsjeća što Srbija treba napraviti da bi do novih pregovora došlo.
„Najprije trebaju podnijeti zahtjev za reviziju, pa onda sve zemlje sljednice moraju pristati da se pokrene taj postupak, i tek bi onda pregovori oko revizije tog ugovora mogli krenuti. Prema tome, ne treba pretpostaviti da će zemlje sljednice bivše Jugoslavije prihvatiti niti ideju o reviziji, jer najprije to trebaju prihvatiti, a tek onda definirati što revidirati, pa onda pregovori! Prema tome, mislim da se radi o jednom balonu puštenom – eto tako!“, kaže Maštruko.
Opstrukcije iz Beograda
Hrvatska strana podsjeća da je održano niz sjednica zajedničkog odbora država sljednica bivše Jugoslavije, ali – kako je i za svaku pojedinačnu odluku potreban konsenzus sviju – sukcesijski proces teče vrlo sporo.
Također, posebni odbori sastavljeni od predstavnika država sljednica formirani su i za provedbu Aneksa B - podjelu diplomatske imovine u inozemstvu i Aneksa C koji se bavi financijskom aktivom i pasivom.
Hrvatska je pokušala inicirati realizaciju Aneksa D, koji se bavi raspodjelom arhivske građe bivše zajedničke države, ali tu se ništa nije pomaklo. Također, hrvatski predstavnici su na posljednjem sastanku zajedničkog odbora inicirali i provedbu Aneksa A koji se bavi raspodjelom vojne imovine, ali niti tu nije spostignut nikakav napredak.
Zaključno, Hrvatska posebno ustraje na utvrđivanju činjenica oko sudbine sredstava na računima mješovitih banaka u inozemstvu gdje se procjenjuje da je u trenu raspada SFRJ bilo oko 645 milijuna američkih dolara, da bi se 10 godina kasnije ustanovilo da je preostalo sveka 50 milijuna dolara.
Sporazum o sukcesiji bivše SFRJ potpisan je u Beču 29. lipnja 2001. godine, a potpisali su ga predstavnici Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Makedonije i Savezne republike Jugoslavije (SRJ).
Pregovori su službeno trajali 10 godina, međutim 8 godina nije bilo pomaka, jer su ih srbijanske vlasti, odnosno Slobodan Milošević, svo to vrijeme opstruirali tvrdeći da je SRJ – jedina sljednica bivše SFRJ.
Sporazum o sukcesiji stupio je na snagu 3.lipnja 2004. godine, nakon što ga je – kao posljednja – ratificirala Hrvatska. Račanova vlada odbijala je ratifikaciju, jer je željela da beogradske vlasti odgovore - kamo je tijekom devedesetih nestalo oko 600 milijuna dolara iz mješovitih banaka, međutim to pitanje i dan-danas ostaje bez odgovora.
Sporazum je ratificiran po povratku HDZ-a na vlast 2004. godine.
