Dostupni linkovi

logo-print

Hrvatska: prisutni i radnici "drugog reda"


Ilustrativna fotografija

Ilustrativna fotografija

U Hrvatskoj je u posljednjih deset godina registrovano više od 60 agencija za privremeno zapošljavanje i ustupanje radnika poslodavcima na određeno vrijeme. Prema Zakonu o radu trebalo bi da imaju ista prava kao i stalno zaposleni radnici, ali u praksi su rasprostranjene zlouporabe i eksploatacija, tako da su oni radnici "drugog reda", na čijim leđima se bogate i agencije i poslodavci, a sami radnici pretvaraju u "stvar" ili "broj".

"Rad preko agencije je nešto veoma slično kao kada radite preko SC-a, samo što, ovaj student koji radi preko Studentskog centra, može danas nazvati poslodavca i reći da ne može doći dva dana na posao jer ima ispit i nikome ništa. A ja, ako kažem da me nema dva dana, dobijem odmah otkaz", priča tridesetogodišnji Darko (puni podaci poznati redakciji) koji već četiri godine radi samo preko agencija.

Ekonomist je po struci i sretan što i tako može naći posao, ali, kaže, to nije život.

"Agencijski zaposlenici osjećaju stalno da im je neki kamen nad glavom, neka sablja koja maše tik uz njihovu glavu. Nikada ne znaju kada će im glava pasti. Osjećate konstantnu nesigurnost i praktički se uvijek pitate šta će biti po isteku ugovora. Često se dešavalo da vam u dva ili tri dana pred istek ugovora uopće ne kažu da li će vam ugovor produžiti ili neće. Ugovori se produžuju po tri ili šest mjeseci. Ko god želi planirati obitelj ili stambeni kredit, ništa od toga apsolutno ne dolazi u obzir. Vi ne znate hoćete li idući mjesec uopće biti na tom radnom mjestu", navodi on.

U Hrvatskoj je trenutno aktivna 51 agencija za privremeno zapošljavanje i prema nepotpunim podacima, koje su dostavile Ministarstvu rada, zapošljavaju oko 11.000 radnika. Velik broj agencija govori da je posao unosan. Predstavnica Dekre, jedne od njih, Ana Vuger, izbjegava izraz "radnici na lizing". Smatra da agencijski koncept privremenog zapošljavanja koristi i poslodavcima i radnicima, budući da je u Hrvatskoj skoro 400.000 nezaposlenih, pa i povremeni posao dobro dođe:

"Kroz Dekru godišnje prođe oko 2.000 radnika. Oko četiri mjeseca je prosječno zadržavanje. Prosječna bruto plaća našeg agencijskog radnika je oko 4.700 kuna, što vam je u principu oko 60 posto više od minimalne plaće", kaže Vuger.

Odbacuje tvrdnje kako agencijski radnici narušavaju radnička prava, snižavaju cijena rada i služe kao ucjena stalno zaposlenim radnicima koji su u štrajku:

"Mi uopće sa našim korisnikom ne smijemo sklopiti sporazum o ustupanju radnika za zamjenu radnika kod korisnika, dakle ni kod klijenta kod kog se provodi štrajk", ističe ona.

Predsjednik Nezavisnih hrvatskih sindikata, Krešimir Sever, ističe da mnoge agencije krše zakonske odredbe. Primjerice, zakonom je određeno da jedna agencija može nekoj tvrtci ustupiti radnika najduže na godinu dana. Međutim, u praksi je drukčije.
Krešimir Sever

Krešimir Sever

"Jedan vlasnik osnuje više društava i samo šalje te radnike iz jedne agencije u drugu. Sve je to negdje unutar obitelji osnovano, tako da se događa da ti radnici nisu izašli iz tvornice, u koju su bili ustupljeni na rad, po nekoliko godina. Bilježimo primjer od čak sedam godina, da takvi ljudi rade preko agencije u istom poduzeću kom su ustupljeni, ali preko različitih agencija. Pa onda, kada prođu nekakav krug, ponovo se vrate natrag u istu agenciju, i tako u krug", kaže Sever.

Pomoćnica ministra rada i mirovinskog sustava, Marina Kasunić Peris, podsjeća da koncept agencijskog zapošljavanja odavno funkcionira u Europi. Europska unija je propisala jedinstvene smjernice, ali svaka zemlja sama određuje kolika će prava dati radnicima.

"Hrvatska se uskladila sa tom smjernicom i u našem Zakonu o radu stoji da ako takav radnik radi kod korisnika, znači obavlja rad ustupljen korisniku, onda će on morati imati jednaku plaću i druge uvjete rada kao i radnik koji kod tog korisnika radi na istim poslovima. Znači, oni se u tom smislu, po uvjetima rada, izjednačavaju", smatra Kasunić Peris.

Upravo na Zakon o radu iz 2009. pozvalo se i 20-tak privremeno zaposlenih radnika u Hrvatskom telekomu, kad su prije dvije godine tužili svoje agencije jer im nisu osigurale jednaka prava koja uživaju stalno zaposleni u HT-u, kojem su ustupljeni. Uz već opisano manipuliranje i prebacivanje iz agencije u agenciju, Zagrepčanin Darko je u Telekomu radio skoro četiri godine, na istom poslu kao i njegov kolega, stalno zaposlen u toj tvrtki.

"On sjedi preko puta mene. Radimo u istom odjelu. Jedan zaposlenik dobije bonus, drugi ne. Jednom zaposleniku se rodi dijete i on dobije naknadu za rođenje djeteta, a drugi zaposlenik, koji je na agencija, naravno ne dobije ništa. Ne možete imati u jednoj firmi, na primjer u prevozničkoj, dva vozača i da jedan vozač dobije božićnicu, a drugi ne, samo zato što je unutar nekakav agencijski ugovor. Bili smo totalno zakinuti za sva ostala materijalna prava koja su imali zaposlenici po kolektivnom ugovoru kod matičnog poslodavca. Smatrali smo da smo zbog toga zakinuti, pa smo se obratili odvjetničkom društvu", kaže Darko.

Prije mjesec dana, Županijski je sud u Zagrebu donio pravomoćnu presudu, u Darkovom i još tri slučaja, po kojoj agencije za privremeno zapošljavanje moraju radnicima, koje su ustupili tvrtkama, uz jednaku plaću, isplaćivati i sva materijalna prava: božićnicu, regres, uskršnjicu, ako to imaju i zaposlenici tih tvrtki - ističe odvjetnik Denis Bajs i presudu Županijskog suda naziva presedanskom.
Zagreb, Županijski sud

Zagreb, Županijski sud

"Tada je prvi put sud zauzeo stajalište i rekao: 'Da, oni moraju imati, pored plaće, i sva ostala prava'. Do tada su u agenciji tvrdili da ne mora imati sva ostala prava. Mora biti ispoštovan prekovremeni rad i te stvari, ali ne mora biti izjednačen po pitanju materijalnih prava. Što se tiče sadašnje situacije, mislim da je ona prilično jasna. Oni moraju imati sva izjednačena prava. Oni su dužni u ovom trenutku ih isplaćivati. Svi radnici, kojima to nije isplaćeno u posljednje tri godine, jer on zastara nakon tri godine u radnom pravu, mogu to tražiti. Znači, svi mogu u posljednje tri godine tražiti da im se to isplati tužbama", navodi Bajs.

Presuda je donijela određena pozitivna očekivanja, ali u aktualnim pregovorima sindikata s Vladom o Zakonu o radu, ona nema status presedana.

"Tako da bi, ako ovakve izmjene prođu, zapravo taj radnik mogao ostati i bez božićnice i bez regresa i bez svega onoga što usporedni radnik ima. Upravo na tome se i temelji ta nekakva isplativost agencija, koje ih drže kod sebe, a na drugoj strani je isplativost kod tvrtki. Izravno je najprostijim rječnikom rečeno, sve se temelji na eksploataciji tih ljudi. Iskustva pokazuju da to jesu doista radnici drugoga reda i da oni doista jesu radnici na lizing, što i sam Zakon tretira. A povrh toga i Zakon im je već dao nekakva niža prava u odnosu na ona koja imaju drugi radnici", upozorava Krešimir Sever, sindikalni čelnik.

Naši sugovornici iz redova sindikata i privremeno zaposlenih radnika strepe da je to samo početak i da će obespravljeni i privremeno zaposleni radnici biti pravilo, a ne iznimka, a opasnost vide i u Vladinoj namjeri da, zbog ušteda u javnim službama, poslove čišćenja, kuhanja i održavanja u bolnicama, školama i sličnim institucijama, iznajmi agencijama za privremeno zapošljavanje.

"Kad treba radnika nagaziti, onda ste tu, a kada su nekakva prava u pitanju, onda vas nigdje nema. Onda vi shvaćate da ste vi samo tu da se na vašim leđima izvuče što veća korist, a da se vama daju tek nekakve mrvice, da možete biti sretni u današnjoj situaciji da uopće radite i da redovno primate plaću. To su uvijek bili protuargumenti - eto radite", zaključuje Sever.
  • 16x9 Image

    Ankica Barbir-Mladinović

    Dugogodišnja višestruko nagrađivana novinarka i urednica na Zagrebačkoj televiziji koja od 1994., nakon što je postala nepodobna na Hrvatskoj televiziji, izvještava za RSE o ratom pogođenim ljudskim sudbinama i drugim  postratnim i tranzicijskim temama.

XS
SM
MD
LG