Dostupni linkovi

logo-print

Hoće li Putin okupirati naslovnice i naredne godine


Autor: Robert Coalson

Bez obzira da li je krao marš na Siriju, osramotio Washington u Snowden aferi ili ga je 'Forbes' imenovao najmoćnijom osobom godine, ruski predsjednik Vladimir Putin se mnogo puta našao u vijestima u 2013. godini.

Na press konferenciji održanoj u septembru, američki državni sektretar John Kerry je ubacio opasku da bi sirijski predsjednik Bashar al-Assad mogao izbjeći stranu vojnu intervenciju ako preda svoje hemijsko oružje.

Istog dana, ruski predsjednik Vladimir Putin je preuzeo diplomatsku inicijativu tako što je pozvao svog dugogodišnjeg saveznika da uradi upravo to, time uspostavljajući dogovor koji je možda spriječio veliku vojnu akciju i nepredvidljivu nestabilnost na Bliskom istoku.

„Putin iskoristio Kerryjevu izjavu“ stajalo je na naslovnicama. Putin je ispao globalni mirotvorac u poređenju sa ratobornim SAD.

Nije Putin djelovao kao majstor vanjske politike samo u slučaju sirijske krize. Od priče o bivšem NSA savjetniku Edwardu Snowdenu koji je otkrio američke tajne, do zaokreta Jermenije i Ukrajine koje su okrenule leđa Evropskoj uniji da bi ostvarili čvršće veze sa Moskvom, 2013. godina je predstavljala skup pobjeda za ruskog predsjednika.

Uprkos činjenici da je Putin grabio međunarodne naslovnice ove godine, analitičari sumnjaju da li su taktičke vanjskopolitičke pobjede vođe Kremlja omogućile dugoročne strateške prednosti Moskvi.

„Politički lideri imaju običaj da se miješaju u vanjske poslove kada se osjećaju slabima i nemoćnima u unutrašnjim poslovima svoje zemlje, i smatram da se to dešava i sada. Čini se da Putin trijumfira, ali s druge strane, to se dešava jer zapostavlja domaću politiku. Nema strategiju za borbu protiv opozicije, i ne zna kako da se nosi sa dugoročnim ekonomskim problemima koji su se nadvili nad Rusiju", ocjenjuje Mark Galeotti, profesor na Univerzitetu u New Yorku i stručnjak za ruske sigurnosne službe.

Analitičari dogovor sa Sirijom nazivaju vrhuncem Putinove vanjske politike ove godine.

„Sirijska inicijativa je sigurno najbitniji događaj u ruskoj vanjskoj politici u ovoj godini. Time je Rusija, naravno, dobila novi status, i sada predstavlja jednu od bitnijih snaga na Bliskom istoku", konstatuje Andrei Tsygankov, profesor međunarodnih odnosa na državnom Univerzitetu u San Franciscou.

Snowden i Jermenija

Ruski dokumenti za azil Edwardu Snowdenu

Ruski dokumenti za azil Edwardu Snowdenu

I Snowden afera je jedan od slučaja u kojem je Moskva pobijedila Washington. Snowden je dobio privremeni azil u Rusiji u julu, i od tada su njegove informacija o SAD-ovom prisluškivanju širom svijeta osramotile Američke države više puta.

To je bila odlična priča za Putina, koji je omogućio utočište za progonjenog zvizdača. Slučaj je također predstavljao potrebni preokret jer je godina počela razmiricom zbog američkih sankcija za ruske zvaničnike povezane sa smrću advokata zvizdača Sergeja Magnitskyja dok je bio u pritvoru.

Nakon što je Rusija, u navodnoj odmazdi, zabranila usvajanje ruske siročadi američkim građanima, mnogi su vjerovali da je Putin voljan da žrtvuje djecu da bi osvetio Rusiju.

Snowden afera je bila baš ono što je doktor prepisao Putinu, navodi Tsygankov:

„Situacija sa Snowdenom, onako kako je ja vidim, nije bio izbor Rusije, ali je Rusija uspjela da ostvari poene kod nezapadnih zemalja i mnogih Evropljana koji su kritični prema SAD-u i njihovom vođenju ovog slučaja. Ovdje je Rusija uspjela izgraditi bolju reputaciju u očima mnogih Evropljana.“

Edward Lucas, međunarodni urednijk u 'The Economist' magazinu, također navodi da je Moskva uspjela iskoristiti Snowdenova otkrića i produbiti jaz između Washingtona i Evrope:

„Sve ovo odgovara priči Kremlja o moralnoj jednakosti – da je Zapad gotovo i da im nije stalo do ljudskih prava, oni samo to govore i kakva je razlika između FSB-a i NSA? To je, po mom mišljenju, značajno pomoglo priču Kremlja o tome kako Zapad gleda na sebe. To smatram dosta opasnim dugoročno gledajući", naglašava Lucas.

Još jedna pobjeda ruske vanjske politike u 2013. godini je bila odgovaranje Jermenije od potpisivanja ugovora o pridruživanju sa Evropskom unijom u septembru. Nakon toga je slijedio isti potez sa Ukrajinom u oktobru, koja je odustala od potpisivanja ugovora o pridruživanju.

Odluka Ukrajine još visi u zraku, jer i Kijev i Evropska unija navodi da bi ugovor ipak mogao biti potpisan u proljeće naredne godine, međutim, rusku kombinaciju energetske moći i ekonomskih prijetnjji je teško odbiti.

Međutim, kako demonstracije protiv odluke ukrajinske vlasti privlače na hiljade demonstranata na ulice, čini se da Putin, iako je uspješno izvršio pritisak na vođe ove zemlje, gubi bitku za srca svojih građana.

Sve to, navodi Galeotti, ilustruje zašto ruska čvrsta moć ima problema kada se takmiči sa blažim vlastima na Zapadu:

„Svodi se na to da su to sve stvari koje morate aktivno održavati. To nije isto kao i blaga moć. Nije isto kao neki prirodni prilazak zemlje kao što je Ukrajina Evropskoj uniji, jer postoji zaista mnogo ekonomskih, socijalnih, političkih, kao i moralnih prednosti za to. Ruska naftna i gasna moć se konstantno mora štititi i nanovo uspostavljati. I smatram da će vremenom postati propalo oružje", kaže Galeotti.

Ulaskom u 2014. godinu, Putin će morati brinuti zbog slabljenja ruske ekonomije i političkom sistema koji ostaje fokusiran na njega lično, smatra politički naučnik Tsygankov:

„Na domaćem terenu Rusiji su potrebne promjene; potrebno joj je poboljšanje kada je u pitanju ekonomija jer trenutno ostvaruje samo 1.5%. To nije dovoljno da se suoči sa mnogim izazovima, uključujući i rast Kine. Potrebne su i političke promjene. Politički sistem Rusije stagnira. Postoje mnogi probleme koje treba riješiti. Država nije onoliko uspješna koliko bi trebala biti", zaključuje Tsygankov.

Prevela: D.F.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG