Dostupni linkovi

logo-print

Hipoterapija: Ljubav koja liječi


U mjesto Mogorjelo kod Čapljine dolaze posjetioci iz cijelog svijeta, ali ne samo da bi vidjeli ostatke tamošnje antičke vile, nego i kako bi svoje slobodno vrijeme proveli u obližnjem Konjičkom klubu "Vranac", gdje uživaju u prirodi, daleko od napetosti svakodnevice.

Upravo je Konjički klub "Vranac" jedino mjesto koje djeci s posebnim potrebama, iz svih krajeva Hercegovine, već godinama besplatno pruža usluge tzv. hipoterapije, odnosno liječenja uz pomoć konja. U tom klubu, gdje je najomiljenija ličnost jedan Amerikanac, sada trebaju pomoć šire zajednice, kako bi djeci mogli nastaviti pomagati i u zimskom periodu.

Konjički klub "Vranac", iz mjesta Mogorjelo, kod Čapljine, postoji od 2004. godine. Već od samog početka, priča nam instruktor u klubu Ivan Dragičević, rade terapijsko jahanje za djecu s poosebnim potrebama.

"Ispočetka smo radili to kako god smo mi znali i umjeli, nismo imali puno iskustva sa tim, ali u zadnje dvije godine se sve promijenilo, otkad je došao ovaj naš gospodin Chuck Diaz. On je iz Amerike, cijeli život je radio tamo. Sa tim se bavio, sad je u penziji, i dolazi nama, pomaže, volontira ovdje, tako da sad imamo stručnu osobu za to", objašnjava Dragičević.

Upravo stručnost i rezultati terapija privlače sve one koji nastoje pomoći djeci s posebnim potrebama u Konjički klub "Vranac". Tako su iz Osnovne škole za djecu s posebnim potrebama iz Mostara protekle dvije godine u Mogorjelo dolazili na jednodnevne izlete, nakon čega su odlučili poboljšati saradnju.

"Ponuđeni su nam konji, ponuđena nam je terapija jahanjem, ponuđeno nam je, ustvari, to da se kroz Konjički klub 'Vranac' i u suradnji sa našom djecom, u suradnji sa volonterima, suradnjom sa roditeljima, omogućimo djeci što na prostoru Hercegovine nije uopće uspjelo zaživjeti kroz čitavo desetljeće", priča direktorica škole Maja Mustapić.

Chuck Diaz, foto: Mirsad Behram

Chuck Diaz, foto: Mirsad Behram

A Amerikanac Chuck Diaz je ključna osoba u Konjičkom klubu "Vranac". 40 godina je u Americi radio na fizikalnoj terapiji. U međuvremenu je oženio Mostarku, pa se u penziji skrasio u Hercegovini. Za liječenje uz pomoć konja kaže da se koristi još od antičkih vremena. Objašnjava da je, zapravo, hod konja sličan ljudskom, pa osoba na konju odgovara na pokrete životinje na prirodan način, te se tako stvara simulacija hodanja.

"Ako uzmete dijete koje ima fizički poremećaj ili dijete koje ima psihološki poremećaj ili čak spoznajni poremećaj, i uključite jahanje na konju, terapeutsko jahanje ili hipoterapiju u njihove aktivnosti, time stimulirate nivo funkcija koji će im omogućiti da koriste dijelove tijela i uma koje inače ne bi koristili", kaže Diaz.

Koliku korist od terapija u Konjičkom klubu "Vranac" imaju djeca, objašnjava direktorica Osnovne škole za djecu s posebnim potrebama iz Mostara Maja Mustapić:

"Pola sata na konju za svako dijete je puno više nego ono što mi u tih 15-20 minuta ili pola sata uspijemo kroz njihov standardni odgojni i obrazovni period."

Ivan Dragičević, foto: Mirsad Behram

Ivan Dragičević, foto: Mirsad Behram

Instruktor u Konjičkom klubu "Vranac" Ivan Dragičević, prisjeća se jednog detalja iz rada s djecom:

"Sad kad su ova djeca počela iz Mostara dolaziti, prvi dječak koji je u kolicima, ne voli nepoznate ljude, da mu dolaze. Ali, ja sam došao s konjem, konj mu je prislonio glavu u krilo i dječak ga je odmah zagrlio. Znači, svi su bili oduševljeni tom reakcijom, konja je prihvatio odmah."

Međutim, u vremenu računara, pametnih telefona i tableta, koji sa sobom donose slabu fizičku aktivnost, stručnjaci kažu da je jahanje dobra razonoda i rekreacija i za zdravu djecu, ali i za odrasle. U Konjičkom klubu "Vranac" kažu da tu dolaze grupe iz Evrope, Amerike, Australije i Kine, na primjer, kao i iz svih krajeva BiH i Hrvatske.

Tako zatičemo jednu porodicu iz Austrije.

"Naša cijela obitelj voli jahati i to. Onda smo došli ovdje. Jedanput, kada sam počeo ovdje, bojao sam se konja, da jašem na njemu, plašio sam se i svašta, i onda nekoliko dana sam išao jahati ovdje, u školu jahati", kaže nam dječak Ivan Kilić.

Redovan posjetilac Konjičkog kluba "Vranac" je i Anđa Lucija Jović iz Čapljine.

Anđa Lucija Jović, foto: Mirsad Behram

Anđa Lucija Jović, foto: Mirsad Behram

"Pa evo, došla sam radi unuka – znači, imam petero unučadi – i oni isto dolaze tu. Jako se lijepo osjećaju, na zraku su čitav dan. Konjički klub ovdje im je sve stvarno omogućio", navodi.

Međutim, bilo da je riječ o zdravoj ili djeci s posebnim potrebama, potrebno je popraviti uslove u kojima Konjički klub "Vranac" radi. Koji je jedan od prvih prioriteta, objašnjava nam instruktor Ivan Dragičević:

"Radi se, kao što vidite, o djeci koja su tu sa kolicima. Treba malo rampa da bude veća, da se fino mogu popeti sa rampe na konja."

Osim rampe, potrebno je izgraditi i nadstrešnicu, kako bi djeca mogla jahati i kad je loše vrijeme.

"Pa, Konjički klub je skoro završio tu nadstrešnicu, gdje će se raditi unutra kada bude kiša padala, da djeca mogu redovno raditi", navodi Dragičević.

Međutim, dalje ne mogu sami, pa im je pomoć šire zajednice neophodna.

  • 16x9 Image

    Mirsad Behram

    Dopisnik je Radija Slobodna Evropa iz Mostara. U novinarstvu je od februara 1994. godine. Diplomirao na Fakultetu političkih nauka, studij žurnalistike u Sarajevu.

XS
SM
MD
LG